

Izbori
Zaječarski scenario: A šta ako uopšte ne bude izbora?
Šta konkretno može da se desi ukoliko režim, recimo, ne raspiše izbore u zakonskim rokovima? I zašto je i ono nezamislivo u Srbiji zamislivo




Prvi predsednik Demokratske stranke, disident, filozof i književnik, Dragoljub Mićunović preminuo je u 95. godini
Gotovo čitav vek Dragoljub Mićunović svedočio je političkim usponima i sunovratima svih starih i novih država na Balkanu. Filozof, profesor, prijatelj i profesor Zorana Đinđića, a mnogo ranije šezdesetosmaš i otporaš Josipu Brozu Titu, Mićunović je bio živa enciklopedija borbe za demokratiju u Jugoslaviji, a kasnije i u Srbiji.
On je čovek koji je poznavao svakoga, video svačiji uspeh, ali i pad. Iz njegovih intervjua „Vremenu“ može se mnogo naučiti o pitanjima koja Srbiju prožimaju i danas.
„Đinđićeva glavna ideja je bila kako Srbiju izvući iz zaostalosti. U nekim stvarima je bio prebrz, često donosio ishitrene zaključke; bio je energičan, gnevan na našu zaostalost i opsednut namerom da modernizuje Srbiju“, govorio je „Vremenu“.
Drugi put bi rekao:
„O Kosovu se pripoveda, peva, raspravlja odavno. Nastali su epovi, drame, istorijske rasprave, preko dva veka bilo je o Kosovu više govora nego o bilo kojoj temi u raznim vremenima i pod raznim vladavinama“, rekao je u razgovoru 2017. koji vredi pročitati do kraja. „Ali, ako skratimo i aktuelizujemo vreme na nekoliko poslednjih decenija, kad smo ‘držali glavu kao nojevi u pesku’, kako reče predsednik, da li stvarno nije bilo rasprava i dijaloga o Kosovu u Skupštini, Akademiji, Crkvi, nevladinim organizacijama? Bilo ih je, ali su ignorisane, a u poslednje vreme čak i optuživane kao ‘izdajničke’.“
„Naš problem je dvostruki: prvo, da se oslobodimo glavnog autokrate koji je i izvorište najvećeg dela naših nevolja, a zatim, da se izborimo za jedan potpuno drugačiji, novi tip razumevanja politike što podrazumeva dijalog, razgovore, udruživanje, kompromise, dakle jedan racionalniji oblik političkog ponašanja“, govori je Mićunović „Vremenu“ 1999. godine o Slobodan Miloševiću.
U ovim našim teškim uslovima, dodao je, „bez demokratske tradicije, kulture i navika da se politika razume na pravi način, vrlo brzo se prema matrici Miloševića, glavnog političkog vođe, obrazovao poseban tip političkih ljudi koji politiku pre svega shvataju kao borbu za moć, političku i finansijsku, koja podrazumeva moralni relativizam da bi se ostvarili ciljevi, pri čemu je najvažnije otkloniti konkurente“.
Građani Srbije danima su i tada demonstriralii na ulicama i trgovima širom Srbije, tražeći ostavku Miloševića i promene.
„Mislim da je neophodno da svim sredstvima vršimo pritisak na postojeći režim, jer je situacija veoma, veoma alarmantna: približava se zima, nezaposlenost je ogromna, udvostručiće se socijalni problemi, glad preti mnogima. Sve može eksplodirati u raznim pravcima i na razne načine. Zbog toga taj pritisak na režim Miloševića mora da se nastavlja, ali rekao bih, nikada ne treba da se zature demokratska uverenja i demokratske procedure. Neke stvari mogu da budu happening, ali ne smeju da budu ozbiljno shvaćene“, rekao je Mićunović pre 27 godina.
Rođen je u Toplici na jugu Srbije, 14. jula 1930. Detinjstvo je proveo u Skoplju, gde je započeo školovanje. Nakon okupacije Jugoslavije 1941. sa porodicom se seli u Merdare u blizini Kuršumlije, gde provodi rat. Posle rata pohađa gimnazije u Kuršumliji i Prokuplju, piše Institut za filozofiju i društvenu teoriju.
U vreme sukoba Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. našao se među članovima Komunističke partije Jugoslavije koji su bili osumnjičeni kao „ibeovci“ i staljinisti, zbog čega je proveo dvadeset meseci na Golom otoku, zatvoru i radnom logoru za političke zatvorenike u Jugoslaviji. Po povratku upisuje Filozofski fakultet u Beogradu, gde je 1954. diplomirao filozofiju. Dobija mesto predavača filozofije i psihologije u Učiteljskoj školi i gimnaziji u Kruševcu.
