
Knjige
Svedočenje nepojmljivog
Šarlot Delbo: Aušvic i posle njega; s francuskog prevela Olja Petronić; Kulturni centar Novog Sada 2023.
Šarlot Delbo: Aušvic i posle njega; s francuskog prevela Olja Petronić; Kulturni centar Novog Sada 2023.
“Uža specijalnost” reditelja Egona Savina je da komad koji je pisan u jednom vremenu delikatno pomeri u pravcu našeg vremena, ali tako da drama ne izgubi kvalitete koje ima zahvaljujući svom kontekstu i da ti kvaliteti rezoniraju sa našim savremenim trenutkom. Ovaj pristup primenio je i u postavci Razvojnog puta Bore Šnajdera
“Koncept zajedničkog rada možemo pratiti kroz čitav dvadeseti vek, to je kreativnost koju podstiče zajedništvo, mislim da to nije neuobičajeno i da su pomaci, kad je reč o umetnosti, nastajali zbog relacija koje nisu bile uobičajene, bez obzira na kontekst. Verujem da se ne mogu stvarati vredna umetnička dela a da ne ispitujemo kako živimo, da ne praktikujemo različite odnose koji ne prate ono što su ustanovljene norme, kroz koje moramo svi da se snalazimo”
Tačno je pola veka otkad su Pink Floyd objavili The Dark Side of the Moon, jednu od najslavnijih i najuticajnijih rok ploča svih vremena. Sve što je jednom davno bilo rečeno na njoj – još uvek važi
Boris Grojs: Komunistički postskriptum s nemačkog preveo Dragan Prole Akademska knjiga, Novi Sad, 2023.
Velimir Stojanović: Nije čovek ko ne umre režija Gorčin Stojanović Zvezdara teatar
O kvartetu francuskih filmova viđenih na Festu, a sada udomljenih na našem bioskopskom repertoaru
Svako ima količinu laži koju je u stanju da proguta, pa i poslušno izgovori, zarad vlastitog probitka ili pukog opstanka. Kod Dubravke Ugrešić, očigledno, tolerancija na laž bila je veoma niska. I zato joj je Laž odgovorila svakom merom odmazde koja joj je bila dostupna
Dragoslav Mihailović se u svojoj – recimo to tako – apartnosti čitavog života nosio sa sablastima prošlosti bez ikakvog kompromisa, ali Mihailovićeva beskompromisnost počiva na supstanciji pravednosti, a s pravedničkom beskompromisnošću nemoguće je nositi se ukoliko ne postoji filter umetnosti
Čitajte Boru Šnajdera: Dođite u Jugoslovensko dramsko pozorište (ja sam Jugosloven po srodstvu...): nasmejaće vas, zaboleti. Ostaće vam od smeha knedla u grlu. Prepoznaćete tvoj mentalitet, mentalitet građana Beograda, građana Srbije. Primera srpskog mentaliteta u dramama Aleksandra Popovića ima napretek: “Moral u prahu... Strugana ekonomija... Mleveni humanizam... Zidamo i raziđujemo... Po srpskoj formuli: ćar plus fajda jednako šteta... Smežurao se narod kao da je prokuvan u ceđi... Svi složni od poslušnosti... Ostalo je mrtvo more i duša se u njemu prokurvala, i časti se užegle, i dostojanstva uskisla, i korota popala po njima kao inje...”
Nakon psihodeličnog triptiha Da li ste videli ovu ženu? Dušana Zorića i Matije Gluščevića i uzbudljive drame o želji za bekstvom Ovuda će proći put Nine Ognjanović, pred nama je i Mihailovićev film koji svakako zavređuje pažnju i od tri navedena naslova poseduje najveći komercijalni potencijal
Tijana Grumić: Pre nego što počnemo režija Jug Đorđević Hartefakt
Mirjana Drljević: Niko nije zaboravljen i ničega se ne sećamo Booka, Beograd 2022.
Ovu predstavu pre svega treba posmatrati u kontekstu autorske saradnje Vladimira Tabaševića i Ivice Buljana u BDP-u. Onima koji su gledali i voleli predstavu Tiho teče Misisipi sigurno će se dopasti i Idiot
U konačnici, Usta puna zemlje su pre svega oproštajni film i kao takvog ga treba percipirati i vrednovati. Projekcija na zatvaranju 51. FEST-a bila je izuzetno prikladna, tim pre što je na istom festivalu, nepunu godinu ranije, Đorđević dobio nagradu “Beogradski pobednik” za životno delo
Vladimir Milisavljević: Hegelovo određenje idealizma Fedon, Beograd, 2022.
