Komentar
Strah od sekundarnih sankcija NIS-u: Zašto banke ćute?
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Sprava na kojoj pišem ovaj tekst stara je 25 godina. Dobro, možda ovaj računar nije stariji od dve godine, ali PC (Personal Computer) puni 12. avgusta upravo toliko. Na taj dan je kompanija IBM objavila svetu da je napravila personalni računar, inače njihov najmanji i najjeftiniji proizvod u tom trenutku. Koštao je 1525 dolara, a imao je za ono vreme moćne karakteristike. Čak 64 kilobajta memorije, pojačana sa dva flopi disk drajva za diskove od 5,25 inča, težine oko 12 kilograma i položenog kućišta. Monitor je, naravno, bio crno-beli (tačnije zeleno-crni), imao je tastaturu, ali ne i miša. Ime modela bilo je IBM 5150.
Prvi PC napravilo je 12 ljudi koje je IBM okupio specijalno za tu priliku, a projektom je rukovodio Don Estridž. Počeli su da rade u septembru 1980. što nije nevažno, jer im je zadat rok od godinu dana da naprave mašinu koja će biti konkurentna tek promovisanom čudu Apple II. Momci su ocenili da nemaju vremena za „crtanje od nule“ već su se razleteli po Americi da pronađu delove koje bi mogli da uklope u funkcionalnu celinu. Od Intela, kompanije koja se tada bavila proizvodnjom kompjuterske memorije, potražili su procesor.
Kada je sistem bio sklopljen, postalo je jasno da mu je potreban opertivni sistem, koji bi ga pokretao. Legenda kaže da se neko setio dečka koji je uspešan u programiranju malih računara na jednostavnim programskim jezicima, zove se Bil Gejts i ima firmu pod imenom Microsoft. On im je samouvereno potvrdio da bez problema može da im napravi operativni sistem da bi odmah potom, kaže legenda, otišao u firmu iza ugla i za nekih pedeset hiljada dolara kupio operativni sistem već napravljen za Intelov procesor. IBM-u ga je potom prodao za dvostruko više i to je bio početak jednog velikog prijateljstva.
Da nisu bili toliko samouvereni, IBM-ovci bi verovatno zaštitili svoj proizvod. Umesto toga pustili su da ga slobodno kopira ko god hoće te su nastali brojni IBM klonovi. Najpre u Americi (Compaq, AST, malo kasnije Del), a potom i na Dalekom istoku (Kina, Tajvan, kod nas poznati kao „kompjuteri žutaći“), sve to na sreću današnjih korisnika računara. Microsoft je tu prošao nešto bolje, jer njihov operativni sistem DOS i kasnije Windows korisnici su piratisali i tako, zapravo, promovisali brend. Posledica ovih principa jeste to da je Microsoft danas najveća svetska kompanija uopšte (znatno veća i od IBM-a), dok je IBM svoj ogranak za proizvodnju PC računara prodao prošle godine kineskoj kompaniji Lenovo.
Don Estridž je poginuo u avionskoj nesreći na aerodromu u Dalasu 1985. godine ne doživevši da vidi razmere upotrebe računara koji je sa saradnicima osmislio. To ne znači da je bio potpuno nesvestan značaja svog proizvoda. Kada je PC promovisan, menadžeri IBM-a pompezno su najavili da planiraju prodaju četvrt miliona ovih računara u narednih pet godina. Pevarili su se, toliko je prodato u prvih mesec dana!
Dakle, vaš stoni, prenosni ili već kakav drugar puni ovih dana 25 godina. Budite malo nežniji prema njemu jer su dobre šanse da u istoriji bude upamćen tek kao korisna sprava u eri mobilnih telefona koje sve veći broj eksperata smatra najrevolucionarnijom spravom koju je ljudski rod ikad izmislio.
Eh, da. U subotu 6. avgusta navršilo se tačno 15 godina i otkako je Tim Berners Li promovisao World Wide Web kao način za plasiranje dokumenata na internet. Toliko o jubilejima.
Komentari: 1
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve