
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Ova novinarka, do guše zaronjena u proučavanje seksualnog nasilja, unapred vam se izvinjava, ali: ono je svuda oko nas, oko vas, oko mene. I u slamovima i kartonskim naseljima i na jahtama i besnim vilama. To rade i ružni i lepi, i bogati i siromašni, i moćni i “miševi”. To rade i levičari i desničari, liberali, libertarijanci, konzervativci, popovi, ateisti…
Priča je stara koliko i ljudski rod: odrasli muškarci seksualno zlostavljaju i eksploatišu devojčice i mlade žene. Samo nije uvek bilo kažnjivo činiti tako nešto. Džefri Epstin, multimilioner, investitor i seksualni predator, prošao je nekažnjeno. Konačno je uhapšen 2019. i protiv njega je podignuta optužnica za desetine krivičnih dela koja uključuju podvođenje, silovanje i druge oblike seksualnog nasilja prema devojčicama, od kojih su neke imale samo 10 godina kad ih je uvukao u svoj lanac trgovine ljudima. Ali, kao i svaka kukavica koja se dokopala moći, pa pomislila da je iznad ljudi i ljudskosti, Epstin se iste te 2019. obesio u zatvoru i tako izbegao odgovornost.
Od početka ove godine spisi sa suđenja njegovoj najbližoj saradnici Gilejn Maksvel, koja je 2021. osuđena na 20 godina zatvora, otpečaćeni su i sada javnost dobija gotovo svakodnevno na hiljade stranica zapisnika sa suđenja. U tim se zapisnicima pominju mnogi moćni, bogati i slavni. Važno je reći da ovde nije reč o spisku Epstinovih klijenata, iako se pominju i oni, već o raznim ljudima koji su posećivali njegovo imanje na Devičanskim ostrvima. Devojčice, ponavljamo, neke od njih uzrasta od 10 do 13 godina, podvođene su i silovane na mestu koje je Epstin odabrao, a odabrao ga je baš na Devičanskim ostrvima. Neko će reći: pa dobro, preselio je tamo sve svoje firme, jer je to ujedno i “poreski raj”, ali, manite nas, teško je poverovati da je ironija slučajna.
Reakcije u Srbiji
Pošto je najava objavljivanja sudskih spisa izazvala ogromno iščekivanje tokom čitavog decembra, posledično, njihovo konačno pojavljivanje 1. januara izazvalo je veliku buru u celom svetu, pa i u Srbiji. Kakve su reakcije u Nemačkoj, Sloveniji, Andori ili Južnoafričkoj republici, nemamo uvid, bar ne tako detaljan kao ovde, na domaćem terenu. A ovde su te reakcije mahom prisutne na Tviteru.
Osim razumnih reakcija prisebnih ljudi koji shvataju razmere strahota seksualnog nasilja i trgovine ljudima, imamo još nekoliko glasnih grupa.
Prva je ona koja je oduševljena činjenicom da se u spisima pojavljuje ime bivšeg američkog predsednika Bila Klintona. Ovde molimo publiku “Vremena” da ne računa na zdrav razum: nije ova grupa srećna što je konačno dolijao čovek koji je pre 28 godina zloupotrebio sopstvenu moć i, nakon veze sa više decenija mlađom Monikom Luinski, pokrenuo političko-medijsku mašineriju koja je nju potpuno pregazila, a on iz svega izašao neoštećen. Ne, ne, u očima ove grupe Luinski je i dalje “kurvica”, a ne prva žrtva kulture poništavanja u istoriji čovečanstva. Oni se raduju jer nas je “KlinKton” bombardovao. To je fokus, a ne činjenica da su na tom jezivom imanju, koje, ako pitate autorku ovog teksta, treba spaliti i zasoliti, decenijama silovana deca.
Druga grupa, takođe na Tviteru, jesu prozapadno orijentisani čudaci, koji nekako drže do zapadnih vrednosti, ali kad je nasilje prema ženama u pitanju, prave se da ne postoji ili im je to povod za idiotske pošalice. Njihova je teza otprilike: “Srbi šokirani što bogati matorci jebu klinke” (ovako zaista glasi jedan tvit). Ovim čudnim osobama, od kojih se dobar deo okupio oko izborne liste “Srbija na Zapadu” neko pod hitno mora da objasni da nije reč o “jebanju klinki” nego o silovanju dece. I da sa ovakvim stavovima ne promovišu nikakve zapadne vrednosti (šta god to bilo), nego bestijalnost najgore vrste, koja ne zna ni za naciju ni za veru, a bogami, ni za materijalni status i političko opredeljenje.
Veliko poricanje
Ovi oblici života preklapaju se sa trećom grupom, koja nije zlonamerna, ali pati od neznanja ili živi u poricanju. Ta treća grupa Epstinova zlodela, kao i umešanost bogatih i moćnih, tumači isključivo kroz moć i status: obesni poludeli bogataši koji ne znaju šta će sa sobom iživljavaju se na deci jer im se može, zato što misle da su iznad ostalih. Ne možemo da tvrdimo da na Epstinovom imanju nije bilo i toga. Ali, pedofilija i seksualno zlostavljanje dece, mladih i žena nisu rezervisani samo za bogate i moćne.
Ova novinarka, do guše zaronjena u proučavanje seksualnog nasilja, unapred vam se izvinjava, ali: to je svuda oko nas, oko vas, oko mene. Svuda. I u slamovima i kartonskim naseljima i na jahtama i besnim vilama. To rade i ružni i lepi, i bogati i siromašni, i moćni i “miševi”. To rade i levičari i desničari, liberali, libertarijanci, konzervativci, popovi, ateisti…
Zlostavljač je zlostavljač i pedofil je pedofil. Uzrok njegovog ponašanja uvek je isključivo njegova odluka da zlostavlja. Dakle, zlostavljač može biti samo onaj ko donese odluku da zlostavlja. I da, pedofilija jeste poremećaj, ali danas više nije retkost da ljudi sami potraže stručnu pomoć dok još nisu naudili nekom detetu. Dakle, izbor uvek postoji.
A žrtva, e pa žrtva može biti svako, upravo zato što je prvi korak zlostavljača da joj oduzme pravo na izbor.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve