Pre tačno šesnaest godina, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu doneo je presudu u predmetu „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine”, koja je razotkrila fundamentalnu diskriminaciju ugrađenu u Ustav BiH. Dervo Sejdić i Jakob Finci, građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima – Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima – suočeni su sa činjenicom da ih Ustav sprečava da se kandiduju za Predsedništvo BiH ili Dom naroda Parlamenta BiH.
Sud je jasno utvrdio kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, zahtevajući uklanjanje etničkih barijera u političkoj participaciji. Međutim, šesnaest godina kasnije, ta presuda ostaje mrtvo slovo na papiru, simbol potpune političke paralize i izostanka volje da se ispuni elementarni evropski standard, piše DW.
Šesnaest godina razočaranja
„Voleo bih da kao društvo i država nikada nismo došli u poziciju da se borimo za takve stvari, koje se moraju rešavati tom vrstom odluka”, kaže filozof, sociolog i publicista Esad Bajtal, uz napomenu da je tragedija u tome što je neko sebi dozvolio ovakvu anticivilizacijsku paradoksalnost.
„Neko je sebi dozvolio tu vrstu stava da nekome ne prizna da je čovek”, kategoričan je Bajtal.
Implementacija presude pokušavana je više puta kroz izmene Ustava BiH i Izbornog zakona, ali je sve ostalo na pokušajima.
Iz Republike Srpske je 2012. godine stigao predlog u vidu praktičnog rešenja koje bi omogućilo sprovođenje presude bez ugrožavanja etničkih ravnoteža. Umesto ustavne formulacije „bira se Srbin” za člana Predsedništva iz RS, predložena je neutralna formulacija prema kojoj se bira „jedan iz Republike Srpske”. Taj predlog nije samo poštovao duh presude, već je otvarao prostor za ravnopravnu kandidaturu svih građana RS, uključujući i Ostale, bez narušavanja dejtonske strukture.
Nažalost, taj impuls nikada nije dobio odgovor u Federaciji BiH, gde se svaka ustavna rasprava gušila u večitoj izbornoj reformi i insistiranju na „legitimnom predstavljanju Hrvata”.
„Nisam verovao da će biti potrebno 16 godina da se ta odluka sprovede i da se svim građanima omogući da se kandiduju na izborima”, kaže jedan od apelanata, Jakob Finci, razočaran izostankom dogovora.
„Nadam se da nećemo čekati još 16 godina da se ta odluka sprovede”, dodaje Finci.
Hrvatski zahtevi i večita izborna reforma
Za drugog apelanta, Dervu Sejdića, mesta za optimizam nema. Kuknjava predstavnika konstitutivnih naroda, smatra on, cementira odsustvo političke volje da se bilo šta promeni.
„Nisam siguran da će se ni za narednih 16 ili 60 godina presuda sprovesti. Jedini način je biološko izumiranje ovih političkih grupacija koje vode BiH i nemaju nameru da menjaju sistem”, kaže Sejdić, koji ne vidi rešenje u ovakvoj konstelaciji političkih snaga, osim ako sprovođenje presude ne postane jasan uslov u procesu pristupanja BiH Evropskoj uniji.
U Federaciji BiH, presuda „Sejdić–Finci” postala je talac hrvatskih zahteva za „legitimnim predstavljanjem”. Hrvatske stranke, predvođene HDZ-om BiH, uporno vezuju njenu implementaciju za potpunu reformu Izbornog zakona, tražeći da se njome obezbedi da „hrvatski narod bira svog člana Predsedništva” i Doma naroda.
Ti zahtevi, iako legitimni u delu koji se tiče hrvatskog nacionalnog interesa, pretvaraju presudu o jednakosti Ostalih u platformu za učvršćivanje etničkog principa i stvaranje novih barijera.
Mentalna promena
Godinama se pregovara o Izbornom zakonu, ali svaki nacrt zapinje na hrvatskom insistiranju da se prvo reši njihovo pitanje, dok se „Sejdić–Finci” pominje tek usput.
„Paradoks je u tome što su političke elite sebi dozvolile da nekome kažu: ti ne znaš ko si, ja znam ko sam ja i znam bolje od tebe ko si ti. I ti nećeš biti ono što jesi, što kažeš da jesi, jer ti ja kažem da si ovo što ti kažem. To je potpuno suluda, anticivilizacijska situacija”, kaže Bajtal, koji takođe ne veruje da će se ovo pitanje uskoro rešiti.
„Reč je o potrebi za mentalnom promenom generacija. Jer ovi koji su sada na sceni, dok se društvo guši, i dalje su tu i održavaju takav sistem – od porodice, vrtića, škole do društva u celini”, zaključuje Bajtal.
Četiri izborna ciklusa nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, slučaj „Sejdić–Finci” ostaje otvorena rana bosanskohercegovačke demokratije. Simbol diskriminacije ugrađene u Ustav i Izborni zakon, koja svim građanima uskraćuje punu političku participaciju. Bez domaćeg kompromisa, BiH ostaje zaglavljena na evropskom pragu, gde se prava manjina žrtvuju dejtonskom, etno-teritorijalnom ravnotežom.
Izvor: DW
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.