

Izbori
Sedam sati avionom da bi glasali na srpskim izborima
U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom
Šta se dešava kad se čovek posle desetomesečnog bolovanja vrati na posao? Kolege ga toplo dočekaju, uz kaficu se srdačno ćaska, pitaju se za zdravlje... Takva je bila atmosfera kada se Milorad Komrakov vratio u RTS – tvrdi isti u demantiju upućenom autorima emisije "Da i ne" Dragoljubu Žarkoviću i Nikoli Miloševiću


Milorad Komrakov raspoređen je na radno mesto u Zvečkoj kod Obrenovca, o čemu su pisali mediji, a gospodin Bivši u svom pismenom obraćanju autorima emisije „Da i ne“ kaže da se posle desetomesečnog bolovanja „potpuno sam uredno prijavio nadležnima i vratio na posao u svoju bivšu redakciju da svima saopštim (a rukovodiocima sam to učinio i pismeno) da sam sposoban za rad“. Dakle, to je prva „neistina“: gospodin nije vraćen na posao kako se priča, već se dobrovoljno prijavio. Druga laž je, ispoveda se M.K., da je dotični imao problema dok je prolazio kroz zgradu da bi došao do Crkvenjakova, od koga je tražio zaštitu pošto su neki hteli da ga biju, pljuju, psuju i slično. Ne, istina je potpuno drugačija, istaknuto je u pismu velikim slovima: „Moj povratak na posao u redakciju Informativnog programa dana 13.09.2001. godine, i narednih dana, bio je izuzetno srdačan, radostan i iskren, uz sok i kafu, ćaskanje sa kolegama iz raznih programa! Bez ijednog incidenta, pretnji, dobacivanja! Zar je trebalo da bude drugačije!?“, iskreno je začuđen Milorad Komrakov.
U drugom delu pisma autor govori o tome da izuzetno ceni i poštuje sud naroda izrečen oktobra prošle godine, iako ga je osetio na svojoj koži, i objašnjava Dragoljubu Žarkoviću kakav je njegov status ovih dana: „Po rešenju generalnog direktora RTS-a od 20.09.2001, ja nisam ‘poljar na njivama’, kako vi to ironično i ‘duhovito’ zaključujete! Po istom rešenju od 24.09.2001. raspoređen sam na radno mesto samostalnog stručnog saradnika u Poslovnoj jedinci Pravni, kadrovski i opšti poslovi RTS-a.“ Međutim, štos je u tome što je dva dana ranije dotični primio rešenje za radno mesto novinara-urednika u Informativnom programu RTS-a, što znači da je za 48 časova degradiran i kao čovek i kao komunista, oduzeto mu je stručno zvanje te je poslat na 45 km od Beograda u Zvečku. A onako su ga lepo dočekali kad je došao na posao… „Kome smeta prijatna atmosfera koja je pratila i prati moj povratak na posao?“, pita se Komrakov. Valjda je hteo da kaže da njegova silna popularnost i ljubav koju zaposleni gaje prema njemu mogu poljuljati tron novog RTS vladara, i šire.
A kako mu je na novom radnom mestu u Zvečkoj? „Istina je, gospodine Žarkoviću, da je moje novo radno mesto fizički u ataru sela Zvečka kod Obrenovca. I to u objektu bez vode za piće (postojeća je tehnički i bakteriološki neispravna), bez stolice i stola za mene, a kamoli prostorije“. Objekat je, saznajemo iz pisma, okružen njivama, voćnjacima, kukuruzom i krompirom u vlasništvu RTS-a, a oko objekta svakodnevno krstare čopori pasa lutalica, miševi i pacovi. „Čak je naređeno da sedim u sobi gde sedi radnik obezbeđenja. Međutim, problem je u tome što ako ja tu sednem, onda on mora da ustane“. A pošto je gospodin Komrakov fin i kulturan, i nadasve poštuje starije, tako veći deo radnog vremena provede u stojećem položaju. Ah, te fotelje i stolice… dođe to jednog dana čoveku glave, tj. nogu. „Zar je to duhovito?“, pita Komrakov glavnog i odgovornog urednika nedeljnika „Vreme“.
Milorad Komrakov svako jutro ide na posao među miševe i pacove, iako mu nije prijatno, zbog budućnosti svoje dece: „Verujem da samo u sopstvenoj kući, RTS-u, u kojoj sam već više od 20 godina, mogu i hoću da sperem neopravdanu ljagu sa svog imena…“


U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom


Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"


Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije


Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire


Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve