
Komentar
Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Šta hoće Aleksandar Vučić? Sudeći po njegovim svakodnevnim poslanicama, on bi da mu guslari opevavaju navijačka junaštva, a narod da ga obožava u strahu nad svakom svojom izgovorenom rečju i sluša oborene glave dok ga ponižava i vređa sa ekrana
Običaj je da šefovi država pred novogodišnje i božićne praznike šalju umirujuće i poruke solidarnosti. Ali Aleksandar Vučić – jok. On građanima Srbije prijeti građanskim ratom, partijskom paravojskom, istragom do posljednjeg „stranog plaćenika i domaćeg srbomrzca“, opskurnim blaćenjem oponenta i atmosferom mržnje kao državne politike.
„Sve sam ga ja to naučio“, zadovoljno može trljati stomak Vojislav Šešelj.
Propadanje u zemlju
Mada je učitelj nebeski podigao ljestvicu, učenik ga je nadamašio bar na jednom polju. Jer i u najvećem mraku ratova i šovinizma devedesetih, režim nije pratio i na posebno ogavan način klevetao posjetioce iz inostranstva; čak je i tada Beograd uspjevao ostati kosmopolitski grad u kojem ima mjesta za svakoga.
Sada više nije tako. Udbaško-tabloidno praćenje i blaćenje stotinjak studenata iz Zagreba da su hrvatski špijuni – nema presedana. Ali to još i nekako. Međutim, kada je Vučić dodao da bi, u vrijeme kada je on studirao, kolege iz Hrvatske odamah najurili, čovjeku ne preostaje ništa nego da pogne glavu i propadne u crnu zemlju od srama.
Osmjeh druga Staljina
Na stranu kako predsjednik republike i rođeni Beograđanin doživljava vlastito dostojanstvo, ali barem bi o državi koju predstavlja morao povesti računa. Naime, izjavom o studentima iz Hrvatske duboko je osramotio i ponizio sve građane glavnog grada i čitave Srbije. A da sve bude još kulovskije, neko je smislio da tim djevojkama i mocima iz Zagrebe na granici ostavi kutiju bočica rakije sa zastavom Srbije na etiketama. Nema šta, humor dostojan Staljina u državi čiji je cilj – bar tako tvrdi – ulazak u Evropsku uniju. Vučiću, Vulinu, Vučićeviću, BIA Orliću i ostalim „ozbiljnim i odgovornim ljudima“ sve je ovo vrlo duhovito.
Ipak, što zapravo želi predsjednik Srbije? Sudeći po njegovim svakodnevnim poslanicama, on bi da ga svi vole, svaki medij hvali na isti način, a guslari mu opjevavaju navijačka junaštva. Takođe i da narod meteniše pred njegovim „istorijskim dostigućima“, po naređenju mrzi i pada u trans od obožavanja, strahuje nad svakom svojom izgovorenom rječju i sluša oborene glave dok ga ponižava sa ekrana… On je, naime, nepogrešivi vođa, a njegova vizija Srbije i Beograda svojevrsna Sjeverna Koreja 2.0 i Pjongjang na vodi.
Živio feudalizam
Vučić kaže da je protivnik Francuske i svake druge revolucije (nije poznato uključuje li to i Američku). Uglavnom, ne zove se džaba njegova stanačka paravojska – lojalisti.
Mada proziva Rosbespjera, bivšem Šešeljevom đaku istinski smeta nešto drugo iz nasljeđa pariške 1789. To su one tri riječi koje su provejavale kroz svaku potonju revoljuciju, a glase – sloboda, jednakost, bratstvo. Njihovo značenje Vučić nikad nije shvatio. Zauzvrat, huliganska skandiranja puna mržnje samo su srce njegove vlasti i politike.
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena
Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve