
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Najbolje stvari na internetu počinju kao paradoksi. Društveni mediji, recimo. Kompanije po svetu ne troše više milione, već milijarde da bi sa te strane prišle klijentima i poslovnim partnerima, a istovremeno zabranjuju zaposlenima da postuju i tvituju na radnom mestu i u radno vreme. Kao kada bi duvanska industrija zapošljavala samo nepušače, a mesna vegetarijance.
Tom ograničenju bliži se kraj, ako je verovati „Fajnenšal tajmsu“, koji je početkom nedelje objavio da se u tišini priprema poslovni Fejsbuk. Taj društveni medij spolja bi ličio na onaj na koji smo navikli, što je dobar polaz, ali bi unutra bile informacije samo u vezi sa poslom. Umesto prijatelja, verovatno bismo imali partnere i saradnike, postovi bi bili stručni, poruke bi se razmenjivale sa kolegama, bio bi striktno odvojen od privatnog.
Važnu ulogu u ovoj odluci odigrali su mobilni telefoni. Najpre, to što vam je zabranjeno da fejsbučite na firminom računaru ne sprečava vas da to radite na mobilnom telefonu, sopstvenom ili službenom. Tako da ste, svejedno, dekoncentrisani. Ali, mobilni telefoni ukazali su na još nešto, ta sprava omogućava vam da rasporedite privatno i službeno tako da ništa ne trpi, čak je moguće i troškove odvojiti na one koje vam plaća firma i one koji idu na vaš lični račun.
Prednost poslovnog Fejsbuka je što će vam omogućiti da sa velikim brojem ljudi budete u neposrednom mada plitkom kontaktu. Njihove aktivnosti biće vam relativno pregledne, kao i njima vaše, a da vam za to neće biti potreban poseban trud, kafenisanje, sastajanje radi „održavanja veza“, suvišni ručkovi i slični važni elementi poslovne socijalizacije. Takva mreža već postoji, zove se Linkdin, ali je mnogo pasivnija od Fejsbuka. Kombinacija te dve stvari mogla bi da bude pun pogodak, mada biste povremeno mogli da pucate i u sopstveno stopalo.
Jer, primećuju stručnjaci, poslovno fejsbučenje moglo bi da poveća broj nenamerno otkrivenih poslovnih tajni, ometalo bi zaposlene jednako kao i sadašnji Fejsbuk (pa i mobilni telefon), a mnogi bi, kada pregledaju FB ili troše sate na doterivanje sopstvenog profila, našli opravdanje kako to rade zarad dobrobiti firme.
Kada je vest pukla, mediji su se zaleteli da preko svojih kontakata u Fejsbuku saznaju više, ali su tamo ostali prilično nemi, ne otkrivajući detalje, pa ni ono krupnije – da li uopšte rade na sličnom projektu? Upućeni tvrde da poslovni Fejsbuk već postoji i da ga koriste zaposleni u samoj kompaniji.
Postoji jedan signal koji upućuje da se nešto ipak kuva. Fejsbuk je objavio da će ubuduće biti mnogo manje reklamnog sadržaja u redovnim postovima, odnosno da će vam se retko mešati poruke sa komercijalnih Fejsbuk profila sa objavama vaših prijatelja. Kompanije će se upućivati na plaćene oglase, jasno odvojene od postova.
Još samo da odvoje političku propagandu i botovanje na posebnu mrežu i Fejsbuk bi mogao čak i da postane kul.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve