Prenosimo u celosti govor kojim je Milo Rau u sredu otvorio Bitef, a o kome se još uvek priča. „Šolc je pozvao Srbe da se žrtvuju za Evropu, za takozvanu ’održivu’ energiju. ’Evropa’ znači, naravno - Folksvagen. Raseljavanje 20000 porodica i trovanje plodnog tla za naredne generacija. Da, to je ono što ’održivo’ znači - održivo u smrti“, rekao je između ostalog
Bitef je počeo u sredu, do sad su već odigrane tri od deset predstava Glavnog programa, a još uvek se priča o govoru švajcarskog reditelja Mila Raua kojim je otvorio ovo izdanje Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala.
Razumljivo, bio je to govor za antologiju. Zato ćemo ga uskoro preneti u celosti.
Milo Rau (1977) je potpisao preko 50 predstava, filmova, knjiga i akcija, sad je umetnički direktor Bečkog festivala. Angažovan je u MST (Movimento dos Trabalhadores Sem Terra), najvećem (zemljo)radničkom pokretu bez vlasništva nad zemljom, oko kojeg je okupljeno blizu milion ljudi, a trenutno je vrlo aktivan i u umetničko – političkoj kampanji protiv jačanja desnice u Austriji.
„Ako pozorište ne pokušava i ne želi da ostvari ono o čemu priča, a to su uvek civilizacijske moralne, društvene i kulturne vrednosti, onda ono nije istinito i nije pozorište“, rekao je „Danasu“ pred Bitef.
Na 58. Bitefu, 2. i 3. oktobra u „Ateljeu 212“, biće njegova „Antigonu u Amazonu“, projekat koji se bazira na otimanju zemlje i strašnom masakru zemljoradnika u Brazilu 1996. godine. Biće nemoguće ne gledati je u svetlu njegovog govora:
„Draga publiko,
Veoma sam srećan što sam ovde, u Beogradu, na Bitef festivalu. Volim ovaj festival iz mnogih razloga: to je festival koji je ujedno i lokalan i internacionalan. Festival koji je podjednako posvećen lepoti i protestu. Hrabar, raznovrstan festival.
Sećam se kad sam bio prvi put na Bitefu, pre tačno 10 godina, 2014. godine. U to vreme vozio sam se kroz bivšu Jugoslaviju malim folksvagenom, a za volanom je bila briljantna slovenačka selektorka, Nevenka Koprivšek, koja je, nažalost, u međuvremenu preminula. Radili smo istraživanje za naš komad Mračno doba o građanskim ratovima u bivšoj Jugoslaviji.
Vozili smo se od Slovenije, kroz Hrvatsku, do Beograda, i od Beograda, kroz Bosnu, do Srebrenice i Sarajeva – kroz sve gradove čija imena mi zapadnjaci znamo zbog ratova i masakra koji su se u prošlom veku tu dogodili. Sećam se koliko sam bio pod utiskom što sam u Beogradu još uvek mogao da vidim tragove NATO bombardovanja. Sećam se da sam na Bitefu 2014. godine pogledao predstavu o Gavrilu Principu, čoveku koji je 1914. ubio Franca Ferdinanda. Na kraju mog putovanja kroz bivšu Jugoslaviju popio sam kafu u Hotelu Evropa, u Sarajevu, gde je Franc Ferdinand popio svoju poslednju kafu pre nego što će biti ustreljen.
Foto: FoNetPublika na otvaranju Bitefa
Jutros kad sam stigao čuo sam da je još neko letos stigao folksvagenom u Srbiju – bio je to nemački kancelar Olaf Šolc. Došao je da promoviše iskopavanje litijuma za potrebe nemačke automobilske industrije, nedaleko odavde, u dolini Jadra. Šolc je pozvao Srbe da se žrtvuju za Evropu, za takozvanu ’održivu’ energiju. ’Evropa’ znači, naravno – Folksvagen. Raseljavanje 20000 porodica i trovanje plodnog tla za naredne generacija. Da, to je ono što ’održivo’ znači – održivo u smrti.
