Donald Tramp i Aleksandar Vučić dijele mnogo toga: mrze novinare, studente i pravosuđe, vole nekretnine i bogataše. Obojica lupetaju koješta, a Viktor Orban je blizak prijatelj jednog i drugog.
Zašto onda od svih država na Balkanu, Tramp najgore tretira Srbiju?
Aligator iz Floride
Predsjedniku Srbije i cijelog Ćacilenda teško pada što na njegove pisma i razglednice nema odgovara iz Bijele kuće. Zbog toga je reskirao da ga na Floridi pojede aligator samo da bi kao padobranac upao na republikansku žurku i presreo Trampa u hodniku. Također je – nalik dijelenju prasića „domaćinima“ na izdvojenim lokalnim izborima – pokušao potkupiti Trampa poklanjući kompleks Generalštaba njegovom zetu.
Ali – džaba. Kušner je vratio poklon. Kako da ga zadrži? Ta njegov tast će upravo potpisati Zakon o demokraciji i prosperitetu Zapadnog Balkana. Tu je jedino Srbija decidirano spomenuta kao država gdje je „stanje demokracije zabrinjavajuće“ i „ugrožava bezbjednost važnih segmenata srpskog društva.“
To nije sve. Isti zakon predviđa sankcije za „lice koje je uključeno ili je pokušalo da se uključi u korupciju poveznu sa Zapadnim Balkanom“. Isto se odnosi na koruptivne radnje neke vlade Zapadnog Balkana ili nekoga ko je radio u njeno ime, te „sadašnjih i bivših zvaničnika“. Mada Srbije ovdje nije navedena, jasno se nazire da je njen režim na vrhu spiska osumnjičenih .
Mada Tramp u borbi protiv korupcije izgleda kao oksimoron, ispada da je iz Vašingtona stigao žestok šamar Vučiću. Njime je „kapitalnim“ investitorima poručeno da u Beogradu izbjegavaju podrum za vino i krupne biznise predsjednika Srbije. Jer kako poslovati sa vlastima zemlje gdje je „stanje demokracije zabrinjavajuće“ bez „uključivanja“ u korupciju? Tu se zet Kušner izvukao u posljednjoj minuti.
Veliki Šibicar
Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, što sam ti skrivio, zašto me ne možeš smisliti ni nacrtanog!“
Kad bi ovaj vapaj stigao do Ovalne sobe u Bijeloj kući, najvjerojatnije bi odgovor na Truth Social glasio – „Zato što si šibicar.“
Zahvaljući Vučivoj svesvrstanosti, Srbija je najusamljenija zemlja u Evropi. Niko joj ništa ne vjeruje. Ovome doprinosi i ćalilendska regionalna politika „srpskog sveta“ i režanja na susjede.
Tako se stiže do Trampa. Ne daje taj ni pet para na stanje demokracije u Srbiji, niti ga ona zanima. Ali biće da je iznerviran Vučićevim politikom „vrdanja“. Drugim riječima – svačiji prijatelj je ničiji.
Tu Trampu ego ne dozvoljava da bude još jedan od Vučićeve šibicarske lažne braće. Pogotovo kada zetčinu i njega ponizi činjenicom da nije u stanju oposliti Geralštab a da do druge strane Atlanitika ne stigne smrad užegle korupcije.
