img
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Vrati šalu, đavole

05. oktobar 2022, 20:19 Teofil Pančić
ezgif-3-d58e67fd81GORE
Copied

Milan Tripković: Klub istinskih stvaralaca Fabrika knjiga 2022.

“Ovaj čovek je jedna neumorna visokoparna mašina. Iz njegovih usta stalno kuljaju tako grandiozne i važne reči da se pitamo da li ga je majka rodila ili ga je možda pronašla skrivenog negde u ‘Gorskom vijencu’”

Ovako o piscu bez pravog dela (ali sa mnoštvom zaumnih književnih nagrada) i samoproglašenom bardu Voji Počuči zbori “sveznajući narator” što i nije baš tako sveznajuć pošto mu njegov pisac namenjuje ulogu improvizatora koji u poslednji čas odlučuje šta će sa svojim junacima, jer ovi tobože “žive” nezavisno od njegove volje, a on ih samo prati u njihovim podvizima i posrnućima, zajedno sa nevidljivom publikom kao sukreatorima svoje tobože proizvoljno meandrirajuće priče.

ezgif-3-d58e67fd81
…

Komplikovano? Zapravo ne, ne kod Milana Tripkovića (1977) koji roman locira u savremeni Novi Sad, ispisujući urnebesno duhovitu i furioznu ljudsku komediju običaja i naravi, a pre svega skrozirajući intelektualno-političko podzemlje i prizemlje koje o sebi voli da misli kao o Olimpu. Ako vam ovo zvuči odnekud poznato, za to možete zahvaliti koliko stvarnosti toliko i piščevoj veštini da je transponuje u krajnje nepretencioznom, a opet besprekorno pronicljivom ironijskom i satiričkom ključu.

Slučajan, dakle, susret (no, šta je slučajno u ovakvom štivu, a i šire?) u zadimljenom bifeu novosadske železničke stanice, gde pisac Počuča, misaoni i akcioni lider Kluba istinskih stvaralaca – okupljališta po samosažalnom samoosećanju uvek nekako zakinutog i skrajnutog “pevajućeg Srpstva” u srpskoj Atini – ponekad navraća ni manje ni više nego po inspiraciju, sa omatorelim udbašem i nekažnjenim počiniocem ratnih zločina Rajkom Pešutom pretvara se u komediju, pa zamalo tragediju zabune, jer Pešut nedaleko odatle završava pod točkovima automobila ne gubeći život, ali gubeći pamćenje (što je čoveku njegove istorije čist, nezaslužen ćar). Počuča pak ostaje ubeđen da je automobil zapravo nasrnuo na njega, ali je slučajno zgazio pogrešnog čoveka…

Sve ovo ne bi bilo bogzna šta da za volanom automobila nije bila Nataša Žarković, prekaljena novosadska feministkinja i aktivistkinja opšte prakse, borkinja za manjinska prava svih manjina i protiv ugroženosti svih ugroženih i onih koji bi mogli tako da se osećaju; nju privode, ali je bistri policijski inspektor – koji zna gde živi i s kim radi – sklanja pred odmazdom besnih udbaša, i to čak na Kosovo, u manastir kod svog druga iz novosadskih novotalasnih dana. Počuča i njegovo društvo iz Kluba za to vreme rešavaju da uzvrate udarac soroševsko-izdajničkoj gamadi, a izbor za egzemplarnu žrtvu pada na Maju Trnavac, dramsku spisateljicu u usponu, svu onako progresivnu i post i neo i ultra… Pa je otimaju i zatvaraju u Počučinoj vikendici na Banstolu terajući je da prizna svoja i ne samo svoja nepočinstva protiv njih, Istinskih Stvaralaca, a samim tim i protiv zdravog i čvrstog jezgra srpske književnosti, kulture, identiteta…

Stop! Dalje vam neću ništa otkrivati, sami odvijajte ovo klupko zločina u naizgled mirnoj varoši novosadskoj. Milan Tripković je inteligentno i bez greške postavio mizanscen, orisao vremensko-prostorni kontekst sa svim lokalnim, mikrolokacijskim specifičnostima – što će reći da je ova knjiga dubinski novosadska na mnogo više načina i nivoa od pukog “mesta radnje”, ali se kroz donekle osebujne neoplantinske običaje i odnose zapravo pozabavio nečim što se tiče svih nas “na ovim prostorima”, jer patimo od istih kulturno-političkih nastranosti, smešnih na površini, a odviše često strašnih po posledicama koje proizvode kad vremena i prilike postanu takvi da đavo odnese šalu. A đavo je šalu odneo još pre tridesetak godina i nikako da je vrati… Što ne znači da kao zatočenici đavolovog burgijanja ne smemo da se šalimo makar i pod vešalima jureći đavolov rep, ako umemo, a Tripković ume i te kako.

Posebno valja naglasiti piščevu besprekornu kontrolu nad fabuliranjem i nad saspensom, ali i komediografsku karakterizaciju likova kakva je retkost i dragocenost kod savremenih pisaca našeg jezika – mene podseća, recimo, na najbolje radove Ante Tomića, mada je Tripković pisac bitno drugačijeg senzibiliteta.

I još nešto je važan deo te besprekornosti: mada je jasno na čijoj su strani generalne svetonazorske simpatije autorove, a ko je tu na onoj tamnoj strani, svi će podjednako proći kroz satirički tretman, jer to dobra književnost neminovno radi, to joj je u naravi kao ubod škorpiji: i ove i ovi sa “svetle” strane jednog dalekosežnog raskola biće prikazani u svim dimenzijama svoje ljudskosti, a koje nisu uvek laskave i uzvišene. Kad ne bi bilo tako, pisac, to jest njegov roman, bio bi u velikoj opasnosti da se i sam pretvori u “Počuču”, samo tobože sa druge strane.

A što se Novog Sada tiče, već uveliko svedočim osmesima prepoznavanja na licima čitalaca Kluba istinskih stvaralaca. Kako bi i moglo drugačije? Bolji čitaoci u Tripkovićevim će likovima lako prepoznati druge; oni najbolji prepoznaće – sebe. Što je i najzdraviji način čitanja ovog urnebesno zabavnog, a predrasudama bilo koje provenijencije nimalo ugađajućeg romana.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Povezane vesti

Savremeni srpski roman (1)

05.januar Žarka Svirčev

Potraga za pričom o ženskoj slobodi

Marijana Čanak: Klara, Klarisa; Bulevar Books, Novi Sad, 2022.

Savremeni srpski roman (2)

05.januar Marija Nenezić

Tri u jedan

Uglješa Šajtinac: Koljka i Sašenjka; Arhipelag, Beograd 2022.

Roman

05.jul Teofil Pančić

Astal tiš, Tišma friš

Slobodan Tišma: Život pesnika (Nojzac, Novi Sad 2022)

Roman

05.januar Đorđe Bajić

Razmahana društvena hronika

Mirjana Novaković: „Mir i mir“ Laguna 2022.

Savremeni srpski roman

05.februar Milena Đorđijević

Malaksali buntovnici

Dalibor Pejić: Mesečari; Geopoetika 2022.

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure