

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Ako verujemo da se pomoću interneta možemo kretati, onda treba da vodimo računa da je tamo moguće i zalutati, pa i naći se na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. U realnom svetu to znači zaći u neku mračnu ulicu gde vas presretnu batinaši i otmu vam novčanik. E, isto je i na internetu.
Jedan pornografski sajt ili, preciznije rečeno, servis nudio je lascivne snimke korisnicima koji su mu pristupali mobilnim, android telefonima. Onda bi potajno uključivao prednju kameru i snimao korisnika. Kada bi snimak bio zadovoljavajućeg sadržaja, aplikacija bi blokirala aparat pokazujući ono što vlasnik nikako ne bi voleo da drugi vide i zahtevala otkup od 500 dolara.
Ništa lakše, pomislićete. Telefon često vredi manje od toga, dovoljno je da ga bacite i uzmete drugi, čist. Zaboravljate da su u telefonu svi vaši kontakti i da je povezan sa društvenim mrežama koje koristite (čak i ako se izlogujete, pamti pasvorde). Ukoliko ne postupite po zahtevu, svi s kojima ste u bilo kakvom kontaktu videće ono što ne biste želeli da vide i znaće da rado posećujete porno-sajtove. Kakve, to je tek nova priča.
Eto vam i odgovora na pitanje zašto je pristup nekim porno-sajtovima besplatan. Plaća se na ćupriji.
Pomenuta ucenjivačka aplikacija (Adult Player) ne nalazi se na Gugl Pleju odakle oprezni ljudi spuštaju android aplikacije, već se direktno nudi sa odgovarajućeg sajta. Gugl Plej vam je nešto poput zvanične menjačnice, uglavnom je bezbedan. Ali uvek se nađe neko da vam ponudi mnogo bolji kurs, samo treba da se sklonite iza ugla da vas ne uhvati policija dok kupujete devize. Odjednom se nađete u mraku, sa svojim parama u rukama, okruženi ne baš dobronamernim tipovima. Jedina razlika je u tome što na internetu niste žrtva fizičkog nasilja, već sramoćenja. Mada bi neki (mnogi) svoju glupost radije platili batinama.
Ovaj, kao i mnogi drugi servisi igraju na kartu našeg nerazumevanja tehnologije. Baš kao što smo skloni da se, dok telefoniramo u sobi punoj ljudi, okrenemo ka zidu ne bismo li razgovoru obezbedili „privatnost“. Iako svi čuju i dobro razumeju o čemu mi to.
Tako verujemo da smo se sakrili od sveta kada u samoći uživamo u pornografiji smetajući s uma da je mobilni telefon (ili kompjuter sa kamerom i privatnim nalozima) naš najbolji prijatelj, ali potencijalno i najveća tračara. Ako ga koristite za bilo kakvu intimnu komunikaciju (a koristimo ga, svi), hodate po veoma tankoj žici nad popriličnom provalijom.
Ni odluka da za servis platite ne garantuje bezbednost. Aktuelna je priča o preljubničkom servisu Ešli Medison, koji je spajao one koji su u braku a željni su avanture. Sve dok hakeri nisu upali u sistem i objavili imena supružnika raspoloženih za „istraživanja“.
Svi ovi primeri, kao i neki tajni snimci koji trenutno drmaju srpsku politiku, ukazuju da ćemo uz ovako prevrtljivu a neizbežnu tehnologiju morati da razvijamo veštinu pravdanja. Nema druge, pre ili kasnije biće nam neophodna.
Možda i za to postoji aplikacija, ali ja se na nju ne bih oslanjao.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve