
Komentar
Koliko nas je?
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
Predsednik svih batinaša Srbije upravo ispisuje istorijsku grotesku: od batinaša pokušava, procesom baljezganja, da načini građane, a građane da pretvori u batinaše
Aleksandar Vučić izvršio je jedan od najčudnijih državnih udara u istoriji državnih udara. Prestao je da obavlja dužnost predsednika svih građana (doduše, nikada je nije ni obavljao), ukinio je ustav, zakone, a time i državu, batinaše i kriminalce načinio nedodirljivima (videti pod „pomilovanje“), dodelio im policijsku pratnju (za svaki slučaj), sve građane ove zemlje proglasio svojim neprijateljima i okružio se ljudožderskim propagandnim glasilima i ljupkom svojom porodicom.
Čovek je baš pobrkao lončiće.
Stare dobre diktature
U starim dobrim diktaturama (Hitler, Musolini) batinaši su delovali kao poluga za osvajanje vlasti, a kad bi vlast bila osvojena onda su diktatori one ambicioznije odmah eleminisali (Hitler je skinuo Rema za tili čas), dok je poslušne i pametnije, procesom transsupstancijacije, pretvarao u ugledne pripadnike režima.
Drugim rečima, diktature su učvršćivale vlast tako što su stvarale nekakav poredak: ojačavale policiju i vojsku (u sopstvenu korist, naravno), jasno označavale neprijatelje (Jevreji, nevernici), a paravojne strukture dobijale su naročitu ulogu: Hitlerov SS je bio država unutar države, kao što je to verska milicija u Iranu danas, ili svetovni BAAS, partijska milicija u Iraku Sadama Huseina.
Ovaj naš, međutim, sve radi naopako. Pošto je na slobodnim i poštenim izborima došao na vlast odmah je organizovao horde batinaša, oslabio policiju i vojsku, a neprijatelje pronašao u sopstvenim građanima. Sada se to pretvorilo u grotesku u kojem batinaše pokušava, procesom baljezganja, da pretvori u građane, a građane da pretvori u batinaše. Umesto da stvara nekakav poredak on se prepušta haosu verujući da će, kad se zvezde sklope, ponovo iz tog haosa da uspostavi kosmos.
Jedino što neće. Jer to ne ide tako.
Proizvođenje haosa
A ne ide jer je struktura na kojoj počiva haos – a struktura i haos su protivrečnosti; Vučić veruje da vlada situacijom, ali ne vlada – ne može da izdrži haotično kretanje, kao što ne mogu da izdrže stubovi na Železničkoj stanici „Prokop“: nisu, naime, projektovani da drže viškove koji su pokuljali iz nekompetencije, neznanja, bahatosti, zlobe, kompleksa, mahnitosti… dakle, haosa.
Uz to, haos ima tendenciju da sve što uvuče u sebe pretvori u haos. Zbog toga je, uostalom, demokratija najmanje loš od svih režima: demokratija u sebi sadrži klicu haosa koju ne guši, nego je obuzdava.
Šta ovo, konkretno, znači?
Najpre, da mu partijska struktura, očigledno, propada. Onaj novosadski veselnik, gradonačelnik, našao je za shodno da trkne do Tasosa i brčka se u Egejskom moru dok Novi Sad gori i metaforički i stvarno. Da li bi svesno ljudsko biće, uz to političar, uradilo tako nešto? Teško.
Ali kod Vučića nezamislivo postaje mislivo, jedino što se sad to nemislivo-mislivo okreće protiv njega. Čak je i njegova lična nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu rešila da mu napakosti i ubije šesnestoro ljudi.
Iza nasilja nema ničeg
Predsednik svih batinaša Srbije (PSBS) ne zna da iza ovako strukturiranog, privatnog nasilja, nema više ničeg. Osim njegovog dslaska u ropotarnicu (loše) istorije. On želi da postane privatni gospodar nasilja nad građanima.
Stare dobre diktature su, međutim, koristile državni okvir i državne resurse za nasilje nad građanima. To je do sada radio i PSBS, ali je problem u tome što je ukinuo i državu pa sad curi na sve strane.
Policija, za sada, vredno i združeno radi zajedno s batinašima, ali ko bi smeo da se opkladi da će to da potraje, da će oni policajci koji su u Vrbasu i Bačkoj Palanci – a uglavnom i drugde – dobijali po telima od esenovskih batinaša, nastaviti beskonačno da trpe poniženja i rade suprotno od onoga što su odabrali da rade: da štite građane (jer i oni su građani, a ne batinaši, iako imaju službene batine u rukama) i bore se protiv kriminala (a ne obratno, što trenutno rade)?
O da, one psihopate u Valjevu su tukle decu i građane. O da, dopustili su da se batinaši iživljavaju nad građanima i lome im kosti. O da, prepustili su prethodne noći građane batinašima u Beogradu. I to je stvaranje haosa.
Veruje li iko, međutim, da tako može? Osim PSBS-a (i one babe koja je verbalno nasrnula na Filipa Švarma dok je davao izjavu za TV N1) verovatno više niko.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve