Smatra se da je interesovanje za pozorište najveće u martu. Na primer u utorak, samo u jednom danu, biće dve premijere, prošle nedelje ih je samo u Beogradu bilo tri od kojih dve opet u istom danu…
Smatra se da je period između završetka zimskih odmora i početka prolećnog lepog vremena, dakle deo februara, ceo mart i deo aprila, period najvećeg interesovanja za pozorišne predstave. Mart – naročito. Ovog marta gotovo da nema dana bez premijere na nekoj pozorišnoj sceni u državi.
Evo na primer u utorak, biće ih dve – u Beogradu i u Čačku.
Duodrama „Kruna Jovanova“ u Kulturnom centru Čačak je ljubavna priča o Kruni Mihailović udatoj Obrenović i njenom mužu gospodaru Jovanu Obrenoviću, bratu kneza Miloša. Igraju ih Anica Petrović i Stefan Bundalo. Ova premijera će biti kraj jednogodišnjeg programa u Čačku kao prestonice kulture Srbije.
U Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu je Molijerov „Sirano“, simbol večite čovekove potrage za slobodom i ljubavlju. Režira ga Gorčina Stojanovića, a glumi Dragan Mićanović.
Pred premijeru, Gorčin Stojanović je rekao medijima: „U ’Siranu’ se pitamo: Je li moguće imati i slobodu i ljubav? Da li je sloboda stvar srca, a ljubav dejstvo uma? Može li se biti istinski slobodan bez ljubavi? Je li moguća ljubav bez slobode? Žrtvovati ljubav zbog slobode ili slobodu zbog ljubavi? I gde je tu moć? I da li se mora žrtvovati ljubav i sloboda zarad moći? U ovoj tragikomediji pokazaće se ko su prave žrtve i suočićemo se sa svime što u nama ne valja!“
U velikom ansamblu noseće uloge imaju Marija Vicković, Anita Mančić, Nebojša Milovanović i Joakim Tasić.
Prošle sedmice samo u Beogradu bilo je tri premijere, od kojih dve, opet u istom danu.
U Hartefakt kući u nedelju premijerno je igrana „Kako sam naučila da letim“ Pole Vogel u režiji Tare Manić. Ovaj tekst i mnogi nazivaju „Lolitom“ napisanom iz ženske perspektive – lika odrasle Malecke, koja se priseća svog detinjstva. Glumci su Marta Bogosavljević i Svetozar Cvetković.
Prošlog petka, u Narodnom pozorištu bio je „Mister Dolar“, a u Teataru i operi Madlenianum mjuzikl „Company“.
Evropski reditelj Miloš Lolić pokazao je klasično Nušićevo delo kao priču o skorojevićima koji lako dolaze do novca i o onima koji im se ulaguju.
„Ovaj tekst barata s dosta ozbiljnih tema bez da iko mora da ih podvlači, kao što je, na primer, klasno pitanje“, rekao je Lolčić o predstavi.. „Tu pre svega mislim na kelnera koga uzvisujemo na poziciju milionera i kako to utiče na sve ostale… Dakle, radeći ovaj komad, prvi put mi se događa da nemam potrebu za dekonstrukcijom, već Nušića ostavljam skoro, pa, integralno. ”
U velikom ansamblu su Nedim Nezirović, Teodora Dragićević, Radovan Vujović, Iva Milanović, Aleksandar Vučković, Kalina Kovačević, Jovan Jovanović, Aleksandar Srećković i drugi.
Foto: PromoSlaven Došlo
Istovremeno, Nebojša Bradić je isticanjem priče u mjuziklu „Company“ o potrebi da se ne bude sam, odnosno da se bude s nekim i zajedno, opet pokazao da mjuzikl nije samo žanr koji zabavlja. U glavnoj ulozi je neverovatni Slaven Došlo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Fašisti su od D’Anuncija preuzeli ideje akcije i djelovanja – i to nasilnog i brzog djelovanja. Demokratija sa sobom donosi određenu sporost, a D’Anuncio je želio sve odmah i sada – što sigirno podsjeća na neke današnje pojave
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!