img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

A između revija?

06. maj 2009, 13:48 Ivan Medenica
foto: a. anđić
Copied

Vilijem Šekspir, Hamlet; režija Stafan Valdemar Holm; igraju Junas Malmšo, Bjorn Granat, Robin Stegmar i dr.; gostovanje Kraljevskog dramskog teatra Dramaten iz Stokholma u Narodnom pozorištu

Krug se zatvara: Šekspirov Hamlet u režiji Stafana Valdemara Holma u izvođenju Kraljevskog dramskog teatra Dramaten iz Stokholma (gostovanje u Narodnom pozorištu) završava se kao što je i počeo. Na početku je – u savremenom enterijeru i odeći sterilnih oker i sivih boja, te namerno demodiranih oblika i krojeva (autorka scenografije i kostima je Bente Like Miler) – danski dvor pratio, nezainteresovano i blazirano, modnu reviju u izvođenju već tada ležerno rastrojene Ofelije. Na kraju predstave, na istim tim mestima više ne sede danski kralj i kraljica i njihovi dvorjani, već leže razbacani njihovi leševi, a Horacije, kao jedini preživeli, pokušava da, nevešto i groteskno, ponovi tu modnu reviju. Kao da ovaj zbunjeni dvorski klovn – Robin Stegmar ga tumači, komičarski nagaženo, kao retardiranog i feminiziranog – očajnički nastoji da, poštujući želju mrtvog Hamleta da se ta tragična priča prenese pokolenjima, obnovi jedan jalovi društveni ritual. U novim okolnostima, sa scenom prekrivenom leševima, modna revija deluje potpuno apsurdno i groteskno, ali je poenta u tome što ona nije imala mnogo više živosti, radosti niti smisla ni na početku, dok su svi bili bar fizički živi. Kao da reditelj Stafan Valdemar Holm poručuje da su zločin i trulež davno rastočili danski dvor, pa je zapetljana tragična radnja iz Šekspirovog dela samo evidentiranje činjenica, nužna i čisto mehanička posledica.

A, šta se dešava između revija? Problem se nalazi u tome što između ove dve scene protekne više od dva sata, dugačak period u kome ništa ne potvrđuje naslućeni rediteljski koncept. Ovde nije reč o prodoru nekih drugih značenja do kojih dolazi u međuvremenu i koja bi dekonstrukcijski otvorila Šekspirovo remek-delo i tako ovo njegovo tumačenje učinila produbljenijim i složenijim. Naprotiv, u celom toku predstava hramlje od jednog do drugog pojedinačnog rešenja, bez i nagoveštaja nekakvog, čak i najprotivurečnijeg i najsloženijeg objedinjujućeg smisla. U novim režijama velikih, opšte poznatih, brojnim interpretacijskim mrcvarenjima izloženih dela (a u slučaju Hamleta, to mrcvarenje traje vekovima), nije neophodno, međutim, tragati za globalnim novim smislom, dovoljno su značenjska pomeranja i na mikroplanu: originalne, maštovite promišljene postavke samo ključnih scena. Ali, u ovoj predstavi nema ni toga; pomenuta pojedinačna rediteljska rešenja to, zapravo, i nisu, jer ne doprinose tumačenju, već se prevashodno iscrpljuju u gegovima, parodijskom efektu, potpuno spoljašnjim cakama.

Od krupnijih rediteljskih intervencija treba pomenuti veoma radikalnu montažu Šekspirovog dela, ubacivanje delova drugih velikih tekstova, Per Ginta Henrika Ibsena i Fani i Aleksandera Ingmara Bergmana, kao i stapanje više likova u jedan. Ovo poslednje je nešto na šta smo odavno navikli u modernim inscenacijama ne samo Hamleta, već i drugih Šekspirovih komada (čuveni Brukov San letnje noći, na primer); konkretno, spajaju se, tako što ih tumače isti glumci a bez ikakve ikonografske promene, Rozenkranc i Gildenstern s drugim grupnim likovima iz drame (glumcima, vlastelom, grobarima), kao i kralj Klaudije sa Duhom svoga brata. Nikakvo izoštreno opravdanje, razlog, smisao ne pronalazi se iza ovog ukrupnjavanja, osim neke krajnje uopštene, neodređene teze da je priča o ubistvu kralja, uzurpaciji vlasti i razlozima Hamletove pometenosti i nemoći pred zadatkom osvete – obična farsa. Ubijeni i ubica su jedna te ista osoba – Bjorn Granat ga tumači kao žovijalnog i karikaturalnog tipa – a Rozenkranc i Gildenstern i svi ti njihovi duplikati, u kabotenskom tumačenju Borje Alsteda i Tomasa Pontena, prevashodno su statisti, rekviziteri i publika jedne dvorske predstave, čiji su Hamlet i njegovo najbliže okruženje glavni protagonisti.

Kakav je Hamlet protagonista, koja je njegova drama u ovakvom tumačenju? U svojoj enigmatičnosti, višeznačnosti i značenjskoj otvorenosti, Hamlet i Hamlet trpe brojna čitanja, u rasponu od pobune renesansnog duha protiv neupitnog srednjovekovnog autoriteta, preko psihoanalitičkog učitavanja Edipovog kompleksa, do metafizičke teme čovekovog suočavanja s vlastitom smrtnošću. Hamlet koga su osmislili Holm i glumac Junas Malmašo ne razrešava enigmu; na momente i njegova igra poprima taj sveopšti komički ton, ali onda kada je ozbiljan, a to u konkretnom slučaju znači kada je silovit i veoma glasan, publika ne može ni da nasluti problem ovog lika. Boljem razumevanju rediteljevog koncepta ne doprinose ni pomenuti dodati tekstovi; naprotiv, oni pojačavaju utisak sveopšte misaone konfuzije i krajnje proizvoljnosti.

Jedna scena je posebno zanimljiva. U nekom od njihovih susreta, Hamlet i glumci sedaju na pod i, kao u nekoj parodiji religijskog transa budističke provinijencije, prizivaju boginju Taliju. Prizor može da se doživi kao podsmeh onim večnim tlapnjama – kojima su glumci posebno skloni – o pozorištu kao hramu, o nedokučivosti i duhovnosti (kuku, odvratne li reči!) pozorišne umetnosti. Cinik bi, međutim, rekao da se ova teatarska autoironija, u konkretnom slučaju, ne shvata na opštem planu, već na vrlo konkretnom – kao priznanje autora predstave da su napravili potpuni promašaj.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što Uprava odbila da nagradi njihove kolege nelojalne Vučiću

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure