Srbija je dobila prvu tehničku studiju o primeni nuklearne energije u mirnodopske svrhe, a ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović navodi da se razmatraju dve opcije: tradicionalne nuklearne elektrane i mali modularni reaktori koji su u svetu sve više u fokusu.
Prethodno je, u maju ove godine, generalni direktor Elektroprivrede Srbije (EPS) Dušan Živković izjavio da je energetski kolaps koji je Evropa dožiovela ovog proleća pokazao nužnost velikih skladišta koja treba da podrže rastuće količine električne energije iz obnovljivih izvora.
Đedović Handanović sada ističe da tradicionalne nuklearke pružaju ekonomske prednosti, dok mali modularni reaktori nude veću fleksibilnost, mogućnost modularnog proširenja i niže početne investicione troškove.
Đedović Handanović istakla je da je studija je pokazala da postoji mogućnost integracije nuklearne energije u postojeći prenosni sistem Srbije, ali ne u bliskoj budućnosti, već za 15 do 20 godina.
Nuklearni fizičar Vladimir Udovičić rekao je za „Vreme“ u seprembru 2024. godine da nema bojazni da bi moglo da krene po zlu ukoliko bi Srbija počela sa ostvarivanjem projekta nuklearnog programa, ali ima i onih koji nisu toliko uvereni da su nuklearke najbolje rešenje za Srbiju.
Izgradnja po fazama
Priprema za izgradnju nuklearnih objekata zahteva ispunjavanje određenih faza prema smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju, koje traju od pet do sedam godina. Tokom tog perioda potrebno je sprovesti dodatne studije i analize, kao i formirati telo koje će upravljati razvojem nuklearnog programa.
„Te faze traju, prva i druga konkretno, negde između pet i sedam godina. Oko njih treba da se završe dalje dodatne studije i analize, ali i da se formira telo koje će se baviti razvojem nuklearnog programa. Mi smo trenutno upravo u formiranju takvog tela unutar Ministarstva rudarstva i energetike, naravno sa predstavnicima naučnih instituta ali i drugih institucija koje mogu doprineti ovakvom jednom poduhvatu“, rekla je Đedović Handanović.
Precizirala je da se to, pre svega, odnosi na obuku stručnih kadrova, uz procenu da će ceo taj proces koštati oko 30 miliona evra.
Đedović Handanović je istakla da je obuka stručnih kadrova ključni deo strategije.
„Na kraju ovog perioda biće doneta odluka o izboru tehnologije i partnerima sa kojima će Srbija sarađivati“, navela je ona.
Intenzivna saradnja sa Rusijom
Još u aprilu 2019. godine, na međunarodnoj konferenciji o nuklearnoj tehnologiji AtomExpo u Sočiju, Srbija je potpisala dva memoranduma sa Rosatomom.
Jedan dokument je trebalo pomogne da se pripremi javnost i formiraa pozitivno javno mnjenje u odnosu na upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe, a drugi se tiče obuke kadrova za njeno korišćenje.
Saradnja sa potencijalnim partnerima
Partneri Srbije u razvoju nuklearne energije još nisu definitivno izabrani. Francuska kompanija EDF radi na prvoj tehničkoj studiji, a Srbija ima i ugovor o saradnji sa francuskom vladom za rane faze pripreme programa.
„Francuska ima izuzetno veliko iskustvo jer oko 70 odsto svoje energije proizvodi u nuklearnim elektranama i upravlja velikim brojem takvih postrojenja. To je dragoceno znanje koje mogu preneti zemlji u razvoju, kao što je Srbija. Međutim, kada pričamo o izgradnji nuklearnih elektrana, Francuska dugo iste nije gradila. Veliko iskustvo sa nuklearnom energijom, imaju i Južna Koreja, Rusija.Mi nameravamo sa Južnom Korejom da potpišemo jedan sporazum o saradnji koja se tiče obe vrste tehnologije i to u naredna dva meseca, tako da mislim da ćemo sebi dati priliku da razmatramo saradnju sa partnerima iz različitih zemalja“, rekla je Đedović Handanović.
Po pitanju saradnje sa Francuskom ne bi trebalo smetunti s uma da je francuska kompanija Ežis, koja je neslavno radila nadzor Železničke stanice u Novom Sadu, angažovana da ispita kako Srbija može da napravi atomsku centralu.