Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
„Bajaga i instruktori“ su publici priredili, kako su sami rekli, „kopiju“ koncerta iz 1984. Uz kompletno odsviran album „Pozitivna geografija“, repertoar su činile i pesme koje je Bajaga napisao za svoj tada matični bend „Riblju čorbu“, kao i neke neobjavljene, a u tom periodu koncertno izvođene numere šaljivog karaktera.
Bend je tokom ovog meseca imao identično koncipirane koncerte i u Skoplju i Zagrebu.
Na sceni MTS dvorane se prvo pojavio klavijaturusta Saša Lokner i zasvirao uvodne taktove „Pustite me, druže“, a zatim i gitarista Žika Milenković, koji je podsetio da je na Loknerovom mestu pre 40 godina bio Kornelije Bata Kovač (1942-2022).
“Taj koncert inače hoćemo da ponovimo, i to je ekskluzivna informacija – jer on nije bio običan nastup. Nismo mi ni imali tako puno stvari: izveli smo ceo prvi album i još par nekih mojih pesama za Čorbu, kao što je Kad hodaš, i nešto što sam pravio za Čolu, a Žika je imao pank verziju tada popularne i smešne kompozicije Ljupke Dimitrovske Ćibu Ćiba – on je to pevao u ženskom licu”, kazao je Bajaga.
„Prva pesma je bila Pustite me, druže, a od specijalnih efekata imali smo 10-15 velikih meteoroloških balona, koje smo kupili za sitnu lovu i na pesmi Mali slonovi dali zadatak tehničarima da ih sa loža odozgo bacaju u publiku – pa se ona malo igrala. Koncert je, inače, bio krcat i mislim da je stvarno čitava tadašnja beogradska rok scena bila na njemu. To imamo nameru da ponovimo i sad: otprilike, onako kako smo pričali sa Ganetom Pecikozom, biće to rekonstrukcija čitavog hepeninga i prilika da odsviramo ceo album Pozitivna geografija. Time počinje obeležavanje 40 godina Bajage i Instruktora”, dodao je legendarni muzičar.
Tom prilikom, Bajaga je otkrio i kako je uopšte došlo do snimanja prvog albuma grupe „Bajaga i instruktori“, s obzirom na to da je za vreme njegovog stvaranja i dalje bio član „Riblje čorbe“.
„Riblja čorba je upravo otišla u London da miksuje album Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju pošto smo prethodno proveli dva meseca u Ljubljani gde smo ga snimili. Ostao sam u Beogradu da napravim koncert povodom izlaska mog albuma na kome je pisalo Bajaga – Pozitivna geografija, pošto tad još nisam imao Instruktore. Onda me je pozvao Dražen Vrdoljak iz Zagreba, rok kritičar i u to vreme muzički urednik programa u klubu Kulušić, da predloži da odsviramo desetak dana pre Beograda kod njih, čisto da probamo sve, i tako sam tamo imao prvi koncert kao Bajaga (ex-Riblja čorba) i bend. Tu je bilo možda 300 ljudi, ali je sve ispalo legendarno i već sledeći put smo u Zagrebu rasprodali dva Kulušića“.
Nakon početnih uspeha u Zagrebu, Bajaga se dao u organizovanje koncerta u Beogradu.
„A onda sam počeo sâm da organizujem koncert u Domu sindikata u Beogradu, planiran da se održi desetak dana kasnije (21. april 1984) – što je bilo jako stresno iskustvo za mene jer nismo imali nikakve sponzore i nikog da nam pomogne, osim lista Rock. Kad je došlo do toga da se štampaju plakati, što je bila njihova donacija, mene je pozvao njihov urednik Peca Popović da me pita šta treba da piše na njima – ali ja nisam imao ime benda, pa je na kraju on sam stavio Bajaga i Instruktori pozitivne geografije. Posle smo skratili samo na Bajaga i Instruktori“, zaključio je muzičar.
Opus Momčila Bajagića Bajage danas je već klasična vrednost kad je reč o savremenoj popularnoj muzici u regionu bivše Jugoslavije i šire. Na nekih desetak albuma rasprostrlo se mnogo numera koje svi znaju i vole, jer je ovaj autor tokom proteklih četrdeset godina stvorio definiciju kako gradska pop-rok pesma treba da zvuči.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Bolje vreme će doći i to je naša izabrana odluka, ali mi nemamo luksuz da to vreme čekamo. Moramo neprekidno da ga pozivamo i to je Reflektor u Srboleku. Adresa na koju pozivamo bolje vreme da dođe, da se upoznamo. Ako mu se dopadnemo, možda i ostane”
Umetnost ne može da postoji bez konteksta, ona mora da komunicira sa vremenom u kome nastaje. Odavno nije dovoljno da umetnik sedi u nekom ateljeu, u kuli od slonovače i pravi nekakve forme, već je potrebno da umetnik ipak bude javni govornik, da promoviše izvesne vrednosti, vrednosni sistem koji je vezan za humanizam. Kroz umetnički jezik, naravno – mi nismo političari, ali umetnost svakako nikad nije bila apolitična, ona je oduvek imala svoj politički aspekt
Za mene je najbitnije da se uvek bavim stvarima koje volim, koje me zanimaju. Mislim da je to jako velika privilegija, naročito ako tome dodam i stalna putovanja, turneje i zanimljive ljude koje srećem. Naravno, sve to ima svoju cenu. Živim skromno, ali slobodno
Minja Bogavac, direktorka „Reflektor teatra“, za novi broj „Vremena“ priča o progonu tog angažovanog pozorišta i kako su rešili da naprave svoj prostor
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.