

pretplata
Podrži „Vreme“: Uvek nezavisni, nikad neutralni
Pismo glavnog i odgovornog urednika Filipa Švarma čitaocima „Vremena“




Jedan mladić priča zašto ga je morilo rano ćelavljenje i kako je skoknuo do Istanbula da presadi kosu
Branko, tako ćemo ga zvati, ima 29 godina i radi u sektoru građevine, često u kanalu. Još kao tinejdžer je primetio da se kosa povlači. „Nije to brz proces, ne probudiš se i kažeš u jebote otišla mi kosa.“
Osećao se impotentno, kaže, kao lav bez grive, jadno. „Ima li grčkog boga koji je ćelav? Bujna brada, kosa… to je deo indetiteta. Budistički monasi ili vojnici šišaju kosu jer im brišu identitet.“
I tako je Branko naučio je šta je dihidrotestosteron – sa njime u pubertetu dolaze dublji glas, maljavost, raste penis… ali, kod nekih muškaraca su dlake, posebno iznad čela, osetljive.
U apoteci je kupio finesterid, lek za prostatu. Tabletu od pet miligrama delio je na šest delova i pio. On bi trebalo da zauzda dihidrotestosteron. „Ima ljudi kojima to sasvim vrati kosu, ali retko. Menije vratio između pet i deset odsto.“
U Srbiji, a i uopšte, kaže Branko, muškarci retko razmatraju estetsku hirurgiju. Drugovi su mu savetovali da obrije glavu. „I tu uvek padaju tri imena kul-ćelavaca – Vin Dizel, Dvejn Džonson, Džejson Stejtam“, priča Branko za naš njuzleter Međuvreme. „Ali meni glava izgleda kao jaje bez kose.“
Shvatio je da, ako će da presađuje kosu, onda bolje što pre. Ali se nećkao, kao što gojazan čovek kreće na dijetu uvek od sledeće sedmice.
Upoznao je tipa koji je presadio kosu u Turskoj i izgledalo je odlično. Tada je prelomio. Cena, prava sitnica – 1.500 evra za zahvat i smeštaj u Hiltonu, čak te i čekaju na aerodromu. Samo treba platiti još avion.
„Mislio sam – pa to može komotno da se odvoji. Obično cena ide oko tri hiljade. Ali, ovo baš i nije klinika – imaju sprat u jednoj poslovnoj zgradi. Plaća se na crno, nema računa“, priča Branko.
Tražili su mu fotografije glave. Jer, oni nisu mađioničari. Ne može skoro sasvim ćelav čovek očekivati čuda. I rekli su mu da spakuje košulje na kopčanje jer u prvo vreme ne valja majicu navlačiti preko glave.
Otišao je oko Nove godine. Kaže, em je mogao da spoji praznike i odmor, em nije gužva u Istanbulu. Em je računao da će po zimi nositi kapu pa neće odgovarati na zapitkivanja kod kuće, u jednom manjem srpskom gradu.
Doktorka crta liniju. Trideset uboda za anesteziju, to jedino boli. Onda skalpelom pravi tri hiljade ureza u prednjem delu, svaki po milimetar.
„Svaki za po dlaku, kao da sadiš biljku, praviš rupu. To osećaš kao da te neko češka“, priča Branko. „Onda se okreneš na grudi, kao na stolu za masažu. Imaju minijaturni alat poput burgije. Kao da buše rupice po zadnjoj strani i pincetama vade dlačice.“
Onda se dlačice usađuju. Osoblje se šali i domunđava, ide muzika, sve traje oko četiri sata. Idućeg dana je dobio penu za održavanje krastave glave. I to je to, nazad za Srbiju.
„Otok je od anestezije je najgore. Kreće od glave pa imaš ogromno čelo, onda teški kapci, pa podočnjaci… To prođe posle pet dana“, priča Branko. „Oko dve nedelje rane zarastaju. Spavaš sedeći, pod 45 stepeni. Nikako ne pipaš glavu. Penu blago natapkaš pa ispereš vodom.“
Kaže, to se zove „faza ružnog pačeta“. Jer, sve što je presađeno mora da otpadne – tek onda izlaze trajne dlake. „Tad izgledaš užasno, još imaš i kraste“, kaže.
Poenta je, priča Branko, da linija kose izgleda prirodno, a ne kao da je nacrtana. Nema nameru da ikome koga upozna kasnije u životu priča o presađivanju kose. Zato i neće da napišem njegovo pravo ime.
Ali, bio je pozitivno iznenađen kako je okruženje reagovalo. Niko mu nije rekao da je bacio pare, bilo je tek dobronamernih šala. „Kolege su me pitale na koju stranu ću da teram šiške i tako… radim u građevini, šta ćeš.“
Dok pričamo, baš ga drug zove na bazen. I otići će, prvi put posle zahvata jer kažu da pola godine ne treba ići na plivanje. „Prezadovoljan sam i sada, mada kažu da posle godinu dana dolazi pun efekat. Sad mu dođem kao lav sa grivom.“
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Pismo glavnog i odgovornog urednika Filipa Švarma čitaocima „Vremena“


Leta su sve vrelija, toplotni talasi sve duži. U gradovima je život postao gotovo neizdrživ bez klima-uređaja. Potražnja je sve veća, ponuda uređaja ogromna. Kako se opredeliti za pravi? Na šta treba obratiti pažnju?


Nakon tropske noći, Srbiju čeka još jedan vreo dan. RHMZ je za utorak, 4. avgust, izdao upozorenje na crveni meteo-alarm. Vrhunac toplotnog talasa nam tek predstoji


Statistika je jasna: od posledica vrućine žene umiru znatno više nego muškarci. Glavni razlog, međutim, nije biologija


Rušenje objekata na Gazivodama je poraz ideje da razvoj može da bude jači od straha, turizam održiviji od konflikta. Da ljudi mogu da ostanu zato što vide budućnost, a ne zato što nemaju gde da odu. Da drugi, poput mene, ovde mogu da dolaze po svoje sopstvene životne lekcije
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve