

Filmski festival
U Sarajevu na Film festivalu biće 16 filmova iz Srbije
S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije




Zašto opozicione stranke i ostali uporno ukazuju vlasti da ne radi po zakonu i kako treba, ako ih vlast ignoriše? Jovana Karaulić iz DS-a kaže da bi ćutanje značilo pristajanje na normalizaciju urušavanja institucija
Rezultati konkursa Sekretarijata za kulturu Grada Beograda bili su najnoviji povod Demokratskoj stranci da reaguje. Ovog puta traži reviziju odluka, i objavljivanje sastava komisija, kriterijuma odlučivanja i obrazloženje za sve odbijene projekte.
Resorni odbor za kulturu DS i inače reaguje i ukazuje na loše i pogrešne poteze vlasti. Reaguju i druge opozicione stranke, udruženja, građanske inicijative, ali – ništa. Oni kojima su njihova saopštenja i pisma upućeni, ne odgovaraju. Međutim, oni ne odustaju.
Svesni smo da nema dijaloga
„Svesni smo koliko nekompetentan, netransparentan i koruptivan sistem danas upravlja kulturom i upravo zato Resorni odbor za kulturu često ni ne polazi iz iluzije da je u ovakvom autokratskom okviru moguće otvoriti stvarni dijalog sa institucijama“, kaže za „Vreme“ Jovana Karaulić predsednica tog Odbora i docentkinja na FDU.
Dodaje da „reakcije institucija nema, ali to nas ne oslobađa odgovornosti da govorimo javno. Ostajemo dosledni u tome da se glas protiv nepravde čuje i da doprinesemo što široj vidljivosti ožiljaka koju aktuelna vlast nanosi kulturi, njenim institucijama, nezavisnoj sceni i ljudima koji u ukupnoj oblasti rade i stvaraju“
Vlast se tako ne odnosi samo prema Demokratskoj stranci, kaže Jovana Karaulić, već „prema svakom glasu otpora i svakome ko pokušava da ukaže na sistemske probleme u kulturi“ i navodi primer Nezavisne kulturne scene Srbije koja „godinama unazad objavljuje detaljne analize rezultata konkursa, različite apele i upozorenja“, kao i Udruženja dramskih umetnika Srbije, Udruženja likovnih umetnika Srbije.
Urušavanje kulture je politička odluka
„Zapravo, čitava kulturna zajednica kontinuirano reaguje na netransparentnost, političke kriterijume i urušavanje sistema. Sa druge strane, ono što dobijamo jesu ponovljeni, ili još gori konkursni obrasci i modeli upravljanja kulturom, kako na gradskom tako i na državnom nivou. To pokazuje da problem nije u pojedinačnim kritikama, već u snažnoj političkoj odluci da se kultura vodi kroz kontrolu, podobnost i iscrpljivanje svakog prostora za profesionalni integritet“.
Jovana Karaulić navodi da je Demokratska stranka „prethodnih meseci podnela na desetine krivičnih prijava protiv onih koji zloupotrebljavaju svoj položaj i krše zakon u različitim oblastima javnog delovanja“.
Važno je da se čuje
Zašto to rade ako su svesni da im niko neće odgovoriti?
„Važno je da ostane zabeleženo ko jeste, a ko nije postupao u skladu sa zakonom i javnim interesom. Naša je obaveza da beležimo i javno imenujemo ono što se dešava. Kada institucije prestanu da odgovaraju javnosti, onda je još važnije da postoji politički i društveni pritisak koji podseća da neko prati njihove odluke, da razume posledice tih odluka i da o tome obaveštava građane. Ćutanje bi značilo pristajanje na normalizaciju urušavanja institucija, a to nikako nije opcija.“
Sekretarijat za kulturu je odlučio, na primer, da PEN centar ne zaslužuje ni dinar gradskog budžeta a da predstava za lokalnu upotrebu zaslužuje nekoliko stotina hiljada. Jovana Karaulić kaže da kao građanka i profesionalka u kulturi, nije iznenađena ovakvim rezultatima.
„Oni samo potvrđuju meru zloupotrebe koju ovaj režim proizvodi u gotovo svim segmentima društva. Kultura se više ne posmatra kao prostor javnog interesa, kritičkog mišljenja i razvoja društva, već kao platforma za promociju lojalnih i politički podobnih aktera. Upravo zato danas imamo situaciju u kojoj relevantne organizacije i akteri ostaju bez podrške, dok sredstva odlaze projektima koji mnogo više govore o odnosima moći nego o kvalitetu i značaju za kulturu.“
Rezultat je otpor
Istovremeno, „ovakav odnos vlasti prema kulturi paradoksalno generiše i nešto što prevazilazi pojedinačne konkurse i odluke – homogenizaciju otpora. U kulturnom sektoru se sve više stvara osećaj solidarnosti, međusobne povezanosti i svesti da problemi sa kojima se suočavamo nisu izolovani slučajevi, već posledica jednog duboko urušenog sistema. Taj osećaj se danas oblikuje u sve širu grudvu pritiska koja raste, uprkos pokušajima ignorisanja i disciplinovanja kulturne scene“.
„Verujem da će upravo taj kontinuitet javnog otpora dovesti do toga da ovakvo stanje konačno bude jasno imenovano kao neodrživo – na izborima, razume se“. kaže Jovana Karaulić.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
.


S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije


Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen


Džejms Li Berk, Neonska kiša; s engleskog preveo Milo Pitaki; Veseli četvrtak, Beograd, 2026.




Milonga strasnih senki: i to je tango, priredili Ksenija Bilbija i Branko Anđić; Laguna, Beograd, 2026.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve