"Da pitanje Kosova nikada nije bilo pitanje položaja srpske zajednice na Kosovu, i pitanje njenih pripadajućih prava, govori položaj u kojem su se Srbi sa Kosova našli u raseljeništvu"
U okviru debate o položaju raseljenih lica u Srbiji i srpske zajednice na Kosovu, i o perspektivi za njihovo unapređenje, održanoj u Medija centru, predstavljena je studija „Raseljena lica na granici srpske i kosovske politike“ autorke Jelene Grujić Zindović. Ova studija je rađena pod pokroviteljstvom fondacije „Friedrich Naumann Stiftung für die Freiheit“ i deo je dugogodišnjeg rada autorke na temu političke upotrebe izbeglica i raseljenih lica.
foto: medija centarAUTORKA STUDIJE: Jelena Grujić Zindović
Poseban značaj ovog rada je u tome što je hronološki i sistematski objedinjena kompleksnost fenomena raseljeništva sa Kosova, i konfliktnog i ekonomskog. U fokusu istraživanja nalaze se uzroci i tokovi raseljavanja Srba sa Kosova posle rata 1999, koje je po autorkinom zaključku dodatno opterećeno politikom, što mu daje posebnu težinu.
Kao jedan od ključnih problema raseljeništva, u studiji se izdvaja pitanje imovine. „Jedan od osnovnih postulata građanskog koncepta države, imovinsko pravo, i dalje je jedno od najspornijih pitanja na Kosovu. Pritom, problemi sa kojima se susreću manjinske zajednice u procesu povratka imovine, o čemu se iz dobrih razloga govori kao o preduslovu povratka na Kosovo, samo su nastavak nasleđenih problema. O razmerama tog problema možda najviše govori podatak da do 1999. godine, 43 odsto imovine na Kosovu nije bilo u privatnom vlasništvu. A sve ono što nije bilo u privatnom vlasništvu danas je predmet spora između Kosova i Srbije.“
Kroz promenu politike prema raseljenima, zapaža autorka, snažno se reflektuje i promena politike prema Kosovu. „Raniji period bio je obeležen insistiranjem na povratku kao jedinim mogućim rešenjem za pitanje raseljenih lica, a potom je postepeno došlo do promene u stavu institucija Srbije – uvedena je integracija kao opcija u politički diskurs. Ta promena, u martu 2011, poklapa se sa početkom briselskog dijaloga i sa intenziviranjem procesa evropskih integracija. Istog meseca, Vlada Srbije usvojila je revidiranu i dopunjenu Strategiju za rešavanje pitanja izbeglica i interno raseljenih lica, u kojoj se, gotovo u rangu preambule Ustava Srbije koja se odnosi na Kosovo, konstatuje ‘nova’ realnost raseljeništva, i objavljena je prva ozbiljna analiza potencijala povratka raseljenih na Kosovo, koju su radili Komesarijat i UNHCR.“ Ta analiza, kako se navodi u studiji, pokazala je da je veoma mali procenat među raseljenima iskazao spremnost za povratak, odnosno „značajan pad“ u odnosu na ranije ankete u kojima se više od polovine ispitanih izjasnilo da bi bilo spremno na povratak na Kosovo. Prema tim podacima, svega 11.898 domaćinstava, odnosno 5132 domaćinstva u potrebi, želi da se vrati na Kosovo.
Na to se nadovezuje i interesantno lično zapažanje autorke: „Iznela bih ovde jedno svoje zapažanje, koje ne mogu empirijski da potkrepim budući da se bazira na iskustvu a ne na istraživanju baziranom na upitniku, ali ga smatram važnim i indikativnim. Nakon desetina i desetina razgovora sa kosovskim Srbima koji već duže vreme žive u Srbiji, primetila sam da je kod onih koji su prodali svoju imovinu i nastanili se u drugim područjima, izvan Kosova, prisutan veoma veliki otpor prema zavičaju. Velika većina njih nije više nikada posetila Kosovo, i to ni ne namerava. (…) Rečima jednog od informata, stav bi se mogao sumirati u zaključak da bi ‘poseta bila suviše bolna’. Ni kod jedne druge migratorne grupe u bivšoj SFRJ, tokom više od 20 godina rada na temama migracija, nisam naišla na takvu isključivost po pitanju posete zavičaju. Za razliku od integrisanih kosovskih Srba, jedan deo raseljeničkog korpusa koji je ostao na margini društva do danas, ili je svoje probleme rešio polovično, pokazuje interesovanje za Kosovo i održava kontakte sa zavičajem. Ta podgrupa raseljenika veoma je po tome slična Srbima koji su izbegli iz Hrvatske, koji takođe u značajnom broju održavaju neku vrstu interakcije sa zavičajem.“
Sumirajući sve ono što je uticalo na sudbinu raseljenih lica sa Kosova, u zaključnim rečenicama ove studije kaže se: „Da pitanje Kosova nikada nije bilo pitanje položaja srpske zajednice na Kosovu, i pitanje njenih pripadajućih prava – kao što to voli da definiše zvanična politika Beograda poslednjih 20 godina – govore položaj u kojem su se Srbi sa Kosova našli u raseljeništvu i način na koji su zbrinjavani oni kojima je bila potrebna pomoć. Čitava grupa građana ostala je gotovo bez osnovnih prava, iako ‘unutar granica jedne iste zemlje’, našavši se u situaciji da sistemom svedoka dokazuje roditeljstvo, diplome, vlasništva.
Srbima se osporavalo pravo na raseljenje iz jedne izuzetno zapuštene i zaostale regije, i to u eri masovnih migracija motivisanih prosperitetom. Kosovski rat je samo pogoršao nasleđeno ekonomsko stanje. Istorija Kosova je istorija konflikta, koja je paralelno bila i ostala i istorija ekonomskih migracija; to je izuzetno važno imati u vidu, jer se problemi raseljenih neće zatvoriti dokle god se prenebregava i taj faktor – kao sasvim legitiman motiv u životu svakog pojedinca.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Sektor za vanredne situacije, uputilo je upozorenje gradskim i opštinskim štabovima za vanredne situacije za hitno preduzimanje operativnih i preventivnih mera, a u skladu sa najavama Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ)
U izveštaju Stejt departmenta je navedeno da Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za suzbijanje trgovine ljudima ali i da ulaže značajne napore da to učini
U četvrtak 6. juna 2024. u klubu “Privrednik” održan je događaj #AccelerateSustainability, tokom kojeg su predstavljeni izveštaji o održivom poslovanju Nelt Grupe i njenih članica, kompanija Neoplanta i Baby Food Factory (BFF). Na početku događaja prisutnima se obratila Tanja Miščević, ministarka za evropske integracije
Roditelji ovo neće trpeti, donosioci odluka više se i ne pretvaraju da im je stalo do dece – kažu u portalu Bebac čiju je peticiju za vraćanje dečjeg televizijskog programa potpisalo više od 13.000 ljudi. Odlukom REM-a više nije važno da televizija ima više od 20 odsto kvalitetnog programa
U subotu 1. juna, dan pred izbore i usred izborne tišine, Organizovana grupa SviĆe organizuje veliko aktivističko okupljanje u Parku Tašmajdan, u Beogradu, pod nazivom “Zečija posla – Buka u tišini”
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!