

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Počelo je sa vokmenom, spravicom koja je korisniku omogućavala da se od svoje okoline izoluje zvukom koji je sam izabrao, umesto da sluša ono što mu okolina nameće. Sledeći korak, nekih dvadeset godina kasnije, bio je mobilni telefon, naročito onaj sa hendsfri opremom. Sada je vlasnik mogao da bira i društvo, to jest sagovornika, ne obraćajuću mnogo pažnju na ljude koji su fizički oko njega. Na narednu spravu čekali smo mnogo manje, tek nekliko godina. Zove se Zajbernaut (Xybernaut) Poma i u sebi integriše sve prethodno pomenuto ali digitalizovano i uz dodatak elektronske pošte i interneta.
Za razliku od uobičajenih (al’ se čovek brzo na novo navikne) digitalnih organizatora, Zajbernaut se može koristiti dok ste u pokretu. Razlog je displej koji najviše liči na spravu koju koriste lekari da vam zavire u uvo i u koji možete da gledate jednim okom dok se drugim orijentišete u prostoru kojim se krećete. Oni koji su ga koristili kažu da hodanje sa ovim džepnim računarom „za na glavu“ ne predstavlja problem.
Zajbernaut (www.xybernaut.com) ima procesor od 128 megaherca, po 32 megabjta RAM i ROM memorije, radi pod Windows CE operativnim sistemom, a famozni displej, inače najveće čudo na ovoj spravi, ima rezoluciju od 640 x 480 tačaka. Koristi optički miš kojim upravljate u hodu, držeći ga u šaci, najsličnije poređenje je sa daljinskim upravljačem za diskmen. Displej vam stvara utisak da pred očima imate 15-inčni monitor, kroz koji možete da gledate u vašu stvarnu okolinu jednostavim podešavanjem fokusa. Bliži fokus i vidite ekran, malo dalji i vidite (sa oba oka) ulicu pred sobom.
Sprava u sebi ima tipičan digitalni organizator, MP3 plejer, mobilni telefon i softver potreban za razmenu elektronske pošte i druge internet servise. Za one zahtevnije postoji i fleš slot i USB port, tako da je moguće dodavati još memorije, hard disk ili se povezati na kućni računar. Pored displeja za glavu i miša za ruku, sastavni deo Zajbernauta je i sam računar koji se stavlja u džep i veličine je džepne knjige. Sve zajedno teško je oko 300 grama. Tvorci kažu da su koristili iskustva vojne tehnologije i navode da ima još prostora za razvoj displeja, tako da će naredni modeli izgledati kao obične naočare. Cena ovog modela je 1499 dolara, ali mogla bi značajno da padne ukoliko bi sprava ušla u masovnu upotrebu.
Ovaj aparat koristiće pre svega oni koji zbog prirode posla ne mogu da koriste stoni računar, a neophodne su im informacije. Na primer, pozornici ili lekari, naročito oni iz hitne pomoći. Takođe, ovakva sprava mogla bi da kreira neka nova zanimanja ili natera službenike da protegnu noge i zaista „izađu u susret“ svojim klijentima. Konačno, Zajbernaut bi se zbog malih dimenzija mogao koristiti svugde gde sada stoji stoni računar, budući da bi štedeo dragoceni prostor. Veliki monitori iza kojih se sada kriju službenici mogli bi uskoro da nestanu, pa da se ponovo pogledamo u oči. Pa nek svako na svom Zajbernautu „fokusira“ osobu kakvu bi voleo da vidi prekoputa.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve