Da li je bivši potpredsednik hrvatskog Sabora plagirao Gordana Mihića

Da nije bilo premijere predstave Samci u zagrebačkom  kazalištu „Gavela“, ne bi se otkrilo da Pljusku, koju u „Kerempuhu“ igraju već 28 godina, nije napisao Nenad Stazić bivši potpredsednik hrvatskog Sabora kao što piše na sajtu ovog Satiričnog kazališta, već Gordan Mihić, jedan od najvećih srpskih i jugoslovenskih scenarista i dramskih pisaca.

Ovako je to bilo.

Veliki regionalni i beogradski glumac Bogdan Diklić i rediteljka Nina Kleflin postavili su krajem januara u „Gaveli“ Samce, predstavu spojenu od jednočinki Siroti mali hrčki i Gospodin Foka Gordana Mihića. Na premijeri je bio pozorišni kritičar „Jutarnjeg lista“ Tomislav Čadež i, kako je predstava tekla, tako se njemu činilo da je sve to već negde video.

Čadež: Stazić plagirao Mihića

Zbog toga je 16. februara u tom istom listu objavio tekst u kome izražava sumnju da je Nenad Stazić, 1998. godine „prisvojio scenarij/dramu iz 1967. pokojnog srpskog klasika Gordana Mihića Siroti mali hrčki, dopisao ga, nazvao Pljuska i plasirao u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh kao vlastito djelo. Predstava je zaigrala u Kerempuhu 26. rujna 1998. u režiji Vinka Brešana i doživjela je 125 izvedbi u sljedećih nekoliko sezona. Obnovljena i ponovno se prikazuje, u režiji i dodatnoj obradi Željka Königsknechta, od 7. travnja 2024. i otad je igrala oko 25 puta te igra i dalje, uključujući redovita gostovanja u hrvatskim gradovima, ukupno 150 izvedbi.“

Foto: Gavela

Dva dana nakon ovog teksta Tomislava Čadeža, na sajtu „Kerempuha“ dopisano je uz Pljusku „po motivma drame Gordana Mihića Siroti mali hrčki. Bilo je to prvi put za 28 godina kako se izvodi ova predstava da je kao njen autor spomenut Gordan Mihić.

Kao jaje jajetu

Čadež konstatuje da „radnja sliči Mihićevoj kao jaje jajetu“ i pita se „kako je to moguće“.

Ističe da u oba ova dela radnja počinje sukobom dvojice nižih činovnika u kancelariji, koji se prepiru oko izgovora i značenja „učenih“ pojmova, a zatim dolazi do fizičkog sukoba kada jedan drugog ošamari, a drugi uzvrati stolicom.

Sukob se potom prenosi kroz hijerarhiju – od šefa ministarstva, preko ministra, do premijera, pri čemu svaki od nadređenih reaguje nasiljem prema podređenom.

Poredeći Samce i Pljusku, „Jutarnji“ navodi da su likovi u ove dve predstave gotovo identični.

U Mihićevoj jednočinki likovi su Prvi službenik, Drugi službenik, Šef (načelnik ministarstva), Ministar, Premijer, Prodavac novina, dok su Stazićevi likovi Prvi činovnik, Drugi činovnik, Šef, Ministar, Premijer.

Po „Jutarnjem listu“, preuzet je i osnovni komični mehanizam, a sukobi su završeni informacijom o padu vlade.

Stazić negira plagijat

Stazić je na optužbe o plagijatu rekao da se njegov komad razlikuje jer je on “satira, a Mihićev nije”, dok je direktorka pozorišta „Kerempuh“ Sonja Kovačić rekla da će proveriti Mihićev tekst i doneti odluku o sudbini Stazićeve predstave.

U Zagrebu je otkriće o ovom navodnom plagijatu izazvalo burne reakcije javnosti, potkrepljene činjenicom da Nenada Stazića prate dugogodišnje kontroverze zbog njegovih objava na društvenim mrežama, izjava u Saboru, pa do navodnog izbacivanja iz SDP-a zbog neplaćene članarine.