Posle tri godine se vraća u Beograd, gde je 1960. izabran za asistenta na Filozofskom fakultetu. Pošto je odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti logike društvenih istraživanja, izabran je za docenta. Predaje Istoriju socijalnih i političkih teorija na Odeljenju za sociologiju i filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Učestvuje u radu Korčulanske letnje škole (1963-1974) i član je saveta časopisa „Praxis”.
Sa grupom filozofa okupljenih oko “Praxisa” bio je među inspiratorima i organizatorima antivladinih demonstracija juna 1968. Zbog opozicionog rada i straha režima da će se demonstracije ponoviti, specijalnim zakonom je januara 1975, zajedno sa sedmoro kolega, uklonjen iz nastave, a nakon toga i sa Filozofskog fakulteta.
Držao je predavanja u Sjedinjenim Državama i Nemačkoj. Krajem sedamdesetih je boravio na Univerzitetu u Konstancu u Nemačkoj. Po povratku je radio u Centru za filozofiju i društvenu teoriju, da bi se 1990. vratio na Filozofski fakultet. Mićunović je zadužio domaću naučnu i akademsku sferu uvođenjem izučavanja savremenih socioloških teorija, naročito savremenih metodoloških koncepcija.
U osvit političkog pluralizma učestvuje u inicijativi grupe kritičkih intelektualaca za osnivanje Demokratske stranke, jedne od prvih opozicionih partija u Srbiji. U februaru 1990. na osnivačkoj skupštini postaje njen predsednik. Za predsednika Demokratske stranke ponovo je izabran 1992. godine. Godine 1994. stranku preuzima Zoran Đinđić, a Mićunović podnosi ostavku i napušta je. Dve godine kasnije osniva Demokratski centar, čiji će predsednik biti do povratka u Demokratsku stranku.
Krajem devedesetih, sa ostalim opozicionim liderima, učestvuje u formiranju široke koalicije Demokratske opozicije Srbije (DOS) koja je 2000. svrgla režim Slobodana Miloševića.
Nakon demokratskih promena 2000. postaje predsednik Veća građana Savezne skupštine. Po formiranju Državne zajednice Srbija i Crna Gora 2003, prvi je predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore. Kao kandidat vladajućih stranaka učestvuje na izborima za predsednika Srbije 2003. godine.
Na svim parlamentarnim izborima od 2004. do 2016. biran je za narodnog poslanika. U tom razdoblju bio je i predsednik Političkog saveta i šef poslaničke grupe Demokratske stranke u Narodnoj skupštini Srbije.
Mnogo se moglo naučiti iz njegovih knjiga. Pisao je prvo o filozofiji, a zatim i o politici. Među njegovim ostvarenjima su „Muški zločin i izvinjenje“, „Moja politika“, „Reči u vremenu: skupštinski govori“, ali i „Život u nevremenu“ u tomovima.
Dobitnik je Nagrade za toleranciju, francuskog Ordena legije časti, Ordena italijanske zvezde solidarnosti i drugih nagrada za demokratiju i toleranciju.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Šta konkretno može da se desi ukoliko režim, recimo, ne raspiše izbore u zakonskim rokovima? I zašto je i ono nezamislivo u Srbiji zamislivo


U okviru višednevne posete Kini, srpska delegacija učestvuje u nizu sastanaka sa kineskim zvaničnicima. Miloš Vučević je potpisivanje memoranduma opisao kao priliku za učenje iz kineskog modela razvoja i jačanje bilateralne saradnje


Drugi put za nekoliko meseci program televizije Informer je zabranjen u Crnoj Gori zbog govora mržnje i negiranja nacionalnog identiteta Crnogoraca


„Tačno je reći da smo postigli zaključak o velikom delu pitanja o kojima se raspravlja, ali reći da to znači da je potpisivanje sporazuma neizbežno - niko ne može da iznese takvu tvrdnju“, kaže portparol Ministarstva spoljnih poslova Irana Esmail Bakai


Da li su studenti na Slaviji predstavili delove političkog programa ili samo pravac pobune? Profesor Fakulteta političkih nauka Bojan Vranić za „Vreme“ kaže da ima naznaka pomeranja ka programu, ali da je snaga studenata i dalje u mobilizaciji i poverenju građana
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve