Foto: Vesna Lalić United media
Reč je o onome šta smo bili, šta jesmo i šta smo mogli biti; reč je o najvećem modernizatorskom i reformskom poduhvatu u zemlji od Drugog svetskog rata; reč je – pre svega – o čoveku koji je iza tog procesa posvećeno stajao i zbog njega izgubio život
Teško je govoriti o filmu na kojem ste radili nakon što je prikazan, a gotovo nemoguće kada ga publika još nije vidjela. Dugo smo se nosili sa temom. Problem nije bio u materijalu, već u njegovom izboru.
Naime, Zoran Đinđić nije se slučajno zatekao u istoriji – on je istoriju stvarao. Peti oktobar 2000. nezamisliv je bez njega. Niko ne može reći koliko bi još jedan pogubni režim potrajao, kakve posljedice po zemlju izazvao uključujući – sasvim moguće – i građanski rat. Za izostanak krvoprolića zahvalnost Đinđiću duguju svi građani Srbije – kako oni što rušili vlast Slobodana Miloševića, tako i ovi koji su je branili. Jednim i drugima, život je od tog trenutka krenuo na bolje.
Ali da bi mu Peti oktobar postao o životno djelo, Đinđić je politički morao sazreti devedesetih godina prošlog stoljeća. Nije to bio linearan put. Iz grešaka, sumnjivih procjena, iznevjerenih nada, političkih sukoba i izdaja, Đinđić je stalno učio, širio iskustva i vidike, mijenjao sebe i javno mnijenje. A ipak, konstanta je bila jasna: neusporediva radna etika u ostvarivanju vizije Srbije kao moderne i demokratske evropske zemlje.
Ma koliko istine bile neugodne, Đinđić se suočavao s njima, nazivajući stvari i pojave pravim imenom. Demagogija i jeftina popularnost bili su mu strani. Zbog toga je uvijek predstavljao jasnu i nesumnjivu alternativu Miloševiću i ostalim mračnjacima, antidemokratama, demagozima… Cijena takvog života i rada bila je ogromna. Demoniziran, progonjen, stalno noseći glavu u torbi, Đinđić je jedva pretekao do Petog oktobra da bi ga metak, ispaljen još 1991. iz samog srca tame Miloševićevog režima, stigao 12. marta 2002.
Na čelu vlade Srbije proveo je svega dvije godine i mjesec i po dana. Malo je premijera stupilo na dužnost u težoj situaciji: na jednoj strani zemlja na koljenima sa užasnim bremenom Miloševićevog nasljeđa, a na drugoj – ogromna očekivanja građana osakaćenih životom u deceniji krvi, bijede i bezumlja.
Od dinamike te dvije godine i danas zastaje dah. Suočen sa kolapsom ekonomije i posljedicama ratova, svemoćnom mafijom i uništenim institucijama, korumpiranim službama bezbjednosti i oružanim pobunama, političkim podmetanjima i miniranjima, Đinđić je vratio zemlju u međunarodnu zajednicu, pokrenuo dalekosežne privredne i demokratske reforme, izveo Srbiju na evropski put i uradio još mnogo toga bez čega su ova država i društvo postali nezamislivi.
Današnja Srbija svakako nije ona iz vizije Zorana Đinđića. Ipak, ta vizija ostaje kamen temeljac njenog razvoja i budućnosti. Niko i ništa to ne mogu promijeniti. Naš film zato se i zove „Đinđić – priča o Srbiji“. Riječ je o onome što smo bili, što jesmo i što bi mogli biti; riječ je o najvećem modernizatorskom i reformskom poduhvatu u zemlji od Drugog svjetskog rata; riječ je – prije svega – o čovjeku koji je iza toga procesa posvećeno stajao i zbog njega izgubio život.
Na kraju, izuzetna nam je čast da se u našoj ekipi nalazi i Dragan Bjelogrlić. Ne možemo dovoljno naglasiti koliko su nam podršku predstavljali njegovo iskustvo, nesebična pomoć, savjeti i profesionalizam.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Moji stavovi poznati su svakome tko čita naše novine i portal. Oni, svakako, nisu tajna ni za RTS. Zato me je profesionalno i ljudski pogodilo da moj komentar, u kojem osuđujem tagetiranje urednika i novinara Javnog servisa, ova kuća iskoristi da preko mene zabije nož u leđa „Vremenu“
„Vreme“ je osudilo objavljivanje ličnih podataka i targetiranje novinara i urednika Radio-televizije Srbije, a ne studentsku blokadu RTS-a
U toku je peti dan blokade zgrada Radio-televizije Srbije u Takovskoj ulici u Beogradu i na Košutnjaku. Javni servis je bio prinuđen da promeni programsku šemu, a kako navode, rade u najtežim uslovima do sada. Podneta je i krivična prijava protiv studenata koji blokiraju zgrade RTS-a
RTS je podneo krivičnu prijavu protiv studenata u blokadi koji od 14. aprila blokiraju zgrade u Takovskoj i na Košutnjaku, saopštili su iz javnog servisa
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je izmene u finansiranju fakulteta i više novca privatnim visokoškolskim ustanovama kako bi se razbio monopol državnih fakulteta. Profesori nekih privatnih fakulteta to vide kao razdor u akademskoj zajednici
Ko osuđuje režimsko targetiranje ljudi iz medija, nevladinog sektora, opozicije i univerziteta, ne sme pristati ni na ova uperena protiv urednika i novinara RTS-a
Vlada Đura Macuta je „kontrarevolucionarna“, nabaždarena na odmazdu i državno i ulično nasilje nad protivnicima režima
Lišiti slobode Dejana Ilića, intelektualca besprekorne životne i radne biografije, bez iole smislenog povoda, samo je jedan od brutalnih pokazatelja da se režim okrenuo protiv sopstvenih građana i da ulazi u fazu terora
Vučić i Šešelj: Gde ja stadoh, ti produži
Povratak radikalskog nasilja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