Jelić je bio lučonoša uvek na braniku pitkog, komunikativnog, urednog i poletnog repertoarskog filma. Uz sve to, počev od prvog rediteljskog rada dugog metra (čuvenog i besprekornog Bubašintera), Jelić je pokazivao zavidan stepen samosvesti i ubedljivo artikulisanog kontraelitizma
Među više od stotinu premijernih filmova lako je uočiti izvesne zajedničke sadržatelje koji u sasvim skladne rime dovode čak i geografski i pomalo i kulturološki udaljena ostvarenja nedvojbeno različitih autorskih profila. Kao što je to ove festovske zime slučaj sa jednim mladim srpskim filmom i jednim špansko-francuskim filmom
Pitanje da li je to što gledamo na Bitefu pozorište pratiće Ivana Medenicu do kraja njegovog mandata. Sa ove istorijske distance čini mi se da je Medenica upravo to i hteo – da pomeri granice našeg razumevanja pozorišta. U vreme intermedijalnih i transkulturalnih razmena i mešanja, granice svih umetnosti se šire i nastaju nove forme
Sergej Dovlatov: Pisma ženama; s ruskog prevela Natalija Nenezić; LOM, Beograd, 2022.
Miljenko Jergović: Vjetrogonja Babukić i njegovo doba; Booka, Beograd, 2021.
Miljenko Jergović: Imaginarni prijatelj; Fraktura, Zaprešić, 2022.
Pisao je lepo, a nikad kitnjasto, jasno, ali samo za one koji su dovoljno čitali da razumeju jasnoću, ozbiljno, ali nikada celomudreno, s diskretnim nanosima ironijske vedrine koje nikada nije sitnio za lepršavost dosetke bez prave poente
Koprodukcija Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Nacionalnog teatra Katalonije iz Barselone nastala kao deo šireg evropskog projekta “Katastrofa” u organizaciji Unije teatara Evrope
Autori dosta brzo uspevaju da isprofilišu likove, jasno predoče njihove pozicije unutar priče i ciljano rudimentarnog zapleta, kao i međusobne odnose i spone nezadovoljstava i iritacije, što dovodi do utiska da je zamka jalove kamernosti uspešno zaobiđena
Dozvolili smo sebi dva diktatora za 30 godina. To je srž našeg problema. Ne postoji brzo rešenje za to. I zato 15. mart nije mogao da bude Peti oktobar. Jer Peti oktobar sad nije dovoljan. Mora sporije, mora pametnije. Mora temeljnije. Juče se nije desio kraj, jer je ovo tek početak
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira
Svi oni koji su celog dana lagali na režimskim televizijama da je „obojena revolucija propala“ veoma dobro znaju šta se dogodilo u subotu, 15. marta, u Beogradu: izrečeno im je upozorenje pred isključenje
Videli su Beograd u subotu policajci, videli su ga vojnici. Videli su Beograd članovi Srpske napredne stranke. Video ga je i Ivica Dačić. I više ništa nije isto
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Stotine svedočanstava koje je „Vreme“ prikupilo govore o jezovitom talasu i zvuku koji je „udario“ na ljude u Ulici Kralja Milana tokom petnaest minuta tišine u subotu. Ovo je pokušaj rekonstrukcije događaja
Danas je u Beogradu održan verovatno najveći protest u istoriji Srbije. Sva dešavanja ste mogli da pratite na portalu „Vremena“. Dok je protest prebačen na Slaviju, neredi su izbili ispred Skupštine
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira
U blizini Trga Nikole Pašića večeras je pretučen mladić, koji je u teškom stanju prevezen u Urgentni centar
Nemački i švajcarski mediji intenzivno izveštavaju o nedavnim protestima u Beogradu, analizirajući navode o mogućoj upotrebi akustičnog oružja protiv demonstranata. Dok srpske vlasti negiraju te tvrdnje, evropski novinari ističu nejasnoće i nedoslednosti u objašnjenjima