

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Niko nema iluziju da će serija sa urbanom tematikom nadmašiti turske sapunice na Pinku ili kvaziporodične DNK šećerleme na Prvoj, ali će u istoriji televizije ostati trag o sadašnjoj generaciji tridesetogodišnjaka čija priča je po mnogo čemu univerzalna
Jesenja programska šema na RTS-u donela je neobično prijatno iznenađenje. U moru uglavnom dosadnih domaćih serija – u kojima neki lepi i bogati ljudi glume fiktivne živote tranzicionih bogataša – javni servis je konačno dao priliku mladoj generaciji autora da se dokaže kroz seriju Jutro će promeniti sve.
U pitanju je 40 polučasovnih epizoda male kuće“This and That production“ koja je okupila talente i debitante u želji da prikaže život trdesetogodišnjaka u Beogradu danas. Pratimo svakodnevicu tih mladih ljudi u periodu od oko godinu dana, u dobu kada se u Srbiji obično „napušta porodično gnezdo“ i započinje samostalan život. Sve dileme ove generacije – autori ideje i reditelji Goran Stanković i Vladimir Tagić, kao i glavna scenaristkinja Maja Pelević – predstavili su realistično i bez foliranja. Ostati ili otići, vezati se ili ostati sam (sama), ostati veran prijateljima ili se menjati i „sazreti“, odrasti ili ostati pod roditeljskim krilom.
Scenografija za priču je Beograd, snimljen na potpuno novi, osvežavajući način. Ovo je generacijska priča koja predstavlja nova mesta, klubove, estetiku, ali i muziku. Gotovo sva aktuelna muzička produkcija, odnosno svi novi bendovi iz Beograda i Srbije prisutni su u muzičkoj slici ove serije. Originalnu muziku za seriju uradila je kompozitorka Janja Lončar. Zato Beograd izgleda potpuno drugačije od slika na koje smo navikli, baš kao kada otkrivate život grada očima novih klinaca. Pošto u kući imam dva zrela tinejdžera, svakodnevno proživljavam to iskustvo novog otkrivanja, ali se ovaj put ta magija desila na televiziji.
Kreatori serije napravili su rizičan korak radeći sa debitantima na ovako velikom projektu, ali se mora reći da je izuzetno mlada glumačka ekipa, koju predvode Nikola Rakočević, Jovana Stojiljković, Andrija Kuzmanović i Isidora Simijonović, napravila bravurozne likove pune života.
Još jedan kuriozitet od početka mi je skrenuo pažnju na ovu seriju. Ja sam u kući deklarisani TV manijak, dok deca odavno, kao i ostali pripadnici te generacije, medijske sadržaje prate gotovo isključivo putem interneta. Doživeo sam da su mi tinejdžeri skrenuli pažnju na novu seriju na RTS-u, a pošto znam da nisu gledali televiziju, otkrili su mi da je pilot-epizoda serije zakačena na Jutjubu.
Čestitam producentkinji Snežani Penev na hrabrosti – jer je rezultat bio potpuno fenomenalan, povećana gledanost među mlađom populacijom, koja je, osim bliske teme, u seriji mogla da čuje muziku svog doba i vidi nova mesta za izlaske – Kvaku 22, splav 20/44. Ovo je serija koja 2018. nastavlja tamo gde je nekada bio film Dečko koji obećava, ili Davitelj protiv davitelja ili serije o Beogradu kakve su bile Grlom u jagode, a kasnije Lisice ili Ono kao ljubav.
Ekipa serije Jutro će promeniti sve se kalila u filmovima Klip i serijama Senke nad Balkanom ili Sumnjiva lica. Dakle, već se tu mogla prepoznati čitava jedna generacija umetnika koji su sada dobili ozbiljnu priliku za dokazivanje.
Naravno, niko nema iluziju da će serija sa urbanom tematikom nadmašiti turske sapunice na Pinku ili kvaziporodične DNK šećerleme (ko je čiji ćale) na Prvoj, ali će, hvala bogu, u istoriji televizije ostati trag o ovoj generaciji, čija priča je po mnogo čemu univerzalna.
Reakcije na seriju će možda još bolje biti u regionu (tako je izgledalo na Sarajevo film festivalu), jer pitanje sazrevanja i životnih odluka nema tapiju nacionalnog. Naime, ako bismo nekim čudom u ovom momentu dobili priliku da predložite domaće serije iz aktuelne produkcije za emitovanje, recimo na HBO kanalu, moja lista imala bi samo tri predloga. Bez dileme: Jutro će promeniti sve, Senke nad Balkanom i Meso sa ipak pomalo specifičnom gorkom aromom postratne Banjaluke. To je slika o nama ovde i sada, bez ulepšavanja. Ipak ta slika mi se dopala, ne iz narcističkog egoizma, nego zato što vraća smisao igranom programu čiji cilj nisu isključivo povlađivanje i zabavljanje publike. Za razliku od većine domaćih serija koje svoj fokus okreću „slavnoj prošlosti“, bilo da je tema Veliki rat ili međuratna Zlatna epoha, ova serija je uvremenjena u aktuelnom trenutku sa mogućom vizijom budućnosti. Istini za volju, svaka epizoda aktere prati samo jedan dan, tako da vizija dopire tačno onoliko koliko u Srbiji možete da planirate budućnost – od danas do sutra. To je mnogo važnije od šerova i rejtinga, to je gajenje nove publike i potvrda da je u našim uslovima, uz početničke porođajne muke, moguće ponovo stvoriti kvalitetan igrani program.
Zato – prema naslovima pesama – Jutro će promijeniti sve. Od optimističnih socijalističkih Indexa, preko negacije i pesimizma u pesmi Dalek svet Straight Mickey and the Bojza – Jutro sve promeniti neće, ali ponešto sigurno hoće, i već jeste, siguran sam.


Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve