

Kultura
Nemački izdavač nagrađen zbog prevoda srpskih pisaca
Na Frankfurtskom sajmu knjiga nagrađena je „Lajpciška izdavačka kuća“ zbog izuzetnog doprinosa očuvanju i promociji književnosti postjugoslovenskog prostora, mahom iz Srbije


Umesto da pokušavam da dosegnem nešto udaljeno, odlučila sam da zvezde prostom intervencijom spustim u neposredan iskustveni prostor, kaže Lena Jovanović. Tako je nastala izložba Konvergencija zvezda u niškom Salonu 77
U prostoru nekadašnje Bali Begove džamije, u Salonu 77 u Nišu, je izložba Lene Jovanović Konvergencija zvezda.
Konvergencija zvezda je ambijentalna izložba, posebno koncipirana za prostor u kome se nalazi.
Naslov je inspirisan, kaže Lena Jovanović za „Vreme“, fiktivnom knjigom The Convergence of the Stars koja se pojavljuje u romanu Orhana Pamuka Zovem se Crveno. To je usputna beleška, jedan od likova pominje ilustrovani rukopis kao primer za preplitanje i susretanje različitih prostora, iskustava i vremenskih slojeva unutar jedne jednostavne vizuelne predstave. Zanimala me je mogućnost da se prošlost, sadašnjost i budućnost na trenutak nađu u istoj ravni, u nekoj vrsti bezvremenosti.“
„Zvezde kao motiv su interesantne kao predložak za razmišljanje o temporalnosti: njihovu svetlost primamo sada, iako ona pripada nekom davnom trenutku. Deo zvezda koje vidimo možda više ni ne postoji, ali njihova svetlost još uvek traje.“


Kada je prvi put videla prostor, kaže Lena Jovanović, pažnju su joj privukli „prozori i način na koji se prirodno svetlo tokom dana kreće unutar tog divnog, intimnog, ušuškanog arhitektonskog zdanja. Nisam želela da se nadmećem sa tim utiskom, već da ga uključim u rad“.
Priča da se na konkurs za izlaganje u Salonu 77 javila se dok je boravila u DMV umetničkoj koloniji u Nišu radeći na luminescentnom objektu koji je zasnovan na odsečku noćnog neba vidljivom iz kuće u kojoj je odrasla.
„Neobično jasno uspela sam da prizovem sećanje na onaj osećaj koji samo deca mogu tako samouvereno da iznesu – svet je veliki i čudesan, a nama je potpuno na raspolaganju u svoj svojoj veličini – kako bi u njemu uživali. Kasnije, s odrastanjem, to uverenje nažalost pomalo i bledi. Zato mi je bilo važno da napravim svojevrstan epistemološki rez: umesto da pokušavam da dosegnem nešto udaljeno, odlučila sam da zvezde prostom intervencijom spustim u neposredan iskustveni prostor.“


Lena Jovanović objašnjava da ju je zanimala upravo ta promena odnosa prema udaljenosti, bilo metričkoj ili vremenskoj, ali i „pitanje šta se kroz nju može spoznati o vremenu, trajanju i sećanju“ i naglašava da „kroz predstavu makrokosmosa dolazimo i do pitanja o sopstvenom mestu i svrsi u nekom sistemu. Ova intervencija istražuje i mogućnost da ambijentalna celina uspori naše boravljenje u prostoru i otvori pažnju prema onome što je inače gotovo neprimetno“.
Eksponati izložbe su ritmički postavljeni i uklopljena u arhitekturu niškog Salona 77.
„Na postojeće prozore uklopila sam ramove, ekstenzije sa zvezdolikim vitražima kroz koje teče prirodna svetlost koja postaje deo rada, dobija medijalni karakter, pa se izgled i intenzitet postavke menjaju u zavisnosti od svetlosnih uslova i doba dana“, kaže Lena Jovanović.
U centralnom delu nalaze se skulpture od plastificiranog aluminijuma, mat crne, nalik ugarcima. Autorka objašnjava da „one predstavljaju ugašene zvezde, vizuelno pojednostavljenu formu koja označava ono što je završilo svoj put, ali ostaje kao trag. Tako se u postavci susreću svetlost i tama, prisustvo i odsustvo, udaljeno i neposredno“.
Publika je smatrala da je zbog ove postavke izložbeni prostor postao mesto u kojem je moguće napraviti fizički i mentalni otklon od svakodnevne realnosti, gotovo meditativne vrste.
„U tom smislu, čini mi se da je ova vrsta instalacije na neki način ponovo aktivirala i sakralni potencijal nekadašnje Bali Begove džamije.“
S tim u vezi Lena Jovanović navodi kako je dan nakon otvaranja, nekoliko nezavisnih grupa prolaznika ušlo da pogleda izložbu. Više od polovine njih se interesovalo da li su prozorske ekstenzije, odnosno vitraži, rekonstrukcija originalnog objekta ili su tu trajno montirani.


„Ta reakcija me je posebno obradovala, jer je pokazala da je intervencija postala dovoljno uverljiv deo arhitekture da je publika počela da je doživljava kao nešto što prostoru pripada. Upravo mi je to bilo važno: da ne postavim rad samo u postojeći prostor, već da kroz svoj rad potenciram njegov genius loci — njegovu specifičnu atmosferu, memoriju i karakter“, kaže Lena Jovanović.
Lena Jovanović je vajarka, ima nekoliko nagrada, i predsednica je vajarske sekcije ULUS-a. Njena izložba Konvergencija zvezda otvorena je do 6. septembra.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Na Frankfurtskom sajmu knjiga nagrađena je „Lajpciška izdavačka kuća“ zbog izuzetnog doprinosa očuvanju i promociji književnosti postjugoslovenskog prostora, mahom iz Srbije


“Koristiti rezultate nečijeg rada, a izostaviti njegovog autora, znači prisvojiti njegov doprinos”, kaže kompozitorka Irena Popović Dragović čije ime je izostavljerno sa plakata za plesnu predstavu Bitef teatra “Noć skuplja vijeka” koju je komponovala. Ovo nije prvi ovakav slučaj za mandata Filipa Gajića, čiji je početak obeležen skidanjem predstava sa repertoara


„Videćete da oni nisu toliko drugačiji od nas“, izjavila je Marta Mihanović, glavna glumica filma “Glavonja” o devojčici koja sa autističnim bratom traži roditelje, kojim je počeo Kids fest


Nadamo se najboljem, da će građani i građanke glasati po savesti, za bolje sutra – rekao je Srđan Dragojević na Laguninom mesecu knjige, gde je potpisivao svoj novi roman “Crveni”


„Crna lista“ je mnogo više od festivala: ljudi koji dolaze jedni zbog drugih. Da razgovaraju, da se upoznaju, da se nasmeju, da se ne slože, a da ipak ostanu zajedno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve