Bajka o ljutom stvorenju

Kada se zateknete u nekoj od država Skandinavije i uđete u suvenirnicu kako biste se kući vratili sa nekom sitnicom za najmilije, moguće je da će vas iznenaditi količina šolja, magneta, razglednica i sličnog sa naslikanim Muminima (Moomins), likovima slikarke i spisateljice Tuve Janson, i najpoznatije finske porodice.

„Bila je ratna zima 1939. godine. Moj rad je mirovao, bilo je besmisleno stvarati slike. Moguće da je razumljivo zašto sam iznenada osjetila potrebu da napišem nešto što počinje sa – Bilo jednom, nekada davno… Ono što je slijedilo moralo je biti bajka, to je bilo neizbježno, ali sam uvažila sebe i izbjegla prinčeve, princeze i malu djecu, a umjesto toga izabrala ljuto stvorenje kojim sam potpisivala svoje crteže, i nazvala ga Mumi“, ispričala je Tuve Janson kako su nastali Mumini. Njeni Mumini piju, puše, pa ponekada i psuju, preživljavaju poplave, aktivne vulkane i padove kometa – nisu karakteristični dječji junaci. Za njih je stvorila svijet koji je bio zona komfora, ušuškan, siguran, pun vazdušastih oblaka, svetionika, drveća i pećina kraj mora, svijet misterije, nepredvidljivosti i osjetljivost. Taj svijet je bio lična borba Tuve Janson protiv depresije izazvane Drugim svjetskim ratom.

DESETINE MILIONA PRIMJERAKA: Tuve Jansen je jedna od najuspješnijih dječjih spisateljica, dobitnica je najvećeg priznanja u toj oblasti – Nagrade „Hans Kristijan Andersen“, a njene slikovnice su prodavane u desetinama miliona primjeraka. Tuve Janson nikada nije postala popularna u Srbiji niti na Balkanu u onoj mjeri u kojoj je to u Zapadnoj Evropi ili, na primjer, u Japanu, iako je kod nas prevedeno nekoliko njenih knjiga i emitovala se sinhronizovana serija crtanih filmova (vidi okvir).

Rođena je u Helsinkiju 1914. godine u porodici umjetnika Finca i Šveđanke – vajara i ilustratorke, pa je razumljivo da je odmalena crtala. Prvu knjigu je objavila kada je imala samo 13 godina – Sara and Pelle and the Octopuses of the Water Sprite. Prvog Mumina nacrtala je povodom rasprave sa bratom o filozofu Emanuelu Kantu. Prema njenim riječima, bilo je to tada „najružnije moguće stvorenje“, da bi godinama kasnije evoluiralo u slatko i prijateljsko biće. Tuve je, kao i njena braća, nastavila roditeljskim putem – studirala je umjetnost u Helsinkiju i Stokholmu, a zatim Parizu i Rimu, da bi se pred početak Drugog svjetskog rata vratila u Finsku.

foto: nemanja stojanović

Prvu i drugu, od četiri knjige o porodici Mumina i njihovim prijateljima, napisala je u sjeni rata i motivi tuge zbog razdvajanja porodica, izbjeglica i straha od bombi očiti su i kroz same naslove: Porodica Mumina i velika poplava i Kometa dolazi. „Rat je imao veliki uticaj na Tuve i njenu porodicu. Jedan od njene braće, Per Olov, bio je na ratištu. Nisu znali gdje je, da li je dobro, ni da li se vraća“, rekla je kasnije njena dugogodišnja prijateljica i biografkinja Bol Vestin. Već tada, četrdesetih godina prošlog vijeka, Tuve pokazuje feminističku crtu i neprilagođenost društvu u kojem živi: „Ovo je muški svijet. Vidim šta će se desiti ako se udam, postaću ili loša slikarka ili loša supruga, a ne želim da imam djecu samo da bi bila ubijena u nekom budućem ratu“, navodi u jednom od pisama upućenih prijateljici. U istom periodu, ona je nesrećna jer se prvi put zaljubljuje u ženu i shvata da to osjećanje ne smije dijeliti sa drugim ljudima, što zbog zakona (homoseksualnost je u Finskoj smatrana krivičnim djelom do 1971. godine), što zbog široko rasprostranjenih društvenih predrasuda. Opet pod snažnim uticajem dešavanja u privatnom životu, u tom periodu nastaje i treća knjiga o porodici Mumina – Finn Family Moomintroll (1948), u kojoj predivni rubin koji porodica nalazi mora ostati tajna, kao paralela sa tajnom lezbejskom ljubavi koju u tom trenutku autorka osjeća.

SVE ŠTO ŽELIM: Prevod te knjige na engleski značio je početak popularnosti porodice Mumin, i priliku za Tuve Janson da u formi stripa jednom sedmično objavi novu pričicu. Stripovi trenutno postaju instant hit, u naredne dvije godine objavljuje ih 120 novinskih kuća, i dosežu do 12 miliona čitalaca širom svijeta, što je Tuve Janson ovako prokomentarisala: „Sve što želim je da živim u miru, sadim krompir i sanjam.“

God. 1956. na jednoj od zabava Tuve upoznaje umjetnicu Tuliki Pietilu Toti, koja će postati njena doživotna partnerka, inspiracija za novu knjigu i saputnica na putu oko svijeta. Kao što su Mumini stalno pokraj ili na vodi, tako i Tuve i Toti grade kolibu na malom ostrvu u Finskom zalivu, bez tekuće vode i struje, kako bi tokom lijepih dana mogle nesmetano stvarati svaka svoju umjetnost.

Prezasićenost je možda razlog zašto je na novu knjigu o Muminima trebalo čekati više od 20 godina – pripovijetke i stripovi su objavljivani i u međuvremenu. Ta posljednja knjiga o Muminima, Moominvally in Novembar, melanholična je priča o napuštenoj Dolini Mumina koja reflektuje osjećanja iz autorkinog privatnog života. Ovaj put Tuve ne zna kako da se nosi sa problemima i tugom: majčina smrt se desila uporedo sa nastankom knjige pa je zato i opisuju kao „knjigu o napuštanju, odrasloj siročadi i životu u duhovnoj samoći“.

Moto Tuve Janson bio je „rad i ljubav“, u velikim količinama i jednog i drugog i upravo tim redosledom: „Ali ako su moje priče upućene nekoj vrsti čitalaca, to su vjerovatno oni koji imaju problem sa pripadanjem, oni koji su na marginama, ribe bez vode…“, rekla je, objašnjavajući da je željela da opisuje stvari koje je fasciniraju ili plaše, te da se uglavnom fokusirala na porodicu u kojoj postoji neka pozitivna konfuzija, te na način na koji Mumini prihvataju svijet oko sebe, a i na to da se oni izuzetno dobro slažu. Postigla je to što je i zamislila, i tako stvorila jedan od zaštitnih znakova svoje zemlje i, što je važnije, jedan od simbola pop kulture.