

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Običaj da ukućani jedni drugima ostavljaju poruke na vratima frižidera, računajući da se tu svi pre ili kasnije steknu, mogao bi u najskorije vreme da se modernizuje. Firma Frižider (www.frigidaire.com), po kojoj je ovaj rashladni uređaj kod nas i dobio ime, testirala je nedavno u Danskoj svoj novi model, frižider priključen na internet i kućnu kompjutersku mrežu. Eksperiment se odvija u okviru projekta „inteligentan život“, koji ima za cilj da poveže sve moguće elektronske sprave u domaćinstvu čineći time naš život neverovatno lagodnim. Ukućani bi ovom „pametnom družinom“ komandovali sa nekoliko terminala od kojih je jedan, kao što rekosmo, na vratima frižidera.
Radi se o tankom ekranu, iznad kojeg su postavljeni zvučnici i kamera. Nema tastature jer je ekran osetljiv na dodir. Budući da se nalazi u kuhinji, bilo bi interesantno saznati ima li neku posebnu zaštitu od masnih ruku, ali o tome nema reči na vebsajtu Frižidera. Uređaj je priključen na brzu internet vezu i stalno je na mreži, a pošto se radi o kablovskoj vezi, na ovom ekranu se može gledati i TV program ili slušati radio sa zvučnika. Isprobalo ga je pedeset porodica koje su birane tako da predstave različite kategorije, samce, porodice s malom decom, porodice s decom tinejdžerima, starije ljude koji žive bez dece i parove koji nemaju decu. Svi su, naravno, oduševljeni, a ko ne bi bio – kad je džabe i sirće je slatko.
Proizvođači kao prednosti ovog koncepta navode mogućnost da ukućani jedni drugima ostavljaju video poruke. Takođe, neki od učesnika u eksperimentu navode da im je to ulepšalo vreme koje provode u kuhinji i olakšalo da naprave inventar namirnica. Neki nameravaju da isprobaju onlajn naručivanje provijanta, dok je većina koristila mobilne telefone sa WAP protokolom, odnosno one koji takođe mogu da pristupaju internetu. Preko njih su se povezivali s računarom na frižideru koji je sadržavao informacije o tome čime bi se mogao popuniti, te su mogli da reaguju na licu mesta tj. u supermarketu.
Pokušaji da se naš život „pojednostavi“ pomoću računara postavljenih i bukvalno na svakom koraku postoje otkad postoji kibernetika. Primalo se samo ono što je logično i zaista potrebno, sve drugo je ostajalo na nivou eksperimenta. Kome je bilo dosadno u kuhinji (gde je retko kada dosadno) taj je tamo već ubacio telefon, televizor ili radio, te ne treba sumnjati da razmišlja i o računaru. Ostali će računar smestiti gde im je već zgodno, a spisak potrebnih namirnica praviti na papiru, možda i na digitalnom organizatoru ako ga budu koristili. Frižider inače spada u omiljene kućne aparate za eksperimentisanje, koliko pre koju godinu ugrađivali su mu merače kalorija za one koji bi da izigraju dijetu za koju su se opredelili. Nije baš zaživelo.
Nemojmo obeshrabriti ljude iz Elektroluksa (Frižider je njihova firma) u nastojanjima da računare smeste još ponegde u kući. Do sada niko nije prijavio uređaj za kupatilo ili klozet, gde bi imao logičniju primenu, naravno pod uslovom da izbace kameru iz konfiguracije.


Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve