Direktor BIA Vladimir Orlić bio je glasan i jasan. Na sjednici parlamentarnog Odbora za bezbjednost mrtav ‘ladan je rekao da zvučni top „niko nije slikao, snimio, dokumentovao na bilo koji način. I pritom – kad kažem niko – mislim i na pripadnike bezbednosnih skužbi koji su prirodno i u velikom broju bili prisutni na ulicama“. A onda mu je Marinika Tepić pokazala baš to – zvučni top na džipu kod Narodne skupštine.
I što sad? Orlićev posao podrazumjeva i laganje, ali ne i države Srbije kroz članove skupštinskog odbora. Ne zna se što je gore – neistiniti iskaz direktora BIA ili nesposobnost ove agencije da ga točno izvijesti. U normalnoj državi, Orlić bi istog trena potpisao ostavku, bez ikakvog pravdanja i izmotavanja.
Služio sam stari kadar – artiljerija
Direktor BIA nije jedini „artiljerac“. Nakon upotrebe nezakonitog akustičkog oružja, uslijedili su topovski udari druge vrste.
Prvi kanap vezan za obarač potegao je lično Vučić. Rekavši da će profesori koji „ništa ne rada i učestvuju u protestima i blokadama“ dobiti krompir, to se odmah i desilo. Zaposlenim na Univerzitetima jednostavno i nezakonito nije isplaćen drugi dio februarske zarade.
Sljedeću granatu ubacila je u cijev Slavica Đukić Dejanović. Ministrica prosvjete u ostavci traži od dekana da cinkare studente i profesore tako što će ih kažnjavati zbog učešća u blokadama. Iz njenog nemuštog dopisa jasno je i još nešto. A to je da očekuje i da dekani – uprkos autonomiji Univerziteta – u sve uključe i policiju.
Da je ovo dopis okupatorske vlasti, bio bi razumljiv. Ovako, čovjek se mora zapitati kakvi to ljudi vode zemlju.
Sirena za uzbunu
Geleri padaju na sve strane. Aktivisti se privode i zastrašuju zbog učešća na protestima, pojedinim profesorima buše gume na kolima, a u Novom Sadu sjede u pritvoru članovi lokalnog odbora PSG-a i grupe Stav poslije neobaveznog kafanskog ćaskanja… Kod ovog posljednjeg, važna napomena – Orlićevi operativci, eto, nisu sposobni da uoče zvučni top na policijskom vozilu, ali mogu da ozvuče prostorije parlamentarne političke partije. Aferim – no što.
Režim ne izaziva opću opasnost samo u Srbiji. Vučić je svojom PR posjetom doveo u opasnost i građane Makedonije na liječenju u Beogradu, poslije tragedije u Kočanima. Zaista, kako bilo kome može pasti na pamet da obilazi i dodiruje pacijente sa teškim opekotinama praćen gomilom novinara i snimatelja? Pa ti nesretni ljudi moraju ležati u sterilnim uvjetima koji nerijetko isključuju i posjete porodica…
Lajbahov prepjev starog hita Bijelog dugmeta zato savršeno oslikava vlast u Srbiji. Zaista su sebi kupili top i, što bi rekao Ratko Mladić, „raspamećuju“ na sve strane. Nije to od jučer, ali nikad ovako. Ovo će reći da je naprednjački režim postao ozbiljan i opasan bezbjednosni rizik za sve građane Republike Srbije. Tako ga valja i tretirati.
