Građani neprekidno zovu za pomoć Institut za mentalno zdravlje u Beogradu nakon nezapamćene tragedije u OŠ Vladislav Ribnikar. Dubina traume društva tek će morati da se izmjeri. Međutim, u njenoj sanaciji i prevazilažanju vlast ne pomaže. Naprotiv, kao da čini sve samo da je produbi. Krenimo redom.
Da li je normalno da se predsjednik države takmiči sa tabloidima u iznošenju detalja vezanih za porodicu i samog trinaestogodišnjeg dječaka koji je lišio života osam učenika i čuvara? Ili da prilikom obraćanja naciji posvećenoj tragediji u Ribnikaru govori o Kosovu i samom sebi?
Poslije bizarnog istupa Aleksandra Vučića, neko bi mogao reći da jezivo tabloidno lešinarenje ispada normalno. Ali što je onda zapanjujuće odsustvo gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića ispred Ribnikara? Kako može biti normalno da on i Ana Brnabić sa svojim ministrima nisu našli za shodno da na mjestu tragedije zapale svijeću i izraze saučešće?
I zbog čega je početak trodnevne nacionalne žalosti odložen za 48 sati umjesto da odmah bude proglašen? Razlozi koje navodi vlast ne djeluju uvjerljivo, još manje normalno. Ovo tim više što se bol građana gotovo može opipati, pa ovakvo prolongiranje samo podstiče glasine i teorije zavjere. Jer kome normalnom treba komanda za žaljenje? Da li baš nju čekaju nosioci vlasti da bi otišli do Ribnikara i poklonili se sjenima mladih žrtava?
U istom kontekstu je i odnos prema učenicima u čitavoj zemlji. Kako je ikome palo na pamet da su đaci dan poslije neviđene tragedije sposobni da nastave sa jednadžbama i glagolskim vremenima? Zar ne bi bilo normalno da ih okupe u školi i od svojih nastavnika dobiju adekvatne poruke i objašnjenja, a onda vrijeme provedu sa porodicom? No, što im prosvjetno osoblje – prepušteno samima sebi – zaista i može reći? To svakako nisu tabloidne poruke prvog čovjeka države i njegovih medija..
Nije tajna da je mnogo toga u društvu nenormalno. Toliko trauma je nakupljeno proteklih decenija, niti jedna nije ozbiljno liječena. Naprotiv, sistemski se održavaju tako da čak i u danima kada su ključni pijetet, solidarnost i empatija, proključa nenormalnost.
Zato dobri doktori iz Instituta za mentalno zdravlje i drugih ustanova pomažite – ozbiljno smo bolesni.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
