

Narodno pozorište
Zašto je Narodno pozorište odložilo studentski festival
Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


25. jul, BELEF/Dom omladine, Beograd


Primetno osvežen, muzički/koncertni program tekućeg BELEF-a (Beogradski letnji festival) može se pohvaliti i nastupom eks-Idola Vlade Divljana s ekipom koja ga je uglavnom i pratila na ovogodišnjem albumu …presents: die tonzentrale (B92). No, možda je i sreća da zbog moguće kiše ova svirka nije održana u otkrivenoj Barutani nego u dansing sali Doma omladine Beograda, u klupskoj razmeri, gde je nekoliko stotina posetilaca (s kartama po standardnoj ceni, 250 din.) sasvim dovoljno za dobar ugođaj. Tako se prošlog petka, posle gostovanja kod Le Cinema u pulskoj Areni, Vladimir D. sa novim kombom pojavio pred svojim obožavaocima, na maloj bini gde sam ga nekih četvrt veka ranije prvi put video/čuo u Zvuku ulice.
Kao i nekolicina drugih odavde, Divljan se zbog svoje zrelosti više ne vezuje isključivo za domovinu tj. ne mora da deli sudbinu Srbije – izbor po kome nam najbolji od takvih ljudi dolaze/odlaze (i ne prolaze…) jer su sopstvenim kvalitetima obezbedili pristojan život i negde gde ova zemlja možda neće ni stići. Sasvim opušteno, posle neujednačenog i ne baš zapaženog albuma Sve laži sveta (2000, Automatik, ovejani hit-mejker je neočekivano napravio album instrumentalne muzike jače nego što su samo pozadinske „zavese“ i namenske „prostirke“. Prijatna, nepretenciozna a, naravno, melodična mešavina tople elektronike i živog, neretko akustičnog muziciranja sadrži i dinamičnu džunglu na kaldrmi koju je izdavač već promovisao do hita (a Vlada napravio muziku za špicu TV vesti B92), ali i lepe komade kao beatollah. Osim toga, Divljan je uglavnom zapostavljan kao gitarista/instrumentalista uopšte, pa je i ovo dokaz njegove funkcionalnosti u grupi.
Hrabro razigravši koncert s više od pola sata novog materijala (ovde gde instrumental zovu i „prazna pesma“), sedmorica su naišla na odličan prijem pa tek onda zapevali, i to manje poznati Moj grad. Harmonikaš Boban Bijelić je studijski ukus tanga uživo preobrazio bliže polki, a iza stamenog basa Zdenka Kolara (eks-Idoli) sasvim diskretno su se držali bubnjar Marko Milivojević/Nafta Jr. (ex-EKV) i klavijaturista A. P. Šandorov. U odnosu na svoj prethodni sastav, nostalgično uspešni Old Stars Band (minus S.G. Gojković/ElOrg), Vlada je u die tonzentrale osim Bijelića regrutovao i iskusnog saksofonistu N.H. Dušana Petrovića Šaneta (eks-Playboy), pa su uz te „novajlije“ u postavi glavnu reč vodile i udaraljke prof. Borisa Bunjca (s kojim je Divljan napravio i muziku za Ljubinka & Desanku, pozorišnu predstavu beogradskog Teatra T), pokazujući šta u pravim rukama može akademsko obrazovanje, kao i u slučaju Šandorova uostalom. Najbolji trenuci ove ekipe, koja zaista muzicira, nastupili su u pasent-obradama Chitlin’ Con Carne džez gitariste Kennyja Burrella i fankiaranžirane Also Spracht Zaratustra (Wagner, opštepoznato kao tema filma Odiseja 2001), kakvu je hitom učinio Eumir Deodato, jedan od komercijalnih pionira sintisajzera pre 30-ak godina. Potom nežna Rusija, u sendviču s instrumentalima, i romantična Nebeska tema, uz još veće oduševljenje publike. Jedino improvizacije nisu išle, a ironična verzija Boom Boom (bez podsmeha J. L. Hookeru) ne samo da više priliči Kolaru i njegovom repro-bendu Zona B nego vraća na njegovo i Vladino zajedničko odrastanje i početke s ritmom i bluzom… I onda, starinski tehno-problem, Divljanu puca žica – inače, nije koristio arhaične, naoko čudne gitare, nego dva standardna fendera – te on duhovitom vokalnom improvizacijom spasava sve, iako mu je konferansa povremeno delovala malo nategnuto.
Posle pauze novi uzlet: gegavi Neću ništa da znam, turbo Patuljci i gorštačka Amerika! Retka prilika da uživamo u rokenrolu gde rifove sviraju klavirska harmonika i bariton saks (jer u svetu postoje i svadbe s takvim postavama), a dva sata zabave kompletirali su bisevi, završno s prepoznatljivom dečačkom očaranošću Deodatom.
Odlično; opet smo u najboljim godinama.


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti


Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve