Prikaz: Vatreno sluđivanje naroda 24

Poligraf se vratio na velika vrata. Ovaj put predsjednik Srbije poziva na duel govornike sa protesta protiv kopanja litujuma u Loznici. Što bi detektor laži trebao da pokaže? Ništa drugo osim da Aleksandar Vučić nije primio ni dinara za razliku od prozvanih. Također i da je šefu države Srbija na prvom mjestu, a njima – eto – nije.

Nema što – državnički pristup i poziv na konstruktivni dijalog. A da sve bude još bizarnije, dat je poslije nakon sjednice proširenog kolegijuma Generalštaba Vojske Srbije: u maniru kakvog starijeg vodnika prve klase pred regrutima, Vučić je ponovnim zazivanjem poligrafa demonstrirao koliko mu je stalo do stručnjaka  sa obje strane litijumskog limesa i ukrštanja njihovih argumenata. Dakle – ni malo.

I to nije sve. Zemlja je pred teškim bezbjednosnim iskušenjima: eno se iz Đakovice podiže albanski dron na pet i po kilometara, a van državnog teritorija kruže švedsko-njemački avioni i slikaju li slikaju po Srbiji. Ali vojska je spremna, jaka, dobro naoružana i tek će biti. U to ime, publika se mogla u direktnom prijenosu vježbe „Vatreni udar 24“ oduševljavati BRT-ima iz Mađarske i domaćim dronovima „Komarac“, te drugim komadima oruđa i specijalca…

Svjestan okruženja u regionu, Vučić je ipak podvukao kako je uvjeren da „ogroman broja pripadnika NATO-a ni na koji način neće biti upotrebljeni protiv srpskog naroda ili Srbije“. Čitaocu ne preostaje ništa drugo nego da spokojno izjavi – „Uh“.

Ali koliko su građani Srbije zaista sigurni? Da li ih u to uvjerava činjenica da je ozbiljno povrijeđeni žandarm u terorističkom napadu sam morao ispravljati brljotine čitavog bezbjednosnog sektora? Ili skandalozna istraga u predmetu nestanka male Danke Ilić zbog čega se čitava javnost s punim pravom pita da li itko u policiji i tužilaštvu zna svoj posao? Što ovdje govori avetinjski muk poslije slučaja u selu Banjska koji je zavio u crno Srbe na Kosovu, a što krvavi pirovi po ulicama režimskih paklenih vozača..? Ima toga još mnogo, ali jasno je.

Kao i svaka druga, Vojska Srbije treba da se naoružava i vježba. No, to nije niti može biti jedino mjerilo bezbjednosti, pogotovo zbog njene stalne zloupotrebe u političke svrhe. Konkretno: Srbija je u trajnoj opasnosti, ali ako se bude čvrsto držala uz svog predsjednika, sve će biti dobro. Ovo dugogodišnje kreiranje paralelne stvarnosti ne vodi ka bezbjednosti već samo prema sistematskom sluđivanju naroda. A u takvoj situaciji, niko nije siguran.