
„Uvek na stani dobrog i pravde"
Održana komemoracija Filipu Davidu
Prema rečima Svetislava Basare, posle smrti Filipa Davida ostala je velika praznina koja će biti delimično upotpunjena Davidovim delima
Umro je Milorad Komrakov, nekadašnji novinar i urednik na Televiziji Beograd (RTS). Ostao je upamćen kao jedan od glavnih medijskih kopljanika Miloševićevog režima, a stigao je i da medijski služi ovom tekućem
Milorad Komrakov je umro u kliničkom centru „Dedinje“, potvrdila je porodica njegovom poslodavcu Tanjugu, gde je Komrakov poslednjih godina vodio jutarnji program.
Komrakov je rođen je 7. juna 1955. godine u Vršcu.
Zvanična biografija dalje kaže da je objavljivao u Politikologu, Studentu, Indeksu 202, Radio TV reviji, NIN-u, Programu 202 Radio Beograda, a od 1979. do 2002. godine bio je zaposlen u Informativnoj redakciji Televizije Beograd – odnosno RTS-u.
Te da je tamo bio sve, od malog od palube do glavnog i odgovornog urednika informativnog programa i da je uredio i vodio najviše TV dnevnika u poluvekovnoj istoriji TV Beograd.
Dalje da je dobio silne neke nagrade, recimo od Udruženja novinara Srbije čiji je i predsednik bio do svrgavanja Slobodana Miloševića kojem je Komrakov verno služio.
Napisao je više knjiga-tužbalica u kojima prenosi svoje verzije događaja: „Moj šesti oktobar“, „Peti oktobar u RTS-u“, „Bombardovanje RTS – moja istina“, „Lov na peti oktobar“…
Posebno je negirao da je znao da će zgrada RTS-a biti bombardovana 1999. kada je onde pobijeno 16 zaposlenih. Zbog toga je inače na zatvor osuđen direktor Dragoljub Milanović.
„Ja vas preklinjem…“
U vrtlogu dešavanja oko Petog oktobra, Komrakov je brutalno pretučen i jedva je izvukao živu glavu.
Uteran u studio, rekao je u programu: „Ja vas preklinjem, u ime časti srpskog naroda, da se prizna pobeda ovog naroda, da se prekinu ovi neredi, da nikad niko više ne pogine, da nikad Srbin na Srbina ne udari, i da živimo kao sav normalan svet. Preklinjem vas svojom čašću i svojim poštenjem. Želim da kažem da televizija dalje nije u stanju da dalje emituje program, narod je došao u svoju televiziju.“
O tome je pokojni kolumnista „Vremena“ Teofil Pančić godinu dana kasnije napisao: „Kad je ono onomad, Petog oktobra, onako svojski izbubecalo Milorada Komrakova, Dragoljuba Milanovića i ekipu, bilo mi ih je nekako žao, pa sam ‘ustao’ u njihovu odbranu. Ma jok, ‘ajmo iz početka: đavola mi ih je bilo žao – bio sam isuviše svestan njihovih zasluga; ali, ubeđen sam da čovek ne sme da dobije baš sve što zasluži: izvesne forme ‘naplate’ srozavaju poverioca, a ne dužnika.“
Samostalni referent
Ti redovi su nastali kad je najavljeno da se Komrakov vraća sa bolovanja. A vraćen je, 2001. godine, na radno mesto u Zvečkoj kod Obrenovca gde se nekada nalazio predajnik RTS-a srušen tokom bombardovanja. Radio je kao „samostalni referent za opšte poslove“ u zaboravljenoj portirnici…
Komrakov je napadnut i 2015. godine na Banovom brdu.
Kada se pojavio na TV Tanjug 2022. godine, to je opet izazvalo malu buru.
Sada je otišao. RTS je objavio zvaničnu biografiju, bez slovca o Komrakovljevim zaslugama iz devedesetih.
Nikad nije krivično gonjen. I bio je jedan od simbola „glatke tranzicije“ posle Petog oktobra kada je mnogima sve zaboravljeno.
Prema rečima Svetislava Basare, posle smrti Filipa Davida ostala je velika praznina koja će biti delimično upotpunjena Davidovim delima
Nekadašnja profesorka Fakulteta dramskih umetnosti, teatrološkinja i prevoditeljka preminula je u Beogradu, posle duge i teške bolesti
Preminuo je akademik Ljubomir Simović, jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisaca, čovek koji nije želeo da ostane nem na stvarnost u kojoj je živeo. „Kafana ‘Šargan’ je šezdesetih godina bila ostrvo odbačenih na periferiji Beograda, a danas je cela Srbija postala kafana ‘Šargan’. Kafana puna poniženih ljudi bez perspektive i nade“, pričao je Simović za „Vreme“ 2014. godine
Filip David, jedan od najznačajnijih srpskih književnika i intelektualaca, preminuo je u Beogradu posle duge i teške bolesti, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u savremenoj književnosti i kulturi
O Filipu Davidu kao piscu srpske književnosti iz njenog najkreativnijeg posleratnog doba moglo bi dosta da se kaže, ali je malo rečeno – napisao je Branko Kukić na početku uvodnog teksta dvobroja časopisa “Gradac” koji je posvećen Filipu Davidu.
U njemu je delić Davidovog opusa, poput Skice za priču o snu, Bunara u tamnoj šumi, Jedne noći u Varšavi, Ničije zemlje, drame Jednog dana, moj Jamele, scenarija Svetovi u haosu, njegova prepiska sa Mirkom Kovačem i Borislavom Pekićem, pa i tekst koji je Filip David govorio u Narodnoj biblioteci Srbije na dodeli priznanja za Najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka za roman Kuća sećanja i zaborava, tekst koji je počeo ogradom od prisustva Tomislava Nikolića, tadašnjeg predsednika Srbije. “Poštujući instituciju predsednika, ja od 90-ih ne podržavam njegovu nacionalističku i ratnu politiku. Njemu nije mesto ovde i ovim povodom”, rekao je David pred zvanicama.
U dvobroju su i tekstovi poštovalaca Filipa Davida o njemu. Jedan od tih, tekst Svetislava Basare Princ “Galerije”, objavljujemo.
Na kraju uvodnog teksta koji je naslovio Filip David – Sve je u vatri, Kukić kaže da mu nije bila namera da objavi sve važne tekstove koji su napisani o Filipu Davidu, nego da kaže više “o jednoj posebnoj atmosferi i temperaturi koje donose posebno strujanje, predstavljeno na poseban način, jer svaka književna epoha ima posebne stvaraoce koji svet, unutrašnji i spoljašnji, gledaju iz posebnog ugla – petog – u kvadratnoj sobi. Ovaj peti ugao istovremeno ruši staru i stvara novu kuću”.
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve