

Festival
Nišvil opstaje zahvaljujući mazohizmu
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu




Majmun Miće Popovića na izložbi skulptura i slika "Odiseja 2024" Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića, kao umetnički odgovor na sadašnjost
Aktuelna priča o egzistencijalizmu, strastima i bizarnostima današnjeg društva objedinjena je u zajedničkoj izložba skulptura i slika Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića „Odiseja 2024“, u Kući Kralja Petra u Beogradu.
Izložba nije njihova imaginacija, no umetnički odgovor na laž, nasilje i sve ono čime smo okruženi u savremenom svetu, u kome je čak i umetnost relativizovana, na šta upućuje i naziv izložbe. Taj kritički glas umetnika prema društvenoj stvarnosti, interpretiran je serijom od 18 slika i 8 skulptura.
Likovni kritičar Maja Živanović navodi da svi radovi izložbe za lajt motiv imaju majmuna – arhetipski simbol lukavosti i pokvarenosti, ali i urbane kulture i subkulture, kao i opšte društvene dekadencije. On je metafora devijantnog društva koje ništa „ne vidi, ne čuje i ne govori“.
Motiv majmuna je svojevrsni omaž delima sa sličnom tematikom Miće Popovića.


Skulpture Jelene Božović Đorđević su gipsani patinirani majmuni koji dominiraju prostorom crnim, srebrnim i metalik kolorima, sa „igračkama“ (najčešćim) u vidu pištolja i bokserskih rukavica, ali i zanimljivim poigravanjima sa simbolikom jajeta, kao i motivom kičastog balon-psa.
Njene skulpture su izrazito ekspresivne – zbog emocionalnog stanja ili pokreta portretisanih – od melanholije i inertnosti, do pakosti i cinizma. Na taj način pokazuju gramzivu prirodu primitivizma u iskonskom obliku.
Prikaz stvarnosti Stefana Stankovića Perića je jednostavniji, sa jakim akcentom na moć društvenih mreža. Kompleksnost u jednostavnosti. Tako bi u jednoj rečenici, mogli da se osvrnemo na naizgled naivne i banalne sekvence sa njegovih akrilnih slika, u kojima kolo vode majmuni u delikatnoj korespodenciji, apostrofirane mimike, predstavljeni u grupama ili individualno.
Izložba se otvara 18. decembra


Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu


S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije


Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen


Džejms Li Berk, Neonska kiša; s engleskog preveo Milo Pitaki; Veseli četvrtak, Beograd, 2026.


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve