Privatizacija osiguravajućih društava
Lek za budžet, šteta za državu
Moglo bi da se postavi pitanje opravdanosti i nužnosti "prodaje državnog kapitala" u osiguravajućim društvima u situaciji nesređenog i slabo razvijenog tržišta
Moglo bi da se postavi pitanje opravdanosti i nužnosti "prodaje državnog kapitala" u osiguravajućim društvima u situaciji nesređenog i slabo razvijenog tržišta
Za svedoka tog vremena biramo neobičnu ličnost: Đorđe Lobačev, Rus, rođen u Skadru 1909, gde mu je otac bio ruski carski vicekonzul; krstio ga vojvoda grahovski i zetski knez Dimitrije Petrović Njegoš; detinjstvo i ranu mladost proveo je u Novom Sadu; diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu; bio ilustrator "Politike", nacrtao je prvog srpskog strip junaka. Od oktobra 1944. do maja 1945. bio je prevodilac u štabu general-lajtanta Vladimira Ivanoviča Ždanova i s Crvenom armijom išao do Beča. Po zakonu iz 1946, izabrao je sovjetsko državljanstvo, a ostao da živi u Beogradu. (Jedan član PK Srbije, možda Pribićević, tada je rekao: "Mislim da onaj koji danas ne bi hteo da postane sovjetski građanin, ne bi mogao da bude ni jugoslovenski građanin.") U vreme Informbiroa prognan u Rumuniju, gde je crtao političku karikaturu u nedeljnom listu Kominforma "Za trajni mir i međunarodnu saradnju". Tek posle Staljinove smrti odlazi u Rusiju, jer ranije nije smeo, živeo je u Sankt Peterburgu, gde je nacrtao prvi sovjetski strip. Povremeno dolazi u Beograd posle 1964, gde je 1997. štampana knjiga njegovih sećanja Kad se Volga ulivala u Savu. Iz te knjige biramo nekoliko detalja – zato što opisuju kako je oslobađan deo grada u kome se nalazi naša redakcija i zato što lapidarno, a plastično i upečatljivo osvetljavaju mešavinu straha i egzaltacije, kovitlac Oslobođenja, kad "seku šumu, a iverje leti"
Malo ko od nas može drugačije da zamisli našu ili svetsku prošlost, pogotovo Drugi svetski rat, mimo slika iz filmova. Te slike i predstave su toliko jake da dolazi do sasvim paradoksalnih obrta: na primer, dovoljno je setiti se ravnogorskih majskih teferiča i videti da u našoj zemlji današnji sledbenici ravnogoraca svoj vizuelni imidž neguju po ugledu na filmove Veljka Bulajića i TV drame Save Mrmka
Staljin, Gulag – cena koju je najviše platio sam ruski narod – pakt Ribbentrop–Molotov, Katinska šuma, sovjetska okupacija baltičkih država... to, i mnogo čega još drugog, poglavlja su koja ovog 9. maja nisu na dnevnom redu. Na dnevnom redu je nešto sasvim drugo: odavanje počasti za blizu 27 miliona sovjetskih žrtava, vojnika Rajanoviča koji su ostavili svoje kosti na stanicama "križnoga puta", ili "crvenozvjezdanog puta" svejedno, od Volge do Berlina
Popravka se ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja
Varničenja oko načina na koji će se reorganizovati ovdašnje zdravstvo traju već dugo. Svaki predlog za rešenje tog pitanja izaziva manju ili veću buru, otkrivajući postojanje jakih interesa u čijem sudaru stradaju građani
Svaki ponuđač koji na tenderima u Srbiji konkuriše sa stranim radnicima koji rade na crno i dobije posao kao najpovoljniji ponuđač zbog niske cene, nanosi milionsku štetu budžetu Srbije na ime neplaćenih radnih dozvola, poreza i taksi
Borba protiv korupcije dug je proces. Napredak je uočljiv pre svega u oblasti zakonodavstva ali problemi nastaju prilikom primene tih zakona
U narednih godinu dana iz prerađivačkih kapaciteta preseliće se 17,5 miliona dolara državnog novca u privatne džepove – optužuje Vladu Srbije menadžment pančevačke rafinerije. Da li posle ministarske galantnosti možemo očekivati da srpski šeici cisternama zaposednu i državne naftne bušotine
Ako se u Bor ulazi sa južne strane, putem koji ga povezuje sa Koridorom 10, utisak je da je to grad pravljen po meri čoveka: izrazito je urban, sa dobrom infrastrukturom, širokim ulicama i lepim drvoredima. Utisak je malo drugačiji kad se priđe centru grada nad kojim se uzdižu dva ogromna fabrička dimnjaka kao simboli industrijskog napretka. Zgrade su prekrivene odbojnom patinom, svojstvenom svim industrijskim gradovima. Nekoliko stotina metara od centra prema severu zjapi ogromna rupa prečnika desetak, a duboka skoro pola kilometra, neuklonjiv spomenik stogodišnjoj eksploataciji bakarne rude, napušteni kop koji je bukvalno progutao polovinu starog gradskog jezgra. Obod rupe se i dalje urušava, vukući u provaliju kuće u blizini koje su eksproprisane i stanari raseljeni, ali u njima trenutno žive romske porodice koje boljeg smeštaja nemaju. Pejzažom dominiraju, dokle pogled dopire, žuta boja sumpora, siva jalovina i crna šljaka
"Od nas se traži, a mi to i inače moramo učiniti, da se obavi temeljna rekonstrukcija penzionog sistema. Nigde u svetu nije zabeleženo da se iz državnog budžeta izdvaja toliko za penzije kao kod nas"
Demokrate same, ali brojno, proslavile Đurđevdan. Svojima se, kao predsednik stranke, i predsednik Srbije, obratio Boris Tadić, i predsednički stigao da pozdravi, pa i izljubi ne samo svoje nego i popove, policajce, buduće konobare...
"Očekujemo da ćemo osigurati participaciju u vlasti u mestima gdje Srbi imaju većinu, ali i gde je nemaju. Mi jesmo manjina ali, i po ustavnom zakonu i po broju, imamo prava na donošenje odluka"
Nekoliko kilometara od Zvečana, među brdima jalovine iz rudnika Trepča, ljudi umiru, sporo i mučno, od smrtonosne kombinacije olova u krvi i činovničke bezdušnosti
Uoči Donatorske konferencije za zaštitu i obnovu kulturnog nasleđa na Kosovu, u Prizrenu je, bez prisustva nadležnog episkopa, počela obnova hrama Bogorodice Ljeviške, kandidata za Listu svetske kulturne baštine
O zapostavljenoj simbolici istorije sindikalnih borbi i o tome da li je ovaj divlji kapitalizam bolji ili gori od onog u kome se odvijala sledeća priča
Srbi u Slavoniji i Baranji ne veruju više nikom. Na najavljenu reintegraciju u Hrvatsku oni reaguju instinktivno – tovare stvari na traktore i kamione i odvoze ih u Srbiju. Potom se vraćaju nazad i sa strahom očekuju rasplet
Dok sedite u vozilu gradskog prevoza i zamišljeno gledate kroz prozor, sa nekog bilborda osmehuje vam se lice poznatog novinara, ušuškanog između reklame za jogurt i reklame za banku koja daje kredite bez žiranata. Otvorite novine, kad isto to. Računica je prosta: ako vas ima na bilbordima i u novinama, uz to i radite na televiziji, pa vas ljudi prepoznaju na ulici, to bi trebalo da znači da ste – zvezda
Kako u medijskoj sferi može da izgleda sprega političkih ambicija, biznisa i vlasništva nad televizijom kao najmoćnijim sredstvom javnog komuniciranja, može se već mesecima videti na primeru BK Televizije
"Sa kapitalom koji je neophodan za razvoj našeg društva i privrede pojavili su se i zaposleni koji su u stvari nelojalna konkurencija. Naši privrednici koji poštuju regulativu i ispunjavaju sve obaveze prema državi i zaposlenima, došli su u poziciju da strane privrednike doživljavaju kao neprijatelje", kaže Branislav Matić predsednik Granskog sindikata metalaca Nezavisnost
Jopet se, pravim i istorijskim povodima, sastao, ovog puta ovim redom, crkveni, državni i vojni vrh, plus prestolonaslednik, pa su i odlučili da nastave da se sastaju dok svi ne savladamo gradivo i spremno uđemo u Evropu
Poplave u Panonskoj niziji su uobičajena pojava i zato svako mesto u priobalju ima razrađene operativne planove za odbranu, kad naiđe poplavni talas. Kada se 20. maja oglasila sirena koja je meštane Jaše Tomića pozivala da dođu na nasip i učestvuju u odbrani, odazvalo ih se više od hiljadu
Najnoviji diplomatsko-vojni skandal mogao se izbeći sa dva kliktaja kompjuterskog miša
"Izvršna vlast drži pravosuđe u pokornosti, insistira na nekvalitetnom pravosuđu, a tako dolazimo do nekažnjivosti krupne korupcije, do grupa koje očigledno odlučuju o svemu u ovoj državi, potpuno svesni da nikakav postupak neće biti pokrenut. Zato su tajkuni bliski partijama na vlasti, ili su njihovi članovi, ili su kućni prijatelji funkcionera tih partija"
Uz Aleksandra Vučića su većinski jedino penzioneri i oni koji imaju najviše osmoletku. Drugim rečima – sirotinja koju je najviše ojadio i u koju se opet uzda
Šta znači kada Aleksandar Vučić na razgovor poziva teroriste, ustaše, izdajnike i ostale blokadere i obara cene hrane i kamate na kredite
Vučićev režim ima dva tipa batinaša – one sa krimi-biografijama i one kojima je partija jedina biografija. Šta drugo da rade osim onog što im se kaže? Ali, to bi isto radili i za drugog gazdu, bez problema
Devojke i momci – žrtve krvave nedelje – konačno su privukli pažnju Evrope. A u zemlji, dobar deo naprednjačkog biračkog tela više se ne pita da li će biti penzija i plata ako Vučić ode s vlasti, već hoće li ih primati ako ostane
Policajka Radosavljević jedva se suzdržavala da ne brizne u plač, dok je stajala kao štit komandantu JZO Marku Kričku kada su mu građani došli na vrata
Šta se dogodilo u garaži Vlade Srbije građani bi zaista mogli i zvanično da saznaju, jer su institucije konačno počele da time da se bave. To bi moglo da znači kolaps postojeće SNS piramide moći, koju drže pravosuđe i policija
Šta znači kada Aleksandar Vučić na razgovor poziva teroriste, ustaše, izdajnike i ostale blokadere i obara cene hrane i kamate na kredite
Studenti u blokadi Filozofskog fakulteta u Novom Sadu tvrde da dekan Milivoj Alanović pokušava da ih izbaci iz zgrade, dok on tvrdi da je sve proteklo bez incidenata
Uz Aleksandra Vučića su većinski jedino penzioneri i oni koji imaju najviše osmoletku. Drugim rečima – sirotinja koju je najviše ojadio i u koju se opet uzda
Ćaci novi direktori, ali i nastavnici, ušli su u škole u Srbiji i učiće našu decu. Počinje nova era u nastavi jer je jedno da naprednjački kadar lupa pečate po opštinama, a nešto sasvim drugo da deci predaje srpski jezik. Ili pak da buduće građevince uče statici