Uspomena
Osećaj gospođice Margite za zvukA ipak je sve vreme srećna, snažna, to jednostavno izbija sa ovih fotografija, i ta sreća i snaga čuvaju je u kapsuli jednog vremena koje se dugo opiralo slomu – Margita Magi Stefanović
A ipak je sve vreme srećna, snažna, to jednostavno izbija sa ovih fotografija, i ta sreća i snaga čuvaju je u kapsuli jednog vremena koje se dugo opiralo slomu – Margita Magi Stefanović
Lusinda Vilijams je najveća kad se u maniru pripovedača dotakne one Amerike koju naslućujemo, zemlje u kojoj je sve daleko, pa i za najobičniji ljudski dodir moraš da pređeš čitavo prostranstvo, koje nekad može biti širine kuhinjskog stola, a nekad je veličine prerije. Ali, Lucinda Williams je veća i od najveće kad više ni to nije važno, nego je samo važno ko je na dohvat ruke i šta se dešava između dvoje, a njene pesme se vrte u tom vrtlogu koji često izbacuje i neke neželjene stvari. Poenta njenog izraza – da se s neželjenim stvarima neizbežno može živeti – daje epski ton svim pričama o malim ljudima koje je dosad ispričala
Dragan Ambrozić – Kantri danas, Lucinda Williams
(“Vreme” br. 662, 2003)
Can a river stop its banks from burstin’?
Blame the council, not the rain
No preparation for the breakdown
(English Teacher, Broken Biscuits)
Bog zna sve, kazala je sestra. On nikoga ne ispušta iz vida, ni danju ni noću.
(Eden fon Horvat, Dete našeg doba)
Bog je gurnuo prst u moje nerve i neprimetno ih, bez ikakve muke, zamrsio. A kad je izvukao prst, na njemu su ostala vlakna i niti mojih živaca.
(Knut Hamsun, Glad)
Irski sastav novije generacije Fontaines D. C. rešio je ovih dana da svoj dablinski postpank splin investira u pop muziku miliona
Ko je na EXIT-u bio, taj je pohađao verovatno najznačajniji univerzitet o vlastitom postajanju čovekom na teritoriji Evrope. I šire
Hromestezijske zvučne vizije Charli XCX, kao i tvrdokoran feministički stav, ne prestaju da uzburkavaju duhove, ali je autorska muzika – koju ova opasna cura predstavlja na svom najnovijem albumu "Brat" – ipak najveće čudo
Album protiče pred nama kao impresivna filigranska konstrukcija kojoj nema premca, ali nam se vrlo brzo ukazuje kao pusti Ledeni dvorac u kome živi usamljena princeza. U tom dvorcu kao da više nema života niti uzbuđenja, nego samo dalekih sećanja na njih
Ovo je priča nastala povodom nedavne promocije novog broja časopisa “Gradac”, koji je posvećen neugasloj vatri grupe Ekatarina Velika i divnim pričama o Milanu, Magi i Bojanu
Tejlor Svift je viđena da uspe, i to u tolikoj meri da se pokatkad ozbiljno zapitate nije li ovde reč o veštačkoj inteligenciji ili perfektno konstruisanom hologramu, sačinjenom od specijalno uzgojenih humanih sastojaka? Ukratko, za Sviftovu definitivno nema zime
“Magi je bila svestrano zainteresovana za sve umetnosti i znala je vrlo dobro da brzo proceni ono što je zaista vredno i da to unese u sebe, tu ‘poruku’ koju bi određeno umetničko delo nosilo u sebi. Za muziku ne treba mnogo da govorim jer je muzika bila suštinski deo nje same. Kao osoba sa apsolutnim sluhom, sa klasičnim muzičkim obrazovanjem i natprirodnim talentom za klavir, muzika je bila njen prirodni svet, kao da se već rodila sa muzikom u sebi”
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Dok se izlažete ovoj riskantnoj muzici, koja uopšte ne pruža objašnjenja o tome kuda vodi, niti vam traži ikakvu dozvolu da se poigra vašim nesviknutim ušima, iskusićete još mnogo koji ukras, kao i tvrdo jezgro bazičnog „indie rock" zvuka
O propasti voljenja, raskidu i izolaciji...
Petnaesti album Taja Sigala "Three Bells" svedoči o kreativnoj otvorenosti, otpuštanju svih poetskih kočnica i prizivanju života onakvim kakav jeste
“Imao sam mali Portastudio, sa kojim si mogao na kaseti da napraviš četiri odvojena kanala, što je za mene bilo fenomenalno. Mogao si da snimiš odvojeno gitaru, bubanj, glas, prateći vokal i to je bilo to. Tu je veliku ulogu odigrao pokojni Kornelije Bata Kovač, sa kojim sam već sarađivao oko nekih pesama za Zdravka Čolića. On je čuo te moje demo snimke i rekao mi odmah: 'Dolazim kod tebe sutra u 8 ujutru' – što je meni bilo grozno jer nisam tako rano ustajao – sa idejom da odemo u PGP i zakažemo termine za snimanje albuma. Odemo tamo i Bata im stvarno kaže: 'Ovo moramo da snimimo'. Njemu se, inače, najviše dopala pesma Papaline, mada je na kraju Berlin bio prvi hit. U PGP-u je tad snimalo mnogo narodnjaka, svi u Studiju 5, a mi smo onda uletali u termine vikendom, kad su narodnjaci išli da sviraju negde”