Prenosimo u celosti govor kojim je Milo Rau u sredu otvorio Bitef, a o kome se još uvek priča. „Šolc je pozvao Srbe da se žrtvuju za Evropu, za takozvanu ’održivu’ energiju. ’Evropa’ znači, naravno - Folksvagen. Raseljavanje 20000 porodica i trovanje plodnog tla za naredne generacija. Da, to je ono što ’održivo’ znači - održivo u smrti“, rekao je između ostalog
Bitef je počeo u sredu, do sad su već odigrane tri od deset predstava Glavnog programa, a još uvek se priča o govoru švajcarskog reditelja Mila Raua kojim je otvorio ovo izdanje Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala.
Razumljivo, bio je to govor za antologiju. Zato ćemo ga uskoro preneti u celosti.
Milo Rau (1977) je potpisao preko 50 predstava, filmova, knjiga i akcija, sad je umetnički direktor Bečkog festivala. Angažovan je u MST (Movimento dos Trabalhadores Sem Terra), najvećem (zemljo)radničkom pokretu bez vlasništva nad zemljom, oko kojeg je okupljeno blizu milion ljudi, a trenutno je vrlo aktivan i u umetničko – političkoj kampanji protiv jačanja desnice u Austriji.
„Ako pozorište ne pokušava i ne želi da ostvari ono o čemu priča, a to su uvek civilizacijske moralne, društvene i kulturne vrednosti, onda ono nije istinito i nije pozorište“, rekao je „Danasu“ pred Bitef.
Na 58. Bitefu, 2. i 3. oktobra u „Ateljeu 212“, biće njegova „Antigonu u Amazonu“, projekat koji se bazira na otimanju zemlje i strašnom masakru zemljoradnika u Brazilu 1996. godine. Biće nemoguće ne gledati je u svetlu njegovog govora:
„Draga publiko,
Veoma sam srećan što sam ovde, u Beogradu, na Bitef festivalu. Volim ovaj festival iz mnogih razloga: to je festival koji je ujedno i lokalan i internacionalan. Festival koji je podjednako posvećen lepoti i protestu. Hrabar, raznovrstan festival.
Sećam se kad sam bio prvi put na Bitefu, pre tačno 10 godina, 2014. godine. U to vreme vozio sam se kroz bivšu Jugoslaviju malim folksvagenom, a za volanom je bila briljantna slovenačka selektorka, Nevenka Koprivšek, koja je, nažalost, u međuvremenu preminula. Radili smo istraživanje za naš komad Mračno doba o građanskim ratovima u bivšoj Jugoslaviji.
Vozili smo se od Slovenije, kroz Hrvatsku, do Beograda, i od Beograda, kroz Bosnu, do Srebrenice i Sarajeva – kroz sve gradove čija imena mi zapadnjaci znamo zbog ratova i masakra koji su se u prošlom veku tu dogodili. Sećam se koliko sam bio pod utiskom što sam u Beogradu još uvek mogao da vidim tragove NATO bombardovanja. Sećam se da sam na Bitefu 2014. godine pogledao predstavu o Gavrilu Principu, čoveku koji je 1914. ubio Franca Ferdinanda. Na kraju mog putovanja kroz bivšu Jugoslaviju popio sam kafu u Hotelu Evropa, u Sarajevu, gde je Franc Ferdinand popio svoju poslednju kafu pre nego što će biti ustreljen.
Foto: FoNetPublika na otvaranju Bitefa
Jutros kad sam stigao čuo sam da je još neko letos stigao folksvagenom u Srbiju – bio je to nemački kancelar Olaf Šolc. Došao je da promoviše iskopavanje litijuma za potrebe nemačke automobilske industrije, nedaleko odavde, u dolini Jadra. Šolc je pozvao Srbe da se žrtvuju za Evropu, za takozvanu ’održivu’ energiju. ’Evropa’ znači, naravno – Folksvagen. Raseljavanje 20000 porodica i trovanje plodnog tla za naredne generacija. Da, to je ono što ’održivo’ znači – održivo u smrti.
’Pokazaću ti strah u pregršti praha’, kako je T.S. Eliot napisao u Pustoj zemlji nakon I Svetskog rata. Danas smo svedoci jednog drugog rata – ekonomskog rata koji pretvara čitave države u pustu zemlju, zemlju tuge i straha. Ovaj put nisam došao folksvagenom u Beograd, došao sam sa grčkom tragedijom: komadom Antigona u Amazonu, o borbi brazilskog Pokreta zemljoradnika bez zemlje (MST) protiv modernih rudarskih kompanija – o borbi Antigone, tebanske princeze, protiv njenog ujaka Kreonta, grčkog Olafa Šolca.
Amazon je udaljen 10.000 kilometara odavde, ali živimo u globalizovanom svetu: ista tragedija, ista pusta zemlja je svuda. Kao u tinejdžerskom filmu o čudovištima, ista kompanija, Rio Tinto, kopa litijum u Srbiji i boksit u Amazonu – minerale potrebne za ’održivu’ budućnost Folksvagena. Nije ni čudo što u Amazonu postoji izreka: ’Kad čuješ reč održivo beži koliko te noge nose’.
Ja, međutim, smatram – a to je i poruka Antigone – bolje je braniti svoju zemlju. Antigonina borba je svuda i njeno izričito NE otimanju zemlje podjednako je potrebno u Srbiji kao i u Brazilu. ’Lepota će spasiti svet’, citat iz Idiota Dostojevskog, tema je ovogodišnjeg Bitefa. Kancelar Šolc, Folksvagen, Rio Tinto: oni ne žele da spasu svet, oni žele da spasu svoju moć i svoje bankovne račune. U svim zemljama, bilo da se radi o Evropi ili Brazilu, upravo ti ljudi koji reči narod i otadžbina koriste najviše – nacionalisti – prodaće lepote svoje zemlje internacionalnim investitorima: neki nemački Kreont, ili srpski Kreont, brazilski Kreont itd.
’Mnogo je strašnih stvari, al’ od čoveka ništa strašnije nije’ – ovo je najpoznatiji citat iz Antigone. Da, postoji nešto strašno, čudovišno, nešto užasno u nama, ljudima. Nešto zbog čega ponekad osetim nagon da sednem i urlam. Zato vas molim: budimo svi kao Antigona. Budimo svi kao Idiot Dostojevskog: budimo naivni, recimo NE smrtonosnoj ideologiji našeg vremena. Borimo se za Lepotu, za Lepotu života, za Lepotu prirode – naše istinske otadžbine.
Kada sam bio u Amazonu, jedna rečenica bila je ispisana na svim knjigama i zastavama: ’Mi negujemo zemlju i ona neguje nas’. Ono što mi učinimo zemlji biće učinjeno nama. Bilo da se radi o ljubavi ili mržnji, nežnosti ili pohlepi. Da, živimo u Mračnim vremenima ponovo, ratovi nas okružuju. ’Imamo malo vremena da usrećimo žive, a celu večnost da volimo mrtve’, kako piše Sofokle u Antigoni. Zato slavimo Lepotu, zajedništvo i poštovanje, ovde u Beogradu, i gde god da smo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mostar je podijeljen u glavama onih koji ga dijele. Ja živim svoj život u punini. To je nešto za šta sam se sam izborio i zbog čega se smatram slobodnim čovjekom. I svima drugima želim da su slobodni, ali to je nešto što oni sami moraju isposlovati
Tri izuzetna ostvarenja domaćih autora zahtevala su ne samo umetničku već i egzistencijalu odvažnost (ako je to uopšte moguće razlikovati). Želimir Žilnik ne posustaje, Stefan Malešević i dalje voli svoje junake, Maja Novaković odvažno uranja u predele tišine
Koncert: Beogradska filharmonija sa Gidonom Kremerom
U zemlji koja naizgled nimalo ne mari za visoke umetničke vrednosti (niti vrednosti uopšte), ovakva vrsta odanosti, posvećenosti, upornosti i, slobodno možemo reći, fanatizma, dok se napolju bukvalno sručuje biblijski potop – tera na ozbiljno razmišljanje
U Boru su u toku 15. „Dani knjige“. Gosti i razgovori sa njima, izložbe, ali i bibliotekari koji osmišljavaju raznovrstan i prijemčljiv program, razlog su popularnosti ove manifestacije
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!