Slobodan Šnajder: Veliki skandal

Slobodan Šnajder, veliki hrvatski i jugoslovenski dramski pisac o plagijatu kaže da se  „u istomu našemu belemu Zagreb-gradu ovaj čas igraju dvije predstave nastale na istom predlošku koji imaju dva različita književnika u potpisu“, i ocenjuje da je to „velik skandal, bez premca, što ne smije proći samo tako“.

Zatim, navodi:

„Pokušavam dokontati motive.

Tomislav Čadež ima pravo ustvrdivši da su Ljuština i Stazić bili čvrsto uvjereni kako nitko nikada neće otkriti ovu krađu jer će naprosto prestati bilo kakvi kulturni dodiri Srba i Hrvata. Dosta dugo to je uvjerenje bilo validno. Čak iako je autor, u doba Kerempuhove premijere (jesu li je vodili kao praizvedbu, u ovom trenutku ne mogu provjeriti), bio živ. Ne samo da je bio živ. Taj je čovjek jedan od najuspješnijih srpskih dramatičara novijeg doba. Uz to je ispisao barem polovicu scenarija za jugoslavenske filmske uspješnice. Ali naš autor i naš direktor za sve to ni po brige.

Dakle pitajmo: koji su motivi doveli do ove krađe jednog autorstva? Politički oportunizam najjadnije vrste? Želja da se ugodi javnom mišljenju? Želja da se pogodi što želi Vlast?

Recimo ovako: u sovjetskoj Rusiji ne bi se igrao njemački komad u doba otadžbinskog rata. Pa je onda on, mislim srpski komad, ipak odigran. Našao se način: komad naprijed, autor stoj! Jer ti, autore, ne postojiš!

A možda se radi o vrhunskoj lukavosti koju ja ne želim razumjeti?“

Dušan ili Duško

Slobodan Šnajder kaže da se Ljuštine seća iz vremena kad se zvao Dušan.

„Jednako se tako zove sada kao ponosni nositelj titule doktora znanosti. Ali kao što je de facto zabranio da se spomene ime srpskoga pisca, pa je tom jednostavnom operacijom uklonio i njega samoga iz Knjige života, kojega se potom ništa ne treba pitati jerbo njega nema, zamračio je naš direktor i svoje vlastito ime. To ga donekle ekskulpira. On se, naime, od nekog vremena stao potpisivati kao Duško.“

„Gavela“ o predstavi

Kazalište „Gavela“ o Samcima kaže  da je to predstava Gordana Mihića u režiji Nine Kleflin i Bogdana Diklića i da je nastala u saradnji sa Gradskom kazališnom kućom Bjelovar, i objašnjava da predstava spaja i isprepliće dva pomenuta dramska naslova Gordana Mihića.

Podsećaju da je „Mihić bio srpski dramski pisac, redatelj i scenarist, profesor na beogradskom Fakultetu dramskih umjetnosti; autor je scenarija za neke od najomiljenijih jugoslavenskih serija, poput Kamiondžija ili Povratka otpisanih, te niza nezaobilaznih filmskih naslova, kao što su Čuvar plaže u zimskom periodu i Pas koji je voleo vozove, Kad budem mrtav i beo, ili Dom za vešanje i Crna mačka, beli mačor, a najveći uspjeh vjerojatno je postigao ratnom komedijom Balkan ekspres.“

U „Gaveli“ ističu da „Foka i Hrčki kod nas nisu igrali na pozornicama, a riječ je o izuzetno zanimljivim, glumstvenim komadima, gdje se teatar apsurda susreće s prepoznatljivim duhom srpske komediografije“, što navodi na misao da nisu znali za Pljusku.

U predstavi igraju: Bogdan Diklić, Bojan Navojec, Domagoj Janković, Andrej Dojkić, Ranko Zidarić, Natalija Đorđević i Jelena Miholjević.