Spekulacije o tome ko će se sve naći na studentskoj listi dostižu ovih dana vrhunac. Čak su se i neki iz redakcije ovog portala okliznuli na taj kamen. Međutim, ovde u “Vremenu” nikad nismo bili skloni jednoumlju, pa prilažem svoja dva dinara. Mišljenja sam da potencijalna imena sa te buduće liste ne treba objavljivati pre raspisivanja izbora i prilažem listu razloga.
Bezbednost ljudi čija se imena pominju
Imamo posla sa suludim, iracionalnim režimom. Živimo drugu diktaturu za manje od četvrt veka. Ovde su već padale glave i ljudi bacani u kreč samo zato što su se javljale glasine i ideje da bi možda mogli da budu protivkandidati diktatoru.
Odnos prema studentima
Studenti godinu dana krvare, dobijaju pendreke, lance i bukagije. Studentima razbijaju glave, prete silovanjem, otimaju ih sa ulica i stavljaju im kese na glave. Žrtvovali su ne samo godinu života i školovanja, nego i godinu pritisaka, strahova koje su morali da pobede, tereta odgovornosti za bezbednost građana na skupovima. Zaslužili su makar minimum: da poštujemo njihov apel i ne spekulišemo imenima.
Odnos prema izvorima
Retko, vrlo retko, izvori daju medijima informacije iz altruizma. Lični interes uvek postoji, iako ne mora nužno da bude loš. Zato sa izvorima mora da se bude oprezan. U vreme kada medijima gospodari brzina, strada tačnost, a ponekad i korektnost. Najčešće slučajno, ali to ne umanjuje problem.
Da li je zaista važno ko je na listi
Pa, baš i nije. Prvo, znamo da nijedna nije konačna. Drugo, budimo iskreni prema sebi, kao birači: ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Nebitno je, zaista. Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju sve i da mi se 249 imena ne dopadne. Preterujem li? Da, ali moje preterivanje dolazi iz frustracije jer biračko telo koje je sebi dozvolilo da mu vladaju SPS, SNS i druge organizovane kriminalne grupe, sad odjednom, kad smo nadomak cilja – da ovaj režim ode – baš studentskoj listi traži dlaku u jajetu.
To su glavna četiri razloga zašto me je iskreno baš briga za imena na studentskoj listi. Da li bih volela da moje mišljenje bude većinsko? Da. Da li bih volela da svi mislimo isto? Apsolutno ne.
Ali, kao neko ko od početka podržava studentske proteste, želim da se ugledamo na njihov način odlučivanja, uvažavanja razlika i rešavanja sukoba. Ne mi, “Vreme”, nego mi, cela Srbija: kako plenum kaže!