
Otpor cenzuri
Počinje Ne:Bitef sa predstavama koje je odbio Odbor Bitefa
Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode

U Srbiji su kao što znate, zaživele gole vesti, a kolevka ovog liberalnog novinarstva je televizija „Jesenjin“ iz Novog Sada. Pošto se sada nalazimo u informativnoj blokadi, snimak smo mogli da vidimo u emisiji „Svet plus“ na TV Politici. Voditeljka je u najdramatičnijim momentima bila haški zamućena, da joj deca ne bi videla bradavice. Eto, prvi korak slobodnog novinarstva i odmah cenzura! Što se kvaliteta vesti tiče, zanimljive su pokrivalice koje se emituju na posebnom ekranu iza voditeljke. Tako je Velja Ilić iskosa i otpozadi mogao da vidi ono što je nama promaklo. Gole vesti su kratke i koncizne, jer su ograničene vremenom jednog prosečnog stiptiza. Ukoliko poželimo duže vesti, voditeljka bi morala da ima zimski komplet, plus kapu, šal i rukavice, a za kraću reportažu bi morala da ima bar jednu saradnicu. Ukoliko se usvoji tandemski princip, ili sport i vreme, onda bi morao da se razodene i neki kolega, na radost ženskog dela publike. Malo je nepedagoški delovao detalj – da voditeljka golih vesti skinute delove odeće baca po studiju, umesto da ih lepo složi za iduće izdanje.
Trend razotkrivanja nastavio se i pričom o Željku Joksimoviću i pesmi koja će nas predstavljati na Eurosongu u Turskoj. Prema „Svetu plus“, to je plagijat orijentalnog porekla, pa cela afera podseća na prepakivanje šećera iz EU-a. Puste nas ljudi da se takmičimo, a mi zapnemo već u baražu. Znamo da je originalni nacionalni melos na Balkanu veoma relativna stvar, pa zato nije ni mnogo važno da li je pesma inspirisana turskim originalom. Mnogo je smešnija činjenica da je upravo Joksimovićeva pesma hvaljena kao naš autentični zvuk, ma šta to značilo.
Grand produkcija se po običaju bavila otkrivanjem novih zvezda u Srbiji. Svakog petka, natpevavaju se mladići i devojke, sa ludom željom da postanu zvezdice naše novokomponovane muzike. Uparade ih, devojke istaknu atribute (još uvek pomalo stidljivo), gledaoci glasaju a žiri trlja ruke, jer pristiže sveže meso. No, nije to novost, već smo se nagledali pevačkih takmičenja, ali nekako neplanskih i na granici legalnog. Sa uspostavljanjem pravne države i opšteg trenda legalizma, Grandovci su u žiri uvrstili kontrolora, da ne kažem Nadzorni organ. Nekada su tokom Loto izvlačenja to bile čičice što stalno klimaju glavama – sve je bilo po pravilima. Danas u Grandovim glasanjima sedi sudski beležnik, tačnije beležnica, sa nekakvom knjigom starostavnom, pa upisuje buduće zvezde u tu Knjigu postanja. Kako su se emisije ređale, primetili smo da se sudska službenica sve grandioznije oblači, pa me neće začuditi ako i ona na kraju zapeva. O, bila bi to prava reforma sudstva, specijalni estradni sud, sa muzikalnim osobljem i poznavanjem materije. Tako raspevani, rešavali bi sporove oko autentičnosti melodija i tekstova, neplaćenih poreza, pokradenih autorskih prava i honorara. Srbi se više ne bi godinama sudili oko međa i šljiva, već oko pesama iz Azerbejdžana.
Ono za čime tragamo (bar sudeći po TV programu) jeste autentičnost. U emisiji PG Mreže videli smo kako se u Vranju domaćin zeznuo jer je antičke srebrnjake prodao nakupcu u bescenje. Kopao čovek kanalizaciju, a iskopao pare. Nije se ovajdio ni nakupac, jer nije verovao da su novčići originalni. Ohrabrio me neki nastavnik muzičkog, koji je komponovao pesmu o Beogradu na tekst jedne svoje učenice. U moje vreme, nastavnice muzike su rastezale harmoniku, ili duvale u melodiku, bez velikog inetresa za stvaralaštvo učenika. Danas vidim da su se stvari promenile, drugačije se radi sa decom. U jutarnjem programu RTS-a je uča na kraju zapevao na plej bek, malo je imao problem da u’vati početak, ali je posle sve išlo ko pesmica. Na kraju sam autentičnost prepoznao i u novom ciklusu emisija „Znanje imanje„. Ko nekad, selo se digne na noge kad stigne televizija, a najbolji domaćini se nadmeću u poznavanju poljoprivredne tehnike. Vidi se, znaju znanje – imaju imanje, dele se nagrade, a u superfinalu pobednika čeka nov novcijat traktor sa priključnim uređajima.

Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
„Ovo je nov festival, i nema nikakve veze sa Festom, niti je njegova zamena“, kaže Igor Stanković, jedan od inicijatora Beogradskog filmskog festivala koji će od 30. januara do 6. februara prikazati najnovije meinstrim naslove

Debi album Peti Smit jedan je od temelja savremenog rokenrol izraza. Poseban doprinos Peti Smit rok muzici počinje već sa načinom na koji je zavrtala reči, razvlačila ih, uživala u njima i istovremeno im menjala smisao kroz izgovor, uz nezaboravno strasno podvriskivanje prepuklim glasom, kao da se svađa sa samim rečima dok ih izgovara, raspravljajući se sa celim svetom

Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.

Kako je ovde tako zeleno?, režija Nikola Ležaić, igraju Filip Đurić i Izudin Bajrović
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve