U nedelju i ponedeljak, 26. i 27. januara, održan je još jedan spektakularan protest (na slici) u organizaciji studenata – dvadesetčetvoročasovna blokada Autokomande, ključne beogradske saobraćajne petlje. Sve je delovalo kao da se sanja. Besprekorna organizacija, poruke na transparentima koje ćemo dugo pamtiti. Ovi protesti su drugačiji od svih ranijih antirežimskih i zbog beskrajne kreativnosti, duhovitosti, razgranate kulture bunta, koja svedoči o njegovoj velikoj životnoj snazi i mogućnosti da se pojačava. Pa dalje – građani su spremali studentima hranu, atmosfera je bila jako dobra, studenti su igrali basket, tenis, pridužili su se protestu i poljoprivrednici, bajkeri, taksisti
Čuvena pesma Desanke Maksimović nosi naziv “Srbija je velika tajna”. U njoj “dan ne zna šta noć kuva”, “niti noć šta zora rađa”, kao što ni “grm šta susedni grm sanja”. I tako dalje. Pesma je često citirana, a neretko i ismevana, uz pozivanje na predosadnu, lošu, nimalo začudnu beskonačnost života u ovoj zemlji. No, događaji kojima prisustvujemo, tzv. aktuelna zbilja, pokazuju da je čuvena Valjevka sa šeširom ipak bila u pravu – bar u ovo naše vreme. Ne samo što niko živ – uključujući najviđenije analitičare, režimske i antirežimske, dobro obaveštene optimiste i pesimiste, zvezdočatce i proroke iscelitelje – pre samo par meseci nije mogao ni u nastupu božanske inspiracije da pretpostavi da će cela Srbija stati na noge a da će vlast, koja je delovala tako premoćno, biti na kolenima, već niko ne može sa sigurnošću da predvidi ni šta će se desiti u roku od samo nekoliko narednih sati.
Elem, pisati za nedeljnik tekst o aktuelnom buntu koji predvode studenti predstavlja veliko iskušenje. Od trenutka kada zaključimo broj (utorak uveče), pa dok se on ne obnaroduje na kioscima, možda sve što napišemo bude, bar u određenoj meri, dovedeno u pitanje.
Recimo, da smo tekst počeli pisati u ponedeljak uveče, ujutro bismo napisano mogli hitnuti u kantu za smeće, popularni risajkl-bin. Ko bi pretpostavio recimo da će premijer Vučević, koji je prethodnog dana u “istorijskom obraćanju” trojke “naciji” (sa šefom i Brnabić Anom) delovao tako samopouzdano, sutradan podneti neopozivu ostavku. I on i njegov drugar-naslednik Milan Đurić, koji je, kao i Vučević, imao ne baš prijatnu dužnost da izigrava gradonačelnika Novog Sada.
Podsetimo, jer će u četvrtak možda to neko i zaboraviti. Razlog za ostavku dva drugara je sledeći: izvesni bilmezi, izašavši iz naprednjačkih stranačkih prostorija u Novom Sadu, pokazali su – na tragu smelosti predsednika Vučića – izuzetnu hrabrost i palicama pretukli studente, jednu studentkinju veoma ozbiljno povredivši. Udarali su je palicama dok je ležala na zemlji. Vučević i Đurić su svojim ostavkama potvrdili da su nedelo učinili naprednjački aktivisti.
E sada, možemo pretpostavljati da li je zaista to pravi razlog, da li su odluku doneli samostalno a onaj gore je samo aminovao, ili ih je odozgornik zamolio da se povuku. Jedino je sigurno da bi Vučić naterao i rođenu decu da podnesu ostavku na detinjstvo ako bi to njemu sačuvalo vlast. Neki kažu da je u pitanju defanzivni Vučićev potez, povučen stoga što je uvideo da oni ofanzivni samo stvaraju kontraefekte. Što se njegova spin-menažerija i politički saradnici više trude da zaustave i obesmisle ogromni građanski bunt, predvođen studentima i srednjoškolcima, ovaj postaje sve veći i sve moćniji i sve obuhvatniji i sve smisleniji.
Nećemo sada da spekulišemo ni o tome ko je naredio bilmezima da odsuču palice i da li su niži stranački kadrovi (čitaj, osobe koje su ili već poznate ili će uskoro biti poznate organima gonjenja) doneli odluku na svoju ruku? Da li je stvoreno čudovište koje čak ni vrh stranke i države ne može kontrolisati? Ni da li je u celoj ovoj gunguli, koju prate i sukobi unutar stranke i organa vlasti, uopšte opstala jasna hijerahija moći unutar stranke? Što bi narod rekao, možda se ne zna ko tu koga zaskače.
SEDMIČNI PREGLED
Uz nemili događaj u Novom Sadu, ostavke Vučevića i Đurića i masovne proteste koje je zločinački akt produkovao u mnogim gradovima Srbije – protekle sedmice političku scenu u najvećoj meri obeležila su tri događaja – generalni štrajk, Autokomanda i Jagodina. Ovo izričemo uz bojazan da ćemo potceniti brojne druge proteste koji se odigravaju diljem zemlje, čak i u onim mestima gde pobune nije bilo nikada u novijoj istoriji. Kako kaže naš sagovornik politikolog Dragan Popović: ako je protest u novosadskom predgrađu Futog na ulicu izveo jako mnogo ljudi, a znamo da je Futog jedno od naprednjačkih utočišta, onda je jasno da su se stvari u Srbiji jako, jako promenile za samo nekoliko meseci.
Događaj u Jagodini je najmanje bitan, koliko god vlast truda u njega uložila i najavljivala ga iz svih svojih medijskih višecevnih raketnih bacača. Prema Arhivu javnih skupova, naprednjaci i njihovi partneri uspeli su da u nekadašnjem Svetozarevu, sa svim onim autobusima ko zna odakle pristiglim, sakupe tek 14000 ljudi. Taj broj studenti dostignu jednom objavom na društvenim mrežama, realno. Toliko se demonstranata okupljalo, i to spontano, čak i u nekim manjim gradovima Srbije.
Vučić je u Jagodini i formalno najavio stvaranje “čuvenog” Pokreta za narod i državu. Podsetimo da je ovakakav pokret, koji će objediniti sve abonente režima, uključujući i one koji su se do sada krili iza zavese, već proklamovao nekoliko puta proteklih godina. Čini se da je sada zakasnio da se ogradi od svoje i drugih stranaka vlasti. Skup u Jagodini je pokazao njegovu političku nemoć, a Pokret izgleda kao potez očajnika.
Drugi sagovornik, advokat Božo Prelević, ukazuje nam na jedan interesantan detalj jagodinskog derneka. Naime, Vučić je najveći i jedini iskren aplauz dobio kada je rekao da zna da građani imaju probleme sa bahatim predstavnicima SNS na lokalu. Ako ni po čemu drugome, onda je samo po ovome Vučić mogao da skonta dokle je stvar za njega i njegovu stranku pristigla!
foto: marija jankovićSVI NA AUTOKOMANDU: Studenti, đaci, građani,…
GENERALNI ŠTRAJK
Istog dana, u petak, na poziv studenata i uz podršku mnogih režimskih protivnika, u Srbiji je ogranizovan generalni štrajk. Neki će reći – generalna proba generalnog štrajka. Mnogi su verovali da će poziv polučiti mršav rezultat, a onda su se iznenadili kada su prošetali ulicama i videli da mnoge radnje odista ne rade. Da su se neki lanci prodavnica pridružili štrajku. Da su i mali privatnici, bez obzira na gubitak prihoda i mogućnost da budu mete inspekcijske odmazde, odlučili da zamandale vrata, sve sa natpisima kojima podržavaju studente i njihove zahteve. Ako tome dodamo da su se štrajku pridružili i neki sindikalisti u državnim i javnim preduzećima, te sada već tradicionalno kulturni i prosvetni radnici, nezavisni mediji, poljoprivrednici, advokati i drugi – nikako se ne može reći da je stvar propala. Naprotiv, čini se da je ovo samo uvod u pravi generalni štrajk, kojem će se možda pridružiti i neka velika javna preduzeća, kako se šuška. Možda ih Vučevićeva ostavka samo ohrabri.
Istog dana održani su i studentski i skupovi podrške studentima širom Srbije. Prema podacima Arhiva javnih skupova, na ulicama u Beogradu je bilo više od 50000 demonstranata, u Novom Sadu 22000, u Nišu 10500, a u Kragujevcu između 5500 i 6000 građana. I tako dalje. Najvažnija je vest da energija bunta ne čili, naprotiv, ona se obnavlja i jača, za šta su svakako zaslužni mudri i kreativni potezi studenata te kretenske akcije vlasti, kao i brojni incidenti koji prate građanski bunt.
Podsetimo da je tog dana jedna studentkinja povređena nakon što ju je vršnjakinja udarila automobilom. Ako i nisu naređeni odozgo, ovakvi incidenti su posledica režimske kampanje protiv studenata. Studenti su nazivani svim pogrdnim imenima ovoga sveta. Jedino nisu bili agenti vanzemaljaca, bar ne da mi znamo.
foto: marija janković…poljoprivrednici
BLOKADA AUTOKOMANDE
Potom je u nedelju i ponedeljak održan još jedan spektakularni protest u organizaciji studenata – dvadesetčetvoročasovna blokada Autokomande, ključne beogradske saobraćajne petlje. Sve je delovalo kao da se sanja. Besprekorna organizacija, poruke na transparentima koje ćemo dugo pamtiti. Ovi protesti su drugačiji od svih ranijih antirežimskih i zbog beskrajne kreativnosti, duhovitosti, razgranate kulture bunta, koja svedoči o njegovoj velikoj životnoj snazi i mogućnosti da se pojačava. Pa dalje – građani su spremali studentima hranu, atmosfera je bila jako dobra, studenti su igrali basket, tenis, pridužili su se protestu i poljoprivrednici, bajkeri, taksisti… Zorom su već stanari okolnih zgrada donosili jutarnju kafu, a vozači studente i druge pozdravljali sirenama. Koliko se ljudi izmenjalo na trgu tokom 24 sata, niko ne može da proceni. Svakako je brojka impozantna.
Božo Prelević kaže da je verovatno 200.000 do 300.000 ljudi prošpartalo Autokomandom tokom 24 sata. Na skupu je video i mnoge “neočekivane ljude”. Bilo je tu, kako kaže, mnogih sudija i tužilaca koji su do sada ćutali, visokopozicioniranih i veoma uticajnih predstavnika BIA i policije koji su u penziji. Jasno je da se promenilo raspoloženje i među policajcima, pa i među novinarima režimskih medija. Nema tu više ni “e” od entuzijazma. Veli da i iz crkve sve češće pristižu glasovi visokih dostojanstvenika koji znaju da njihove molitve ne treba da budu usmerene ka zaštiti kriminala i bezakonja.
“Posle skupa na Autokomandi stvar je jasna, više niko ne veruje Vučiću. On više ne može da šibicari sa svojim sitnim forama i fazonima. Ne može više da zaluđuje ljude”, kaže Prelević.
IREVERZIBILNI PROCES
Koliko god živeo u svom svetu, Vučiću mora biti jasno da je veličanstveni skup na Autokomandi još jedan u nizu i potpuno neoboriv dokaz da se stvari ne mogu ni u bajkama za decu vratiti na tačku pre 1. novembra i pada nadstrešnice u Novom Sadu. Sada je kasno da analizira i ispravlja ključne greške učinjene posle ovog datuma, a pogotovo je kasno da se kaje i da pokuša za zabašuri sva bezbrojna i biblijska nepočinstva tokom proteklih dvanaestak godina, a kojima se on nalazi na vrhu lanca odgovornosti.
Međutim, s druge strane, nejasno je kako će se stvari okončati, u kom će pravcu ići, kakva će biti i da li će postojati valjana politička artikulacija svih ovih događanja, ove impozantne energije. Pre svega, nejasno je zbog iracionalnog ponašanja vlasti.
“Svi smo svesni da više nema nazad, nema povratka na staro, ali je vrlo nezahvalno, čak nemoguće prognozirati kako će sve završiti. Vlast donosi prilično iracionalne poteze, što nije ništa novo, čak je za autokratske režime to uobičajeno, pogotovo kada se nađu u krizi. Ne možete da uzmete neke racionalne parametre pa da izvedete zaključak šta će se desiti, pošto sve zavisi od volje i raspoloženja jednog čoveka. Ali svakako je jasno da ogromna društvena kriza koju Vučićev režim kontinuirano proizvodi u poslednjih bezmalo 13 godina ide polako ka svom razrešenju”, kaže Popović.
PRELAZNO REŠENJE
Da imamo iole normalnu vlast, stvar bi bila jasna: formiranje nekakve prelazne vlade koja bi bila vremenski oročena sa zadatkom da organizuje fer, slobodne i ravnopravne izbore, ono što Srbiji nedostaje od 2012. godine. Mogla bi usput da se pozabavi i bezbrojnim korupcionaškim aferama vlasti, omogućujući pravosuđu da radi svoj posao. Čak i ako bi vlast na to pristala, postavlja se pitanje ko bi bio u prelaznoj vladi, odnosno postavlja se pitanje koji će subjekti o njoj pregovarati. Studenti? Ko, kako, s kim? Sa Vučićem? Kako, kad on nije nadležan? Opozicija možda može dati nekakav doprinos, ali ne odveć veliki, pošto i ona muku muči sa legitimitetom.
Tu dolazimo i do velikog problema naše političke scene, nepopularnosti političkih stranaka kao takvih. Postoje i novi politički akteri koji bi voleli da kapitalizuju proteste, ali to im za sada ne ide od ruke. Naš sagovornik, advokat Božo Prelević, kaže da bi o prelaznoj vladi pregovore trebalo da vodi politička snaga koju bi podržali studenti. Odnosno, da bi vlada morala da bude zapravo ekspertska.
No, da li je to realno, da li je moguće da se nova politička snaga stvori na uzburkanom moru? I Prelević se to pita. Po njemu, Vučić bi radije pristao na prelaznu vladu koju bi činile stranke vlasti i opozicione stranke, ali da bi opozicija napravila ozbiljnu grešku ukoliko bi na takvo što pristala. Na ekspertsku vladu Vučić nikada ne bi pristao, bar ne u ovom trenutku, jer bi ona, kako kaže, otvorila medije i pročešljala biračke spiskove, što zasigurno znači kraj njegove vlasti. U svakom slučaju, veli, potrebno je da se pametan pritisak nastavi nesmanjenom žestinom i da se na osnovu razvoja situacije donose odluke.
foto: marko dragoslavić / fonetPOSLE KUKAVIČKOG NAPADA NA STUDENTKINJU I STUDENTA: Protest u Novom Sadu 28. januara
NOVI IZBORI
Jedna od mogućih opcija su novi izbori. Neki analitičari smatraju da je ostavka Miloša Vučevića podnesena (i) zbog toga, dakle ne da se formira nova vlada nego da se raspišu novi izbori pod izlikom da je novu vladu nemoguće sastaviti.
“Vučić će nuditi razne stvari. Za njega su najsigurniji novi izbori. A svako ko iz opozicije zagovara nove izbore, pri ovakvim izbornim uslovima, pri nesređenim spiskovima i ovakvim medijima – nije opozicija, budite sigurni u to. Mislim da su studenti oni koji treba da daju legitimitet sasvim novoj političkoj snazi da se uključi u političko rešavanje trenutne situacije, pre svega svojim profesorima i ljudima kojima veruju”, kaže Prelević.
Popović takođe tvrdi da novi izbori ne bi bili mogući bez širokog društvenog dogovora koji bi uključivao značajno poboljšanje izbornih uslova. “Niko iz opozicije ne bi smeo da pristane na izbore u ovakvoj situaciji. Neće im to dozvoliti ni studenti koji su, na sreću svih nas, preuzeli brigu o našem društvu”, kaže Popović.
Popović kaže da u velikom buntu opozicija ima najmanju ulogu. “Ovo je zapravo pobuna društva protiv zarobljene države koju je okupiralo društvo okupljeno oko Aleksandra Vučića. Ustale su najrazličitije društvene grupe koje su, svaka na svoj način, prepoznale da je ovo trenutak kada mora da se kaže – dosta. Ogromna energija, masovnost, kreativnost – sve to budi nadu da je moguće nešto napraviti od ovog društva i sve uliva veliki optimizam, bez obzira na to kako se kratkoročno sve završilo”, kaže Popović.
foto: marko dragoslavić / fonet…
SUKOBI UNUTAR STRUKTURA MOĆI
I po tome ko sve podržava studente, i po tome ko se pojavljuje na protestima, i po poslednjem incidentu u Novom Sadu, pa i po logici stvari, jasno je da postoje sukobi unutar struktura moći, specifično unutar SNS.
