
Bioskop – Tomazo i Zviždači
Neko i nešto u Rimu i Bukureštu
Odavno dokazani i prekaljeni Ejbel Ferara i Korneliju Porumboju u svojim novim filmovima ostaju u okvirima evropske arthaus poetike, ali i proširuju tematsko i stilsko polje svojih opusa
Odavno dokazani i prekaljeni Ejbel Ferara i Korneliju Porumboju u svojim novim filmovima ostaju u okvirima evropske arthaus poetike, ali i proširuju tematsko i stilsko polje svojih opusa
Dva viteza iz Verone, režija Mia Knežević, Šabačko narodno pozorište
"Ukoliko hoćeš da pišeš, moraš da shvatiš da će neko tvoju tragediju posmatrati kao šalu. Ukoliko to nisi spreman da prihvatiš, nemoj pisati. To dalje znači da ne možeš pisati bez empatije i ljubavi prema cijelom svijetu. No, sebe u toj priči moraš prestati doživljavati ozbiljno. Da citiram Vendersa: sve u ovom životu treba posmatrati ozbiljno osim sebe samoga"
"Ne verujem da je iko ko je odrastao devedesetih izbegao da ponese određenu vrstu traume zbog stvari koje su se dešavale, samo zavisi kako se odnosio prema njoj. Čovek se prilagodi na svašta, nije to problem. Problem je šta se dešava u čoveku kad živi takav život koji ga menja na ćelijskom nivou"
Država ovde ne postoji da garantuje primenu zakona i društvenog dogovora, već da legalizuje prisvajanje i zloupotrebu javnih resursa, MSU je samo jedan od njih
Alber Kami: Kaligula; režija Snežana Trišić; Narodno pozorište
Atelje 212 izašao je pred publiku s predstavom koju je publika volela i voleće je opet, i s glumicama koje igraju onako kako publika voli
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
Licem u lice (Forhøret), Kristofer Boe (scenario Kristofer Boe i Jakob Vajs), Miso film, 2019.
Ovo je vrhunski dizajniran, pametan, ali i uzbudljiv film, duhovit, krcat šarmantnim i/ili zanimljivim likovima, pun zgodnih rediteljskih rešenja, a uz to u dramaturškom smislu jasno utemeljen u krivudavom a ipak dovoljno zauzdano glavolomnom pristupu naraciji
Film Maše Nešković je po mnogo čemu atipičan za srpsku kinematografiju i može se, eventualno, po određenim podudarnostima u tonu i pristupu, dovesti u vezu sa debijem Mine Đukić, filmom Neposlušni
"Teško je očekivati da se masovno oslobađa zaključana energija u društvu koje je, kada se posmatra šira slika, duhovno dovedeno na rub egzistencije. Mladi se plaše da se u bilo kom smislu bave nečim što im ne donosi sigurnost, a velike ideje su uvek vrlo nesigurne"
Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika
"Moja rečenica je laka zato što nisam oduševljen činjenicom da pišem. Potrebno je zaboraviti da si pisac, a u nekim slučajevima je, čak, poželjno zaboraviti i šta si želio da kažeš. Ta neopterećenost pomaže. A ono što zovemo stilom, to je samo muzika koju smo u stanju da čujemo. Ko nema sluha, nema ni stila"
Živojin Bata Kara-Pešić, Čegrtaljka, XX vek, Beograd 2019. (oprema knjige grupa "Škart")
Vesna Perić: "Trauma i postjugoslovenski film: Narativne strategije"; Filmski centar Srbije 2019.
Koliko su krute društvene strukture i koliko sputavaju čoveka u njegovim ulogama? Koliko smo toga svesni? Kome je kroz generacije upućen zadatak da "razbije čini" unesrećene, u ovom slučaju ženske, ali i muške sudbine
Petar Mihajlović: Radnička hronika; režija Veljko Mićunović; Narodno pozorište Subotica
Bilo to za nekoga paradoksalno ili ne, i aduti i slabosti ove predstave samo podvlače činjenicu koju smo danas neretko skloni da zaboravimo ili bar potcenimo: dramski je tekst i dalje centralna polazna, prolazna i uvirna tačka mogućeg dobrog pozorišta
Svaki zaista veliki bend donosi sa sobom neku istinu o ovom svetu i zastupa je do kraja. U slučaju KUD Idijota, bila je to istina svih onih koji nisu imali pravu šansu u društvu
U stilskom smislu, Ivana Grozna je izdanak poletnije struje arthaus spoja autofikcije i naglašenog naturalizma; drugopomenuto ovaj film dovodi u dovoljno jasnu vezu sa naslovima iz korpusa novog rumunskog filma
Predstava u režiji Patrika Lazića po tekstu Mate Matišića je na momente duhovit košmar koji je ujedno i naša stvarnost; ostavlja nas sa mnoštvom pitanja spram kojih se valja postaviti
U duhovitim Tišminim jezičkim petljama nema unapred datih jemstava, jezik prodire svuda (kao mravi), a izvesno je samo ono najkrhkije: pripovedanje
Dva poetički sasvim različita romana povezuje nit potrage za jednom zemljom i njenim mestom u našim životima
San o revoluciji, kada postane realizovana stvarnost, najčešće ima tragičan epilog ali je, pokazalo se, i deo oporavka i dubljeg spoznajnog čina koji junake transformiše. I upravo je ta transformacija dodatna vrednost ovog romana
Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji
Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Zoranu Đeriću stigao je račun od tačno 111.277 dinara za prelazak sa monofazne na trofaznu struju u vikendici od pedesetak kvadrata. I to iako je vikendica par metara od bandere
Srbijom preteći vršljaju oni svima poznati naprednjački likovi u crnom sa neretko obrijanim glavama pod kapuljačama. Jedan od njih je na koncertu Beogradskog sindikata u Futogu popio nokaut što je naišlo na oduševljenje među građanima koji mirno protestuju protiv nasilja koje sprovodi vlast
Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji
Na molbu Vučića, koga toliko cene, ćaci, tj. studenti koji hoće da uče, tj. studenti 2.0 nisu u štrajk glađu stupili 1. juna, kako su najavljivali, već će to učiniti na Vidovdan, ako im država dotle ne omogući da neometano pohađaju nastavu