Još se ne zna cena izgradnje paviljona na projektu Ekspo 2027. O samoj organizaciji izložbe takođe se ne zna mnogo, jer je sve i dalje „u procesu“, piše Nova ekonomija.
Tako je u procesu i prijavljivanje učesnika za izložbu. Svaka od zemalja učesnica imaće paviljon u Beogradu, a ti paviljoni će potom biti srušeni.
Kako su za Novu ekonomiju naveli iz preduzeća Expo 2027 Beograd, na izložbi se očekuje oko 120 zemalja, međunarodnih organizacija i kompanija.
Ali, u jednom od dokumenata se navodi da će paviljoni biti srušeni nakon što budu iskorišćeni za potrebe izložbe.
Na njihovom mestu biće izgrađeni objekti „koji će biti trajnog karaktera i za koje će biti potrebno pribaviti rešenje o upotrebnoj dozvoli u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja“.
Urbanistkinja Božena Stojić iz Ministarstva prostora kaže za „Vreme“ da nije poznato šta bi moglo biti izgrađeno na mestu paviljona, kada oni budu bili srušeni.
„Leks specijalis za Ekspo predviđa da država može da osnuje preduzeće, koje ne mora biti u potpunosti u njenom vlasništvu. To preduzeće bi, nakon realizacije izložbe upravljalo zemljištem i celim kompleksom. Na koji način, nije definisano. Samo je otvorena ta mogućnost“, kaže Stojić.
Tematski paviljoni i kratki rokovi
Tematski paviljoni „Igra(j) za čovečanstvo“ i „Moć igre“ do sada su koštali državu samo za idejno rešenje, razradu i produkciju sadržaja ukupno blizu 1,73 milijardi dinara.
Zakon o posebnim postupcima radi realizacije međunarodne specijalizovane izložbe Expo Belgrade 2027, poznatiji kao leks specijalis za Ekspo, nedavno je izmenjen i takav usvojen od strane Vlade Srbije.
Zbog kratkih rokova, odlučeno je da se zakon izmeni. U njemu se sada nalazi stavka prema kojoj se objekti koji budu izgrađeni mogu pustiti u rad kada se izda pozitivan izveštaj Komisije za tehnički pregled.
Taj izveštaj treba da sadrži pozitivnu ocenu o ispunjenosti uslova za privremeno korišćenje tj. puštanje u rad objekata koji ispunjavaju osnovne zahteve propisane zakonom.
Šta je sa upotrebnom dozvolom?
Dakle, svi objekti koji budu bili izgrađeni imaće samo dozvolu za privremeno puštanje u rad, a onda investitor ima rok od 24 meseca, odnosno dve godine, da pribavi i upotrebnu dozvolu.
Postavlja se pitanje, da li će svi ovi objekti uopšte imati upotrebnu dozvolu, ako investitor ima rok od 24 meseca da je nabavi, nakon što Komisija za tehnički pregled izda pozitivan izveštaj i pusti objekte u rad.
„Prilikom zahteva za dobijanje građevinske dozvole, inače je praksa da se uz projekat preda i Studija o proceni uticaja na životnu sredinu. Da bi se građevinska dozvola dobila, neophodno je da nadležni organi daju saglasnost na tu studiju“, kaže Stojić.
Ipak, objekti u okviru kompleksa Ekspa ne moraju da čekaju ovu saglasnost. Studija o uticaju na zaštitu životne sredine je i dalje potrebna, ali se građevinska dozvola može dobiti bez saglasnosti nadležnih organa.
„Kada je reč o upotrebnoj dozvoli, oni se mogu pustiti u rad na osnovu dozvole za privremeni rad objekta, a bez upotrebne dozvole. Ako znamo da su u pitanju montažni objekti, oni mogu i biti srušeni pre nego da dobiju upotrebnu dozvolu“, dodaje naša sagovornica.
Samim tim, bezbednost objekta dovodi se u pitanje.
„Zakonski okvir predviđa upotrebnu dozvolu kao poslednji korak kojim se proverava da li je objekat izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom i po uslovima koji u njoj stoje. Kada imamo upotrebnu dozvolu, znači da postoje neki kontrolni mehanizmi koji proveravaju bezbednost i to je jedna garancija“, dodaje Stojić.
Izvor: Nova ekonomija