Humanoidni roboti više nisu samo naučnofantastične maštarije ili laboratorijski eksperimenti. Oni brzo postaju stvarni strojevi koji će raditi u fabrikama, brinuti o starijima, pomagati u bolnicama i na kraju deliti svakodnevne prostore sa ljudima. Kako ova tehnologija sazreva, odvija se tiha, ali duboka globalna konkurencija – koja će odrediti ne samo ko gradi ove robote, već i ko kontroliše način na koji oni misle, kreću se i komuniciraju sa svetom.
Jedna od prvih analiza ovog tipa, zasnovana na veštačkoj inteligenciji, otkriva oštar raskorak: zapadne kompanije i institucije agresivno patentiraju hardver robotskih tela, dok ekosistemi otvorenog koda povezani sa Kinom brzo razvijaju AI softver koji će služiti kao mozak i nervni sistem ovih mašina. Ova podela nije slučajna. Ona odražava dve vrlo različite vizije tehnološkog liderstva i može odlučiti koje će nacije kontrolisati osnovne standarde nadolazeće ere automatizacije.
Naš istraživački tim razvio je novi analitički okvir koji integriše transformersko modelovanje tema sa klasifikacijom pomoću velikih jezičkih modela. U periodu od 2015. do 2024. godine analizirali smo 5.612 patenata, 148 glavnih GitHub repozitorijuma i 288 AI modela sa Hugging Face-a. Metodologija je pokazala 82,5 odsto semantičke usklađenosti sa postojećim klasifikacijama patenata, uspešno spajajući podatke iz zatvorenih i otvorenih izvora. Rezultat je jasna slika komplementarnog inoviranja: vlasnički ekosistemi štite fizička otkrića, dok otvorene zajednice razvijaju kognitivne sposobnosti.
Podela hardver-softver
U svetu patenata, inovacije su uglavnom fizičke prirode. Gotovo dve trećine patenata fokusira se na aktuatora i senzore—motore, zglobove, kamere, senzore sile i laserske vizuelne sisteme koji omogućavaju robotima kretanje i percepciju. Deo patenata se odnosi na kontrolne sisteme koji koordiniraju ove komponente.
Ovakav fokus ima smisla: razvoj hardvera je skup, njegova proizvodnja je složena, a zaštita pravima intelektualne svojine jednostavna. Kompanije značajno ulažu u fizičke komponente i koriste patente kako bi obezbedile povrat ulaganja. Decenijama je ovaj pristup bio temelj industrijskog liderstva u sektorima poput automobilske industrije, vazduhoplovstva i mašinske proizvodnje.
U ovom modelu moć dolazi iz posedovanja. Ako kontrolišete najbolji hardver, kontrolišete ko može graditi, prodavati i širiti tehnologiju.
Svet otvorenog koda priča potpuno drugačiju priču. Platforme poput Hugging Face-a i GitHub-a pokazuju da većina projekata nije fokusirana na fizičke delove, već na inteligenciju. Gotovo dve trećine Hugging Face projekata razvija “mozak” robota—kontrolne algoritme, modele učenja i arhitekture donošenja odluka. GitHub repozitorijumi naglašavaju softverske okvire, simulacione platforme i akademske implementacije, umesto hardverskih inovacija.
Ova podela nije slučajna. Ona predstavlja stratešku podelu rada: zapadne institucije patentiraju telo robota, dok ekosistemi povezani sa Kinom razvijaju kognitivni sloj koji to telo čini funkcionalnim. Otvorenost ubrzava napredak: ideje se brzo šire, greške se kolektivno ispravljaju, a poboljšanja se grade jedno na drugo. U softveru, moć dolazi iz upotrebe, a ne iz ekskluzivnosti—logika koju kineske kompanije primenjuju već decenijama.
Gambit otvorenog koda
Ovaj pristup predstavlja stratešku evoluciju u odnosu na kinesku igru u električnim vozilima. Gde je dominacija EV-a zavisila od proizvodnog kapaciteta i kontrole lanca snabdevanja, robotika je fokusirana na ekosistemsku arhitekturu. Kina ne učestvuje samo u otvorenom kodu, već ga aktivno oblikuje.
