Eskalacija fizičkih napada na novinare, zajedno sa intenziviranjem institucionalne represije i nezakonitim digitalnim nadzorom, signalizirala je naglo pogoršanje medijskog okruženja u Srbiji u 2025. godini, pokazuje godišnji izveštaj Centra za medijski pluralizam i medijske slobode.
Izveštaj navodi da se medijsko okruženje u Srbiji nalazi u zoni visokog rizika, s prosekom od čak 74 odsto. Po oblastima rizici su: osnovna zaštita 69 odsto, pluralarizam tržišta 74 odsto, politička nezavisnost 81 odsto, socijalna inkluzivnost 74 odsto.
Među zemljama koje su obuhvaćene izveštajem gore je samo u Mađarskoj gde je rizik po medijsko okruženje ocenjeno sa procentom više od Srbije – 75 odsto, doduše pore nego što je Viktor Orban smenjen sa vlasti.
Šta je doprinelo lošem stanju
Izmene zakona koji se odnose na medije (Zakon o javnom informisanju i medijima i Zakon o elektronskim medijima) su sprovedene na brzinu bez prethodne javne rasprave, usred žestokih antivladinih protesta u junu 2025. godine.
Izmene Zakona o javnim medijskim servisima nisu uspele da reše fundamentalno pitanje političke i finansijske nezavisnosti javnih servisa u praksi.
Zatim je, u novembru, nadležno ministarstvo pokrenulo formiranje radnih grupa zaduženih za sprovođenje „reforme“ medijskih zakona, pod navodnim ciljem usklađivanja nacionalnih propisa sa Evropskim zakonom o slobodi medija.
Međutim, ovaj neinkluzivan i netransparentan proces je patio od odsustva demokratskih osnova i isključivanja javne rasprave.
Pokušaj imenovanja članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije ponovo je propao krajem 2025. godine, uglavnom zbog toga što je vladajuće parlamentarne većine kršila zakon, ostavljajući medijski sektor bez glavnog regulatornog tela više od godine.
Društvene mreže, kao slobodne platforme za širenje necenzurisanih vesti, pokazale su se posebno važnim tokom političke krize 2025. godine, dok su mejnstrim mediji bili pod povećanom političkom kontrolom.
Napori vlasti da eliminiše preostale kritične medije iz Junajted medija izašli su na videlo, zahvaljujući procurelom snimku telefonskog razgovora. Međunarodni posmatrači upozorili su da ova eskalacija predstavlja direktan izazov obavezama Srbije u okvirima pristupanja Evropskoj uniji.
Najveći problemi po oblastima
Kada je u pitanju osnovna zaštita, među ključnim problemima su nasilje nad novinarima koje je naglo eskaliralo, posebno nad reporterima koji su izveštavali o građanskim protestima i blokadama. Novinare su često ometali državni službenici, a klima nekažnjivosti počinilaca negovana je na najvišem državnom nivou.
Sloboda izražavanja dramatično je narušena jer su novinari, aktivisti i akademici koji su izrazili podršku antikorupcijskim protestima bili meta, a vlasti i njima lojalni mediji su ih pratili, uznemiravali i optuživalia za organizovanje demonstracija kao deo agende koju podržavaju strani mediji.
Pluralizam tržišta je sa stalno pod visokim rizikom, a osnovni problemi su važeći propisi koji omogućavaju skriveno vlasništvo ili neotkrivene veze između vlasnika medija i političkih aktera. Javni registri i dalje ne uspevaju da obezbede potpunu transparentnost vlasništva, jer stvarni vlasnici često ostaju skriveni iza podružnica.
Nedostatak sveobuhvatnih finansijskih informacija o specifičnim tržištima kao što su televizija, internet, štampa i radio predstavlja ozbiljnu prepreku postizanju transparentnosti u vlasništvu nad medijima.
Politički zavisni mediji
Oblast političke nezavisnosti je najugroženija među četiri procenjene oblasti, sa visokom ocenom rizika. Najozbiljnije pretnje javnom interesu u medijima proizilaze iz ukorenjenih klijentelističkih mreža koje povezuju vlasnike medijskih kompanija sa političkim vlastima. Ove veze se protežu i van nacionalnog nivoa, uključujući međunarodne aktere.
Politički uticaj vladajuće elite oblikovao je imenovanja i smene rukovodstva i glavnih urednika u nekoliko medijskih kuća. Slučajevi Juronjuz Srbija i Junajted medija iz 2025. godine ističu krhkost uređivačke autonomije, pokazujući kako promene vlasništva i spoljni akteri mogu diktirati uređivačku praksu.
Oblast socijalne inkluzivnosti nalazi se u zoni visokog rizika. Dok javni emiteri pružaju nešto bolje izveštavanje o manjinskim zajednicama u poređenju sa privatnim medijima, njihovi interesi ostaju nedovoljno razmotreni.
Pristup informacijama ostaje neadekvatan za osobe sa invaliditetom, dok REM ne sprovodi svoje obaveze praćenja u tom pogledu.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!