Precizni podaci o šteti u Ukrajini ne postoje, i veoma je teško da će se ikada do kraja utvrditi, ali je okvirna zajednička procena UN-a, Svetske banke, Ukrajinske vlade i EU da je direktna šteta od rata dostigla oko 176 milliјardi dolara zaključno sa 31. decembrom 2024. godine — uključujući razaranje stanova, infrastrukture, industrijskih objekata i javnih građevina.
Zbog toga će na samitu Evropske unije, koji počinje danas, 18. decembra, šefovi država i vlada raspravljati o ideji da se milijarde evra zamrznute ruske imovine u Evropi iskoriste za dodatno finansiranje Ukrajine. Reč je o jednoj od politički i pravno najosetljivijih tema od početka rata.
Reparacioni zajam
Neposredno pred samit, poruke iz Brisela bile su glasne i jasne. „Neka Rusija plati“, skandirali su demonstranti sa ukrajinskim zastavama ispred zgrada Evropske komisije i Saveta EU. Upravo o toj ideji lideri EU sada treba da odlučuju.
U Evropskoj uniji je trenutno „zamrznuto“ oko 200 milijardi evra ruske imovine, uglavnom sredstava ruske Centralne banke. To znači da vlasnici nemaju pristup tom novcu, kao deo sankcija uvedenih zbog agresije na Ukrajinu. Evropska komisija i više država članica predlažu da se značajan deo tih sredstava iskoristi kao osnova za beskamatne kredite Ukrajini, pre svega za odbranu, počev od sledeće godine.
Zagovornici ovog modela polaze od pretpostavke da će Rusija, nakon završetka rata, ionako morati da plati ratnu odštetu Ukrajini. Kijev bi tada ta sredstva koristio za otplatu kredita dobijenih sada. Zbog toga se ovaj koncept naziva „reparacioni zajam“.
Tu idej poslednjih meseci snažno promovišu predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i lider nemačke CDU Fridrih Merc, uz podršku skandinavskih i istočnoevropskih zemalja.
Belgijske rezerve i strah od odmazde
Međutim, postoje i ozbiljne rezerve. Posebno je oprezna Belgija, jer se u Briselu nalazi finansijska institucija Euroclear, koja sama čuva više od 180 milijardi evra zamrznute imovine ruske Centralne banke. I kompanija i belgijska država strahuju od ruske odmazde, budući da bi Moskva prenos tih sredstava mogla da protumači kao krađu.
Očekuje se da će pitanje finansiranja Ukrajine dominirati samitom EU. Ključno je, međutim, kako bi taj mehanizam uopšte funkcionisao.
Kako bi prenos sredstava izgledao u praksi?
Prema planu, finansijski servis poput Eurocleara zadržao bi rusku imovinu na svom bilansu, ali ne više kao likvidna sredstva, već kao potraživanje prema Evropskoj komisiji. Komisija bi, na osnovu toga, Ukrajini odobravala zajmove u više tranši.
EU je već napravila prvi korak: Savet država članica je prošle nedelje odlučio da zamrzavanje ruske imovine važi na neodređeno vreme. Ranije se ta odluka obnavljala na svakih šest meseci, što nije bilo dovoljno stabilno da posluži kao osnova za dugoročne „reparacione obveznice“.
Euroclear upozorava da imovina ruske Centralne banke, prema međunarodnom pravu, pripada ruskoj državi i da Rusija ima pravo da je potražuje nazad. Kompanija smatra da je scenario u kojem Ukrajina jednog dana vraća zajmove iz tih sredstava previše neizvestan.
Postoji i bojazan da bi Kremlj mogao da uzvrati tužbama protiv Eurocleara, ali i zaplenom evropske imovine u Rusiji. Velike sume novca zapadnih kompanija već se nalaze na tzv. C-računima, kojima ruske vlasti mogu lako da pristupe. Teoretski, Rusija bi mogla i da ekspropriše evropske kompanije koje još posluju na njenoj teritoriji, na šta upozorava i Nemačko-ruska privredna komora.
Zbog svega toga, pred liderima EU je odluka koja nadilazi finansijsku pomoć Ukrajini: ona se tiče poštovanja međunarodnog prava, stabilnosti evropskog finansijskog sistema i odnosa sa Rusijom u godinama koje dolaze.