Inicijative poput Qinglong platforme za humanoidne robote otvorenog koda to jasno pokazuju. Pružanjem besplatnog pristupa hardverskim dizajnima, osnovnim algoritmima i softverskim okvirima, projekti privlače programere širom sveta. Logika je jednostavna: smanji prepreke, maksimiziraj primenu i postani globalni standard.
Analiza vremenskih trendova pokazuje da ovo nije slučajnost. Aktivnost u patentima je
kulminirala 2016, 2019. i 2022. godine, često u skladu sa objavama standarda i velikih proizvoda na Zapadu. Kineska aktivnost u otvorenom kodu uglavnom sledi ove periode, prevodeći vlasničke inovacije u pristupačne i široko primenljive alate. Rezultat je simbiotički ciklus inovacija: zatvorene inovacije pomeraju tehničke granice, dok otvorene platforme brzo šire i oblikuju te napretke, često unutar ekosistema u skladu sa kineskim prioritetima.
Prekretnica 2022. godine
Sve ove tendencije postaju dramatične 2022. Tada kineska akademska i patentna aktivnost u humanoidnoj robotici doživljava bez presedana rast. Publikacije u Wanfang-u porasle su sa 45 u 2021. na 1.115, dok su patentna prijava CNIPA porasla sa 209 na 520—što predstavlja 2.378 odsto rast akademskih radova i 149 odsto rast patenata u jednoj godini.
Ova prekretnica poklapa se sa ključnim događajima: predstavljanje Tesla Optimus prototipa, veći fokus vlade na tehnološku samodovoljnost i sazrevanje kineskih AI kapaciteta. Za razliku od stabilnog rasta u IEEE, WoS ili zapadnim patentnim biroima, eksplozivan rast Kine sugeriše koordinisanu, top-down mobilizaciju resursa i jasno pokazuje da humanoidna robotika postaje strateški prioritet.
Zašto softver može biti važniji od čelika
Kako roboti izlaze iz fabrika i ulaze u domove, bolnice i javne prostore, softver postaje jednako važan kao i hardver. Hardver određuje šta robot može da uradi; softver određuje šta će robot zaista učiniti i kako bezbedno, etički i efikasno funkcioniše.
Kineski pristup otvorenom kodu pokazuje sofisticirano razumevanje moderne tehnološke suverenosti. Uticaj u povezanom sistemu dolazi ne iz vlasništva, već iz usvajanja.
Omogućavanjem pristupa, interoperabilnosti i ekonomične primene—posebno u zemljama u razvoju—kineske institucije pozicioniraju svoje standarde kao prirodan izbor globalnim programerima.
Umesto direktnog nadmetanja u performansama hardvera, gde zapadne kompanije imaju
istorijsku prednost, Kina razvija softverski ekosistem koji će odlučiti koji hardver uspeva. Na taj način stvara nevidljivu infrastrukturu—protokole, formate podataka i konvencije razvoja—koja može oblikovati globalnu robotiku decenijama.
Budućnost: zajednički napredak ili tiha kontrola?
Naša analiza pokazuje da novi globalni ekosistem nije nula-suma. Vlasničke inovacije
unapređuju mehaničke performanse, dok otvorene zajednice ubrzavaju kognitivni razvoj. Fizička izvrsnost, u kombinaciji sa deljenjem inteligencije, može biti najefikasniji put napred.
Ključno pitanje je kontrola. Hardver se često može zameniti; platforme, kada se široko usvoje, mnogo je teže pomeriti. Standardi uspostavljeni kroz otvorene ekosisteme mogu oblikovati industrije decenijama.
Za zapadne kreatore politike i kompanijske lidere, ovo znači da liderstvo u robotici više nije samo u broju patenata. Prava moć sve više leži u programerskim zajednicama, softverskim platformama i otvorenim standardima.
Kako humanoidna robotika približava komercijalnoj primeni, podela rada može biti izuzetno efikasna: specijalizacija hardvera pokreće mehaničke inovacije, dok otvoreni razvoj kognitivnih sposobnosti ubrzava napredak softvera i inteligencije. Pitanje koje ostaje jeste da li ova komplementarnost odražava iskreno globalno partnerstvo ili strateško pozicioniranje za buduću dominaciju. Kineske investicije u otvoreni kod sugerišu da oni vide današnji ekosistem kao temelj za sutrašnju moć u postavljanju standarda.
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.