

Pionirski park
Videla sam komšiju u Ćacilendu
Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu




Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru
Pošto su pokrali izbore u Zaječaru i pošto nisu uspeli da formiraju administraciju, Vučić Aleksandar i esenes suočili su se s krizom vlasti u ovom gradu koji je postao nefunkcionalan. Zimu će Zaječar, izgleda, nekako da pregura, ali nije lako reći šta će se dogoditi kad hladnoća mine. Raspad je zakonomerna posledica nasilja, krađe i duboke nesposobnosti kleptokratskog režima da upravlja gradom. To, međutim, što se dogodilo u Zaječaru dogodiće se s čitavom zemljom.
Režim igra vabanque, što je, kad je već došlo dovde – očekivano. Policija je kriminalizovana, pravosudna vlast će, uz Mrdićeve zakone i ekipu iz Ustavnog suda, da bude razorena do temelja, parlament je pravovremeno pretvoren u svinjac, još 2012. godine, vlada ne postoji, na svim rukovodećim položajima u zemlji su članovi partije.
Ako su diktature uspevale da traju bilo je to iz tri razloga: 1. imale su, iz nekog razloga, podršku naroda; 2. imale su snažnu podršku spolja (Španija Fransiska Franka, na primer); 3. ili su diktator i dvor bili ipak toliko razumni da jednom Grčiću Miloradu, na primer, ostave pečenjaru na čuvanje i upotrebu, a na mesto direktora najveće firme u zemlji postave čoveka koji zna šta radi.
Ovi, međutim, jok. Izgubili su i društvo i građane. Nemaju podršku spolja. Nisu sposobni da bilo kome sposobnom prepuste bilo šta.
Igrati vabanque znači, u ovom slučaju, da će režim učiniti sve, ali zaista sve da ostane na vlast, bez ikakvog obaziranja na civilizaciju ili dobrobit zemlje. Veliko je, međutim, pitanje da li je to, uz ovakav otpor građana, za njih uopšte moguće. Naime, zemlja će, poput Zaječara, naprosto da kolabira jer ne postoji nijedan državni sistem koji nije duboko bolestan i, iz dana u dan, sve iscrpljeniji.
Zdravstvo je na kolenima i ostaje mu još samo da se sruči licem na beton. Sistem obrazovanja je zahvaćen karijesom koji je došao do nerva. Energetski sistemi se drže noktima za rub provalije. Siromaštvo izjeda iznutra, strane firme se, pod pritiskom krize, povlače iz zemlje. Ono malo kulture sastrugano je kao žicom za sudove. Tome nasuprot, kriminal pod visokim pokroviteljstvom vlasti naprosto cveta. A režim nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima.
Budući izbori, naravno, kao ni bilo koji izbori u Vučićevoj organizaciji, neće imati veze s izborima, samo što će biti gori nego ikada do sada. Tome uprkos, oni će biti onaj trenutak kada će ubedljiva većina građana ove zemlje da pogura režim preko ivice provalije. Neće režim priznati poraz, naravno, ali neće uspeti ni da se odupre jer, svemu uprkos, on više ne stoji ni na čemu stvarnom.


Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu


U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve