

Fenomen Zafranović
Hronika zla, surovosti i bezumlja
Zlatni rez’42 – Djeca Kozare, režija Lordan Zafranović


Nikad nisam mislio da umetnost treba da stane kao protest protiv vlasti, bilo koje, bilo gde, kaže glumac Svetozar Cvetković u razgovoru za novi broj „Vremena“
Glumac Svetozar Cvetković nedavno je prvi put igrao Vilhelma Furtvenglera, slavnog dirigenta koji je u vreme nacizma izabrao da se ipak bavi muzikom u Berlinu.
Tim povodom Cvetković govori za novi broj „Vremena“ (četvrtak, 13. avgust), ali razgovor ide dalje, do naše situacije, u neku ruku slične.
Cvetković naime ne misli da je dobro što ljudi jedni druge rutinski zovu „blokaderima“ i „ćacijima“ i ne misli da kultura, filmovi i predstave treba da stanu dok su ovi na vlasti. Ne misli ni da treba dočekati Ljubišu Ristića na nož u Ateljeu 212, iako je postavljen pod čudnim okolnostima.
Prošle godine je sam Cvetković smesta podneo ostavku na mesto predsednika Odbora Bitefa kad je većina u tom odboru odbila selekciju Miloša Lolića zbog navodno sporne predstave Mila Raua.
Ove godine su se skoro sve inostrane pozorišne trupe povukle sa Bitefa. „To je negativna kampanja koja se širi u krug, i njen uticaj može da bude poguban za Bitef“, kaže Cvetković.
Po njemu, to što je Rauova predstava ipak izvedena na Ne:Bitefu pokazalo je „snagu velikog broja ljudi vezanih za pozorište da se ta predstava dovede“ i da ima desetostruki publicitet. „Tako da je sloboda postojala, i zato nije bilo razloga da se ove godine priča o cenzuri.“


Fijasko u najavi ovogodišnjeg Bitefa je, po Cvetkoviću, rezultat „nadgornjavanja dve strane“ od kojih jedna „ne želi da se više ništa kod nas u pozorištu na svetskom nivou pojavi dok god je na vlasti ova ekipa“.
„Ja sam oduvek bio protiv toga da se predstave ne igraju, ne bi li se time eventualno vlasti ukazalo da postoje nepravilnosti u društvu. Ne verujem da je to imalo efekta. Nikad nisam mislio da umetnost treba da stane kao protest protiv vlasti, bilo koje, bilo gde. Pogotovo ne treba da stanu pozorišta. To je jedino mesto sa kojeg nešto može da se izrazi, da se kaže“, smatra Cvetković.
On podseća da je slobodu da se kaže iskoristio i Milo Rau na Bitefu 2024. godine kada je „krajnje dobronamernu, romansirano, poetski“ ukazao na problem kopanja litijuma. Zato je proskribovan.
„Šta je to strašno? Šta je Rau time poremetio? Odjednom je ispao veliki skandal, koji nas košta godine bez Bitefa. A možda i Bitefa. Potpuno blesavo.“
Ceo intervju čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (13. avgust) ili iskoristite ogroman avgustovski popust da se pretplatite na digitalno izdanje!


Zlatni rez’42 – Djeca Kozare, režija Lordan Zafranović


Memoari dece koju su usvojile ustašama naklonjene i izrazito katoličke porodice pokazuju da se ovaj proces nije razlikovao od onoga što se događalo u Španiji posle građanskog rata, pod režimom Fransiska Franka, kada su deca ubijenih ili zatvorenih republikanaca smeštana u frankističke porodice kako bi bila odgajana kao “dobri” španski fašisti


Povodom ponovljenog izdanja: Mihael Bulgakov,
Život gospodina De Molijera, Bratstvo licemera,
Zepter Book World, Beograd, 2026, prevod Milan Čolić


Za novo izdanje „Vremena“ o filmu Lordana Zafranovića pišu naš kritičar Zoran Janković i britanski istoričar Rori Jeomans


Osam premijera, četiri jubilarna izvođenja predstava, četiri nagrade za pozorišta u Beogradu samo u ovom mesecu. Kao da je sve kako treba da bude
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve