Kako je odmicao govor predsjednika Srbije, padala je koncentracija i njemu i gledaocima. Sažeto: neće biti lako, ali nema govora o recesiji; ne pada mu na pamet da prizna Kosovo, ali ni da ratuje; biće teško sa energentima, ali od sutra je benzin jeftiniji… Pasulja ima dovoljno.
Veći dio onoga što je Aleksandar Vučić izgovorio na prolongiranom obraćanju, javnost je toliko puta čula. No, bujica riječi ipak nije mogla sakriti suštinu. Valja je zato dati u točkama po ugledu na šefa države.
Prva glasi da se vanjska politika Aleksandra Vučića raspala poput kule od karata. Od 1999. Srbija nije bila usamljenija u rješavanjem kosovskog problema. Igranje na rusku kartu ispostavilo se pogrešnim – upravo je Putin pozivanjem na presudu Međunarodnog suda pravde povodom proglašenja nezavisnosti Kosova zbog Luganska i Donjecka, uveo politiku Beograd u ćorsokak. Kako dalje? Teško je reći. Vučić je priznao da će pritisci na Srbiju jačati iz dana u dan. Kampanja „otpriznavanja“ neće zaustaviti ulazak Kosova u međunarodne organizacije i više je pokušaj očuvanja časti nego efektnog odgovora. Razlog je i taj što se ne uklapa u ruske interese u Ukrajini i na Kavkazu.
U drugoj točki, Vučić je nagovijestio kraj sjedenja na dvije stolice. Jer – „ljubav i pravda u međunarodnoj politici ne postoje“. Gledaju se goli interesi. Kako Putin čuva ruske, tako će i Vučić srpske. Razumije on emocije naroda spram Rusije uključujući i one svog oca i brata, ali tko će da ih plati? Pogotovo kad svi očekuju redovne penzije i zarade. Zato se Vučić neće dodvoravati nikom, pa ni narodu. Srbija je uspjela da ne zavede sankcije Rusiji, a tako će i ostati sve dok ne bude baš primorana. Tada – što da se radi, spasiba za družbu, ništa lično…
No, najvažnija je treća točka. Vučić je njome počeo i završio obraćanje – to mu je očito i jak argument u porodičnoj polemici. Konačno je ukazao koliko razvoj Srbije zavisi od Evropske unije. Zato i žali što je po prvi put većina građana protiv nje, potpuno prećutkujći svoj nemjerljiv doprinos tom rezultatu. No, alternativa ne postoji, Srbiji je mjesto u „evropskoj zajednici naroda“, to je njeno strateško opredjeljenje. Drago mu je što je zemlja napredovala u medijskim slobodama po nalazu Reportera bez granica, svjestan je nužnosti reformi vezanih za vladavinu prava, političke procese i slična usklađivanja sa evropskom praksom.
Prevedeno – kada je ostao bez drugih opcija, Aleksandar Vučić je najavio zaokret prema Evropskoj uniji. Može li mu se vjerovati s obzirom na minuli rad? U svakom slučaju, treba ga držati za riječ.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
