









Svaka od ovih fotografija ima dva razloga: jedan je u njoj samoj, u Kovačevićevom majstorstvu, u onome što vidi neko ko o mučilištu ne zna ništa. Drugi je samo mučilište






Banksi i uspon odmetničke umetnosti, Elio Espana, Spiritlevel 2020.
Kolektiv (dokumentarni), Aleksander Nanau, Rumunija/Luksemburg, HBO 2019.
David Diop: Braća po duši,
Geopoetika, Beograd, 2020,
prevod s francuskog Olja Petronić
Darko Cvijetić, Što na podu spavaš, Književna radionica Rašić, Beograd 2020.


Naši momci, HBO, Izrael/SAD, 2019, Tawfik Abu Wael, Joseph Cedar, Hagai Levi
Henrik Tikanen, Adresa: Brendevegen 8, Adresa: Bevervegen 11, Adresa: Marijegatan 26, Fabrika knjiga, Beograd 2017, 2018, 2020, prevod sa švedskog Spasa Ratković
Nenad Veličković, Akademsko šarlatanstvo, Fabrika knjiga, Beograd 2019.
Loran Bine, Sedma funkcija jezika,
Booka, Beograd 2019,
prevod Olja Petronić


Kuća u Ćupriji ima pristojno dvorište i prvo što će S.M. uraditi po buđenju jeste da se sjuri u njega. "‘De ćeš bre?", pita je otac. "Da plućima pričinim radost", kaže. Dvadesetak stepenika naniže prelazi bez problema. Dok miruje, sve je u redu. Povratak je, međutim, kudikamo teži: posle desetog stepenika pravi kraću pauzu


Za lekare i sestre naročito je teška nega najtežih bolesnika, ne samo zbog težine bolesti već i zbog toga što kada jednom uđu na intenzivnu negu, sledećih šest sati nema izlaska. Dakle, nema odlaska u toalet, nema hrane, nema vode, a toplota prostorije u kombinaciji sa toplotom koju skuplja zaštitno odelo posao čine – paklenim
Boris Dežulović,
Summa atheologieae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg,
Ex libris, Rijeka 2019.
Amila Kahrović-Posavljak: Smrtova djeca; Književna radionica Rašić, Beograd 2019.
Dorte Nors, Retrovizor, rame, žmigavac (2018); Posle udarca (2019); Mini je potreban prostor za vežbu (2019), Štrik, Beograd, s danskog preveo Radoš Kosović


Selvedin Avdić, Kap veselja, Književna radionica Rašić, Beograd 2019.


"Političko i intimno tu su u svakoj rečenici, ali suptilno. Južno voće sa kog tata skida nalepnice i stavlja mi ih na ruku kao sat došle su do nas tako što je uspostavljena trgovina, a to je posledica nekakve politike. Naša letovanja posledica su nekakve politike, kao što je i svaka knjiga politička jer je nastala u nekoj epohi, u određenim uslovima, društvenom uređenju... Tu bih ja govorila o političkim knjigama u užem i širem smislu. Jugoslav bi bila politička knjiga u širem smislu"


"Ukoliko hoćeš da pišeš, moraš da shvatiš da će neko tvoju tragediju posmatrati kao šalu. Ukoliko to nisi spreman da prihvatiš, nemoj pisati. To dalje znači da ne možeš pisati bez empatije i ljubavi prema cijelom svijetu. No, sebe u toj priči moraš prestati doživljavati ozbiljno. Da citiram Vendersa: sve u ovom životu treba posmatrati ozbiljno osim sebe samoga"


Licem u lice (Forhøret), Kristofer Boe (scenario Kristofer Boe i Jakob Vajs), Miso film, 2019.


"Moja rečenica je laka zato što nisam oduševljen činjenicom da pišem. Potrebno je zaboraviti da si pisac, a u nekim slučajevima je, čak, poželjno zaboraviti i šta si želio da kažeš. Ta neopterećenost pomaže. A ono što zovemo stilom, to je samo muzika koju smo u stanju da čujemo. Ko nema sluha, nema ni stila"