

Festival Palić
„Nino u raju“ najbolji film Palićkog festivala
Žiri 33. Festivala evropskog filma Palić smatra da je najbolji film „Nino u raju“ , dok je publika glasala za nemački film „Ah, ta praznina, ta strašna praznina“




Kako su iskustva Praškog proleća doprinela jugoslovenskom filmu, kako je bilo raditi u Jugoslaviji, o cenzuri i slobodi u intervjuu za praznični dvobroj „Vremena” govori Predrag Pega Popović, prvi diplomirani filmski snimatelj u Jugoslaviji
„Jugoslavija je bila velika, ozbiljna zemlja“, kaže Predrag Pega Popović, filmski snimatelj, profesor i jedan od osnivača Katedre za kameru na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u intervjuu za novi broj „Vremena” sumirajući vreme u kojem je radio i stvarao.
Popović je prvi diplomirani filmski snimatelj u nekadašnjoj Jugoslaviji, autor 26 igranih filmova i brojnih dokumentaraca, kao i dugogodišnji pedagog. Studirao je na praškoj akademiji FAMU, gde je svedočio događajima Praškog proleća i sovjetske intervencije 1968. godine.
Tada je nastala i njegova fotografija ugljenisanog tela Jana Palaha iz 1969, koju je snimio u mrtvačnici i koja je kasnije obišla svet, iako dugo nije bio potpisan kao autor.
Nedavno prikazana dokumentarna serija Proleće u praškoj školi priča je, kako kaže njen autor Milan Nikodijević, upravo „o poznatoj fotografiji i njenom autoru, o izazovima i strahovima, o cenzuri i autocenzuri u turbulentnom vremenu Praškog proleća i vojne intervencije SSSR 1968. u tadašnjoj Čehoslovačkoj”, čiji je Popović autor.
Popović ističe da su mogućnosti za rad nekada bile široke: „Radili smo gde smo hteli, bez ograničenja“, ali su neki filmovi poput „Misterije organizma” prolazili cenzuru Republičke komisije za pregled filmova.
Iskustvo iz Praga oblikovalo je njegovo razumevanje slobode i sistema: „Videli smo šta znači represija i policijski sistem“, dok za tadašnju Jugoslaviju kaže da je bila slobodnija.
Kao deo generacije „praške škole“, uneo je u jugoslovenski film evropski duh i novu estetiku, radeći sa brojnim značajnim rediteljima i na velikim produkcijama, ali i učestvujući u razvoju dugometražnog dokumentarnog filma.
Na pitanje šta je ključno za njegov posao, odgovara jednostavno: „Ne može bez strasti. I bez povezanosti sa ekipom.“
Osvrćući se na sopstvenu karijeru i promene u filmskoj industriji, Popović kaže: „Ja sam stara škola“, ukazujući na razliku između nekadašnjeg i savremenog načina rada, ali i na kontinuitet iskustva koje je obeležilo jugoslovensku kinematografiju.
Kompletan intervju čitajte u prazničnom dvobroju „Vremena” koji je na kioscima od četvrtka 9. aprila ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.


Žiri 33. Festivala evropskog filma Palić smatra da je najbolji film „Nino u raju“ , dok je publika glasala za nemački film „Ah, ta praznina, ta strašna praznina“


“Bolje vreme će doći i to je naša izabrana odluka, ali mi nemamo luksuz da to vreme čekamo. Moramo neprekidno da ga pozivamo i to je Reflektor u Srboleku. Adresa na koju pozivamo bolje vreme da dođe, da se upoznamo. Ako mu se dopadnemo, možda i ostane”




Umetnost ne može da postoji bez konteksta, ona mora da komunicira sa vremenom u kome nastaje. Odavno nije dovoljno da umetnik sedi u nekom ateljeu, u kuli od slonovače i pravi nekakve forme, već je potrebno da umetnik ipak bude javni govornik, da promoviše izvesne vrednosti, vrednosni sistem koji je vezan za humanizam. Kroz umetnički jezik, naravno – mi nismo političari, ali umetnost svakako nikad nije bila apolitična, ona je oduvek imala svoj politički aspekt


Za mene je najbitnije da se uvek bavim stvarima koje volim, koje me zanimaju. Mislim da je to jako velika privilegija, naročito ako tome dodam i stalna putovanja, turneje i zanimljive ljude koje srećem. Naravno, sve to ima svoju cenu. Živim skromno, ali slobodno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve