Srbija kao poljoprivredna zemlja već koristi svoje velike resurse za proizvodnju biogasa, ali je potencijal za izgradnju biogas postrojenja je mnogo veći od onoga koji je trenutno u upotrebi.
Direktorka Udruženja „Biogas Srbija“ Lidija Zelić kaže za „Vreme“ da su investiori zainteresovani za izgradnju novih biogas postrojenja, ali da postoje prepreke u vidu nepotpune zakonske regulative.
Zelić ukazuje i da bi Srbija u budućnosti, ukoliko bude stvoren zakonski okvir, od biogasa mogla uspešno da proizvodi i biometan, koji je adekvatna zamena za prirodni gas.
Za sada se u Srbiji od biogasa proizvodi samo električna i toplotna energija.
Ugovori sa EPS-om
Biogas se generiše od organskog otpada, pre svega od ostataka poljoprivredne proizvodnje, koji se ubacuju u hermetički zatvorene digestore, gde se, u strogo kontrolisanim uslovima, odvija proces anaerobne digestije.
Pored ostataka poljoprivredne proizvodnje, za stvaranje biogasa se koriste i ostaci iz prehrambene industrije, klanični otpad – ali samo ukoliko je prethodno prošao proces pasterizacije, otpad iz HoReCa (Hotel, Restaurant, Cafe) sektora i hrana sa isteklim rokom iz supermarketa.
„Tako generisan biogas se odvodi na kogenerativno postrojenje gde sedobija toplotna i električna energija. Svi naši biogas operateri imaju potpisan ugovor sa Elektroprivredom Srbije kojoj po povlašćenim cenama isporučuju električnu energiju na mrežu. Toplotna energija koristi se mnogo manje, na farmama, za staklenike, plastenike i sušare, ali i za održavanje procesa u digestoru“, kaže Zelić.
Biometan kao zamena za prirodni gas
Da bi se proizvodio biometan potrebno je da se postojeća postrojenja za proizvodnju biogasa nadograde jedinicama za prečišćavanje biogasa do nivoa biometana.
Zelić zato očekuje da će sadašnji proizvođači biogasa, kada to zakon bude dozvoljavao, prenameniti svoje pogone za proizvodnju biometana.
„Tako nastao biometan može da bude zamena za prirodni gas, jer ima identična svojstva, i takav može da se ubrizgava u nacionalnu gasnu mrežu. U Srbiji ne postoje postrojenja za biometan, i trenutno se radi na zakonskoj regulativi koja bi omogućila njihov razvoj. Trenutno u Srbiji postoji 45 biogas postojenja koje rade u punom kapacitetu i 55 biogas postrojenja koja su u privremenom statusu povlašćenog proizvođača električne energije, što znači da su ta postrojenja u nekoj fazi izgradnje“, navodi Zelić.
Ističe da je osnovni benefit biogas postrojenja zbrinjavanje ogromnih količina organskog otpada, jer jedno biogas postrojenje od jednog megavata, u zavisnosti od toga o kojim je sirovinama reč, dnevno preradi između 30 i 100 tona takvog otpada.
Zelić kao primer za dobro iskorišćene ostatake poljoprivredne proizvodnje navodi stajnjak.
„Kada se stajnjak preradi u postrojenju za biogas, odnosno kada se od njega napravi električna i toplotna energija, od njega ostaje digestat, što je visokokvalitetno đubrivo koje biljke tri do četiri puta bolje apsorbuju od svakog drugog veštačkog đubriva. Takav digestat može da se koristi u organskoj proizvodnji hrane“, kaže Zelić.
Dodaje da tako nastalo đubrivo u sebi nema patogene, jer se oni uništavaju u procesu anaerobne digestije, a da zemljište na kome se koristi takvo đubrivo ima manje korova od zemljišta na kome se koristi neobrađeni stajnjak.
Biogas „diskvalifikovan“
Kao prepreku u još široj primeni biogasa u Srbiji navodi to što su Zakonom o korišćenju obnovljivih izvora energije iz 2021. godine uvedene aukcije za sve obnovljive izvore energije (OIE) čime je biogas na neki način diskvalifikovan u odnosu na ostale OIE.
„Biogas je obuhvaćen aukcijama, ali nije u obzir uzet najveći benefit biogasa, da se za njegovu proizvodnju koristi velika količina organskog otpada. Ni danas nemamo zaokruženu pravnu regulativu, pa novi investitori, kada je reč o biogasu, ne mogu da uđu u sistem podsticaja. Oni mogu da proizvedu električnu energiju iz biogasa i da je prodaju na otvorenom tržištu. Međutim, iako je svuda u svetu, pa i u Srbiji, praksa da se proizvođačima zelene energije daju neki povlašćeni uslovi, kod nas i dalje nema zakona po kome bi proizvođači biogasa ušli u sistem podsticaja“, kaže Zelić.
Duplo više energije
Ipak, navodi da se trenutno veoma ozbiljno radi na nacrtu zakona koji bi omogućio proizvodnju biometana.
Dodaje da će u taj zakon biti ugrađeno čitavo iskustvo koji je sektor za proizvodnju biogasa stekao tokom proteklih 16 godina otkako se ta tehnologija pojavila u Srbiji prvi put.
„Nacrt zakona o biometanu, koji se dobija iz biogasa, radi se u skladu sa evropskim tendencijama, jer čitava Evropa prelazi na biometan. Motivi proizvođača biometana su vrlo jasni – iskorišćenost biogasa u tom procesu je do 100 odsto, jer se više ne izdvaja toplota. Tokom proizvodnje biogasa u procesu kogeneracije dobija se 50 odsto električne eneregije, koja se isporučuje na električnu mrežu, i 50 odsto toplotne energije, koja se inače malo koristi. Proizvođač biometana dobija zato praktično duplo više energije“, kaže Zelić.
Zelić ističe da bi najbolja opcija bila da se biometan, koji će se jednog dana proizvoditi u Srbiji, ubrizgava u nacionalnu gasnu mrežu.
Organskom otpadu nije mesto na deponijama
Naglašava da Srbija kao poljoprivredna zemlja ima velike količine sirovina za proizvodnju biogasa, a kasnije i biometana. Količina tih sirovina, ukazuje, dodatno će se uvećati kada bude počela separacija, odnosno organska frakcija komunalnog otpada.
„Stalno pričamo o pritiscima na deponije, a organski otpad u idealnim uslovima nikada ne bi trebalo da stigne do deponija“, kaže Zelić,
Pored sirovina, dodaje, postoje i zainteresovani investitori, tako da razvoj proizvodnje biogasa i kasnije biometana zavisi isključivo od zakonskih regulativa.
Navodi da će se investitori sigurno odlučivati za ulaganja u te tehnologije, ukoliko otkupna cena sirovina bude podsticajna.
Naglašava i da ne moraju sva buduća postrojenja da budu velika, kao ova koja sada postoje u Srbiji, od jedan megavat, i kao primer navodi Nemačku gde postoji oko 10.000 postojenja, od kojih su mnoga mala, od 100 kilovata.
„Sve druge parametre ispunjavamo, samo nam zakoni fale. Istina je da su trenutno sva postrojenja za proizvodnju biogasa u Vojvodini, ali mi imamo i sirovine i infrastrukturu zahvaljujući kojoj bi proizvodnja mogla da se razvije i u drugim delovima Srbije“, zaključuje Zelić.
BLACK WEEK: Dvadeset odsto popusta na sve pretplate do kraja novembra! Pretplatite se na digitalno izdanje, štampano „Vreme“, bolji njuzleter Međuvreme plus ili podržite naš podkast bilo kojom sumom