’Pokazaću ti strah u pregršti praha’, kako je T.S. Eliot napisao u Pustoj zemlji nakon I Svetskog rata. Danas smo svedoci jednog drugog rata – ekonomskog rata koji pretvara čitave države u pustu zemlju, zemlju tuge i straha. Ovaj put nisam došao folksvagenom u Beograd, došao sam sa grčkom tragedijom: komadom Antigona u Amazonu, o borbi brazilskog Pokreta zemljoradnika bez zemlje (MST) protiv modernih rudarskih kompanija – o borbi Antigone, tebanske princeze, protiv njenog ujaka Kreonta, grčkog Olafa Šolca.
Amazon je udaljen 10.000 kilometara odavde, ali živimo u globalizovanom svetu: ista tragedija, ista pusta zemlja je svuda. Kao u tinejdžerskom filmu o čudovištima, ista kompanija, Rio Tinto, kopa litijum u Srbiji i boksit u Amazonu – minerale potrebne za ’održivu’ budućnost Folksvagena. Nije ni čudo što u Amazonu postoji izreka: ’Kad čuješ reč održivo beži koliko te noge nose’.
Ja, međutim, smatram – a to je i poruka Antigone – bolje je braniti svoju zemlju. Antigonina borba je svuda i njeno izričito NE otimanju zemlje podjednako je potrebno u Srbiji kao i u Brazilu. ’Lepota će spasiti svet’, citat iz Idiota Dostojevskog, tema je ovogodišnjeg Bitefa. Kancelar Šolc, Folksvagen, Rio Tinto: oni ne žele da spasu svet, oni žele da spasu svoju moć i svoje bankovne račune. U svim zemljama, bilo da se radi o Evropi ili Brazilu, upravo ti ljudi koji reči narod i otadžbina koriste najviše – nacionalisti – prodaće lepote svoje zemlje internacionalnim investitorima: neki nemački Kreont, ili srpski Kreont, brazilski Kreont itd.
’Mnogo je strašnih stvari, al’ od čoveka ništa strašnije nije’ – ovo je najpoznatiji citat iz Antigone. Da, postoji nešto strašno, čudovišno, nešto užasno u nama, ljudima. Nešto zbog čega ponekad osetim nagon da sednem i urlam. Zato vas molim: budimo svi kao Antigona. Budimo svi kao Idiot Dostojevskog: budimo naivni, recimo NE smrtonosnoj ideologiji našeg vremena. Borimo se za Lepotu, za Lepotu života, za Lepotu prirode – naše istinske otadžbine.
Kada sam bio u Amazonu, jedna rečenica bila je ispisana na svim knjigama i zastavama: ’Mi negujemo zemlju i ona neguje nas’. Ono što mi učinimo zemlji biće učinjeno nama. Bilo da se radi o ljubavi ili mržnji, nežnosti ili pohlepi. Da, živimo u Mračnim vremenima ponovo, ratovi nas okružuju. ’Imamo malo vremena da usrećimo žive, a celu večnost da volimo mrtve’, kako piše Sofokle u Antigoni. Zato slavimo Lepotu, zajedništvo i poštovanje, ovde u Beogradu, i gde god da smo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nema umetničke nagrade ali zato ima one za izuzetne zasluge, ne znaju ga ni u Srbiji ni u Pragu gde živi, njegov rad nema vrednosti relevantne u međunarodnom kontekstu – kaže stručna javnost o Predragu Đakoviću
Država nije iskoristila pravo preče kupovine, pa je Palata Albanija nedavno prodata privatniku. U skorije vreme, isto se desilo i Geneks kuli i Staroj šećerani
U peticiji kojom se traži ukidanje odluke da predstavnik Srbije na Bijenalu u Veneciji bude Predrag Đaković za koga ovdašnja javnost ne zna, piše da je Komisija zloupotrebila svoju nadležnost
Koji je to požar očekivala uprava Narodnog pozorišta kada je upozorila glumce da je foaje, u kome su zakazali štrajk upozorenja, deo protivpožarnog koridora
U Kapetan Mišinoj 6a nalazi se jedna od najlepših zgrada Beograda. U njoj je već 15 godina UK Parobrod, gde se održava izložba povodom dva jubileja: Parobroda i sto godina od nastanka zgrade
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti
Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!