Kina gotovo trećinu svoje trgovine od 6,2 biliona dolara realizuje u juanima umesto u dolarima – u odnosu na 20 odsto u 2022. Da li će Kinezi uspeti da „potisnu“ dolar i smanje zavisnost od američke valute?
Kineski napor da smanji zavisnost od američkog dolara kristalisao se tokom globalne finansijske krize 2008–2009. godine.
Uznemirena agresivnim štampanjem novca od strane američkih Federalnih rezervi, što je ugrozilo vrednost 1,9 biliona dolara strane imovine Pekinga, Narodna banka Kine (PBOC) pokrenula je u julu 2009. pilot-program za „poravnanje“ prekogranične trgovine u juanu ili renminbiju, piše Dojče vele.
Taj pilot-program bio je uvod u 16-godišnju kampanju, čiji je rezultat da se danas juan koristi za realizaciju 30 odsto kineske globalne trgovine robom vrednom 6,2 biliona dolara, kaže zamenik guvernera Kineske centralne banke, Žu Heksin, u junu na jednom ekonomskom samitu.
Ako se uračunaju sva prekogranična plaćanja – uključujući kupovinu obveznica i strane investicije – udeo juana raste na 53 odsto, pri čemu je prvi put 2023. godine „preskočio“ kinesku trgovinu u dolarima.
Juan je prošle godine nakratko prestigao i evro kao drugu najkorišćeniju valutu u globalnim trgovinskim transakcijama. Udeo kineske valute u globalnim deviznim rezervama takođe je dostigao najviši nivo ikada u drugom kvartalu ove godine (2,4 odsto), saopštio je u oktobru Međunarodni monetarni fond (MMF).
Globalna uloga juana jača – ali s ograničenjima
Dok su zemlje BRIKS-a nedavno istraživale alternative dolaru, uključujući predloge za uspostavljanje zajedničke valute, Kina je zauzela pragmatičniji kurs, postepeno gradeći ulogu juana u globalnoj trgovini, a istovremeno zadržavajući kontrolu nad valutnim transakcijama.
„Kina želi da se juan internacionalizuje kao valuta za trgovinu – za realnu ekonomiju. Manje je zainteresovana da juan postane finansijska valuta,“ objašnjava za DW Miguel Otero-Iglesias, viši saradnik u Kraljevskom institutu Elkano u Madridu.
Ako bi Peking dopustio da se juan koristi na globalnim finansijskim tržištima za tokove kapitala, investicije i finansijske instrumente, kao i za trgovinu, to bi smanjilo kontrolu Kineske komunističke partije nad domaćim kreditnim sistemom, ukazuje Otero-Iglesijas i kaže:
„Peking veruje da finansije moraju biti sluga, a ne gospodar realne ekonomije.“
Mediji često nedavni rast vrednosti juana prikazuju kao direktan izazov dominaciji dolara, koji je skoro 80 godina bio globalna rezervna valuta i još uvek se koristi u preko 58 odsto međunarodnih transakcija i deviznih rezervi.
No, Dan Vang, direktor za Kinu u konsultantskoj firmi za političke rizike Evroazijska grupa, smatra da je stvarna situacija ipak nešto uzdržanija.
„Peking to nikada nije nazivao dedolarizacijom“, kaže Vang za DW. „Tačniji opis kineskih namera je regionalizacija juana.“
Tokom protekle tri godine, Kina je iskoristila svoj ogroman ekonomski uticaj i geopolitičke posledice rata u Ukrajini kako bi osigurala povoljne energetske i robne aranžmane – uključujući i velike popuste od strane Rusije – s rastućim udelom te razmene koji se obračunava u juanima.
„Vremenom, posebno kada Kina ima pregovaračku moć, mogla bi da traži još veći udeo (trgovine u juanima). To je ono što kineska državna preduzeća već rade sa stranim dobavljačima robe“, objašnjava Vang.
Ključna uloga juana u finansiranju duga
Drugi stub pekinških napora za podsticanje korišćenja juana jeste inostrano kreditiranje, koje „ugrađuje“ kinesku valutu u dužničke strukture zemalja u razvoju.
Spoljna ulaganja kineskih banaka u juanima – krediti, depoziti i obveznice – učetvorostručila su se na 480 milijardi dolara u pet godina, prema navodima „Fajnenšel tajmsa“, što znači da raste taj udeo u kineskom kreditiranju „teškom“ oko jedan bilion dolara putem kineske inicijative „Pojas i put“ (BRI).
S kamatnim stopama u juanima koje su 200 do 300 baznih poena ispod nivoa dolara, poslovni dnevnik „Fajnenšel tajms“ konstatuje da su Kenija, Angola i Etiopija ove godine „pretvorile“ svoje stare dolarske dugove u juane, dok Indonezija, Slovenija i Kazahstan sada izdaju obveznice u kineskoj valuti.
Osim trgovine i kreditiranja, Peking je izgradio treću liniju odbrane: zasebnu finansijsku arhitekturu koja može da funkcioniše nezavisno od sistema kojima dominira dolar. U središtu je CIPS, kineski sistem prekograničnih međubankarskih plaćanja, koji nudi alternativu SWIFT-u za međunarodne transakcije.
U glavnim finansijskim centrima poput Singapura, Londona i Frankfurta otvorena su klirinška središta za juane. Narodna banka Kine takođe sprovodi pilot-projekat digitalnog juana, digitalne valute centralne banke (CBDC). S pristupom proširenim na više od 20 zemalja, digitalni juan trebalo bi dodatno da pojednostavi prekogranična plaćanja i smanji zavisnost od zapadnih banaka.
„To bi mogao da bude još jedan kanal kojim Kina internacionalizuje svoju valutu, tako što će biti pionir u avangardi digitalnog suverenog novca“, ukazuje Otero-Iglesias za DW.
Kina je takođe potpisala ugovore o zameni valuta s više od 50 zemalja. Ti sporazumi omogućavaju centralnim bankama da na zahtev „prebace“ svoje lokalne valute u juane, dajući tako zemljama poput Rusije i Irana ključnu zaštitu od američkih sankcija koje blokiraju pristup dolaru.
Peking će zadržati čvrstu kontrolu nad juanom
Za razliku od zapadnih valuta, juanom i dalje strogo upravlja Peking i ne može se slobodno menjati za druge valute bez nadzora vlade.
Kineski domaći kreditni sistem i dalje je u velikoj meri pod upravom državnih banaka, a one su pod političkim nadzorom. Peking je oprezan jer smatra da bi dopuštanje neograničenog toka novca u i izvan zemlje moglo izložiti kinesku valutu spekulativnim napadima i drugim stranih uticajima. Stoga potpuna konvertibilnost ostaje do daljnjeg – isključena.
„Peking neće zauzeti liberalan pristup“, naglašava Otero-Iglesias. „Internacionalizacija juana sledila bi logiku zapovedanja i kontrole Kineske komunističke partije.“
Ali bez potpune konvertibilnosti, juan verovatno neće moći da postane dominantna finansijska valuta za globalna ulaganja ili rezerve. Oprezna strategija Pekinga mogla bi da ograniči to koliko daleko juan može da se proširi.
Napori oko ekspanzije trgovine zasnovane na juanima suočavaju se i sa preprekama zbog samih kineskih ekonomskih neravnoteža. Domaća potražnja slabi, privatni potrošači i kompanije troše manje, delom zbog pogoršanja stanja na tržištu nekretnina i kraha koji se dogodio.
Kineske fabrike proizvode više nego što zemlji stvarno treba, pa Peking mora više da se oslanja na izvoz kako bi pokrenuo rast svoje ekonomije. Bez dosledne strane potražnje, posledice tarifnog rata američkog predsednika Donalda Trampa mogle bi da zaustave rast obima trgovine u juanima.
„Rast mora doći iz inostranstva“, smatra Vang iz Evroazijske grupe. „To znači da globalna trgovina sada za Kinu postaje još važnija.“
A ako Kina zahteva da se više poslova realizuje u njenoj valuti, trgovinski partneri moraju biti spremni da to prihvate, što će, prema analitičarima, zahtevati veću dozu poverenja, transparentne institucije i snažniju ekonomiju.