“Ništa drugo se i ne može očekivati. SNS nije klasična stranka, njihove članove ne okuplja nikakva ideologija niti uverenje”, kaže Popović. “Malo se oslanjanju na srpski nacionalizam, to je najbliže ideologiji što mogu da priđu, ali i to je dosta plitko. To je skup obožavatelja Aleksandra Vučića. A obožavaju ga samo zato što im je nešto omogućio, od zaposlenja do ukradenih milijardi. U ovakvoj situaciji jedino što ih vezuje jeste strah, zajednički interes da izbegnu krivičnu odgovornost i želja da sačuvaju nelegalno stečenu imovinu. Naravno da u takvoj grupi dolazi do turbulencija, postepenog raspadanja, samo treba da sačekamo da vidimo koliko će to intenzivno da bude i koliko će dugo trajati.” Kada je reč o sukobima unutar stranke, Prelević kaže da je već sada jasno kako će stvari izgledati u bliskoj budućnosti. “Prvo će bežati oni koji su nezakonito zaradili ozbiljne novce i pokupovali kuće po Španiji, Italiji, Grčkoj i Americi. Oni nemaju nameru da brane Vučića po cenu zatvora. Potom su tu ljudi koji su se obogatili a nisu činili krivična dela, koji su dobijali unosne poslove i slično. Ni oni neće uz Vučića sačekati rasplet situacije, jer će želeti da zaštite svoje novce i svoju familiju. Najopasniji su predstavnici kriminalnih grupacija koji su se enormno obogatili zahvaljujući SNS. Oni bi mogli da budu pretorijanska garda koji će štititi Vučića po svaku cenu”, kaže Prelević.
Prelević kaže da mnogi tvrde da studenti nemaju mnogo vremena, ali da je to glupost. “Vučić nema vremena, on se dezintegriše kao šumeća tableta u čaši vode. Urušio je sve institucije, državu, društvo, opoziciju i parlament, a sada bi da pravi neke pregovore na razvalinama sistema. On je, u stvari, građanima Srbije uzeo sve – osim ulice. A sada nema odgovor na ulicu, niti će ga imati”, kaže Prelević.
Poznato lice
foto: x.com…
Među uhapšenima osumnjičenim da su pretukli studente u Novom Sadu u ranim jutarnjim časovima 28. januara nije i Marko Tošin koji je, prema rečima očevidaca, bio sa batinašima.
Inače, on je učestvovao i u napadu na lidera Lokalnog Fronta Peđu Voštinića kada je udaren autom dok je vozio bicikl. Tada je Tošin bio u automobilu koji je išao iza “škode” koja je udarila Voštinića. Navodno je nedostupan pravosudnim organima koji ga traže po dve poternice: jednoj od Višeg, drugoj od Osnovnog suda u Novom Sadu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bolji i lepši datum od 15. februara kragujevački studenti nisu mogli da odaberu za veliku blokadu ovog grada. Sve je u tom izboru savršeno. I vreme i mesto i višestruka simbolika koju Sretenje, Dan državnosti i Kragujevac nose kad se povežu
Kuda se to uputila Srbija? Koji je izlaz iz ove krize? Šta treba da se desi da tužilaštvo sasluša Aleksandra Vučića koji je javno tvrdio da zna ko je počinio krivično delo bespravnog rušenja u Hercegovačkoj ulici i time počinio krivično delo prikrivanja počinioca krivičnog dela? Drugim rečima: koliko bi pritisak u društvu morao da poraste da ova vlast pristane na vladavinu prava koja bi značila njeno razvlašćenje
Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu
Nastavnici, advokati, glumci i drugi radnici prekidaju posao, studenti su u stalnoj blokadi fakulteta i ulica, a demonstrira se i u najtvrđim uporištima Srpske napredne stranke. Dok se Vučićev karavan seli iz grada u grad, protesti ga prate u stopu. Šta se do sada zaustavilo i gde sve to vodi
“Blokade imaju sve odlike organske promene – promene koja je čista, samonikla i originalna. U takvim okolnostima, teško da je bilo kakva podrška sa strane potrebna da se protest pretvori u političku promenu. Najveća snaga ovog protesta su čvrsti zahtevi. Protest je čist i neinstrumentalizovan. Štaviše, i onaj koji bi pokušao da ga instrumentalizuje, ne zna kako bi to uradio. Zato će svi međunarodni faktori čekati da vide razrešenje situacije i nakon njega zauzeti nove pozicije”
Odbor Festa je doneo odluku da taj festival više neće biti u februaru nego u septembru. Stiče se utisak da je rešavanje ovog sporednog problema zapravo samo najava rešavanja onog suštinskog
Lažov zna razliku između stvarnosti i laži. Zato i jeste lažov. Zato se smatra uračunljivim. Ali više nismo sigurni da Aleksandar Vučić tu razliku pravi
Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Sa megafona bruji glas koji ljubazno podseća okupljene da sakupljaju za sobom i ne ostavljaju smeće. Akcija čišćenja uskoro počinje i trajaće poslednja tri sata blokade. Polako se pakuju neki od transparenata, dok oni zakačeni na nadvožnjaku iznad autoputa ostaju kao podsetnik. A onda, studenti će se podeliti. Neko ide kući da se odmori, a neko – pravac na fakultet. Blokade se nastavljaju
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!